Masovno puštanje balona: kako u najboljoj namjeri štetimo okolišu

Jedna od navika kojoj bi se trebalo stati ukraj je puštanje stotina balona iz ovog ili onog razloga. Nekada je razlog otvaranje novog tržnog centra, a drugi put to mogu biti razne humanitarne akcije i tzv. "povećanje svjesnosti" o nečemu. 

Piše: Jelena Kalinić na blogu Quantum of Science 

Baloni koji se danas proizvode obično su napravljeni od neoprena (polihloroprena), najlona, lateksa ili, rjeđe, od kaučuka. Svi ovi materijali obezbjeđuju stvaranje neke vrste membrane koja se, da bi se napuhao balon, puni zrakom, helijomom ili nekim drugim gasom.

Kada pustite balon u zrak kako biste "podigli svijest o ovome ili onome" vi pokazujete da ste bez svijesti o okolini. 

Vezano: 'Dječija nedjelja' ekološke katastrofe

Podizanje svjesnosti o nekom problemu bi trebao biti aktivan proces komunikacije u zajednici, a ne čin puštanja balona. To je samopromotivni performativni akt koji je još i atak na okoliš.

Vidite, taj balon, kada ga pustite, pogotovo još ako je napunjen helijumom, ide gore. Helij je lakši od zraka te ti baloni sa helijumom idu gore sa naročitom spretnošću, ali nije mane ni onim balonima koji su punjeni zrakom, nitrogenom, kisikom ili nekim drugim plinom.

Kako god - past će na zemlju

Što je visina veća, pritisak je manji. Manji pritisak - veći volumen. Plin, ili smjesa plinova će se širiti ako pritisak opadne, i širiće se dok membrana balona to dopušta. Zatim dolazi do pucanja balona.

S druge strane, temperatura također opada se visinom. Manja temperatura- manji pritisak u balonu i on bi trebao splasnuti. Ako splasne - opet pada na tlo

Dakle, bilo da balon pukne jer se gas širi usljed smanjenja pritiska bilo da splasne, pa padne zbog smanjenja temperature, ta plastičurina će pasti na Zemlju. Koji god scenario da uzmemo, ta nerazgradljiva plastika će napraviti ekološki dar-mar, jer ova plastičurina nije biorazgradiva.

Plastika od balona može, nošena vjetrom, pasti bilo gdje - u mora, oceane, kopnene vode, na teritoriju nacionalnih parkova... 

U normalnim zemljama postoje legislative prema kojima je masovno ispuštanje balona zabranjeno. Jedna od takvi država je i, recimo, Virginia. 

Zakon Inky

Ova legislativa je u SAD dobila ime Inky, po malom kitu ulješuri koji je morao proći 6 operacija jer je progutao neki otpad, da bi se na kraju ispostavilo da je u pitanju bila plastika od balona. 

Naravno ova legislativa ima i svoje mane - ako su baloni napravljeni od fotorazgradljivog ili biorazgradljivog materijala dopušteno ih je puštati. To ne znači da će fotorazgradljivost i biorazgradljivost moći pomoći životinji koja proguta ove komade - to znači samo da će se razgraditi mnogo brže.

Ako životinja pojede balon koji je razgradljiv i "ne predstavlja opasnost za okoliš", taj će se balon sporo razgrađivati u životinji, ali tek nakon što ona umre sporom i teškom smrću zbog blokiranje probavnog sistema. 

Također, zabranjeno je puštati u atmosferu balone punjene plinom koji je lakši oz zraka. Neko ko poznaje plinske zakone ne vidi kako su ovi baloni štetniji od balona punjenih zrakom, jer se i na jedne i na druge odnose isti zakoni fizike. Dakle - i balon punjen zrakom će isto nekada pući (ili spasnuti) kao i onaj punjen helijumom.

Kome će pomoći balon pušten u zrak? 

Zato mislim da je zabrana masovnog puštanja balona, pa makar i za  neki dječiji festival ili "povećanje svijesti" jedino moguće rješenje. Također, smatram da ni naučnici ne bi smjeli koristiti balon, osim manje količine onih od biorazgradljivog materijala ako im treba za neka mjerenja. 

Mislim, da li je to neka tamo zabava i "povećavanje svijesti" razlog da nanosite bol?  Zar opcije volontiranja, javnih predavanja nisu bolje? Kome će pomoći balon pušten u zrak? 

Mediji uporno nastavljaju sa divljenjem kada se puštaju baloni, umjesto da se zgroze.

Ah da - jedva čekam da se neki NGO organizuje da puštaju balone u zrak povodom dizanje svijesti o opasnostima puštanja balona u zrak.