Dragan Bursać: Ko je patosirao srbijanskog ambasadora i zašto RS kukavički šuti u strahu od Vučića?

"Specijalci RS došli su na Pale po jednog čovjeka, njega nisu uhapsili, ali su zato na pod bacili ambasadora Srbije. Banjaluku je obavio veo šutnje, jer sada valja objasniti bijesnom Aleksandru Vučiću kako mu je diplomat završio pod čizmama policije 'bratske' Republike Srpske. Pitanje je otkud potreba da se bilo ko pravda predsjedniku druge države, osim ako iza silnih priča o suverenosti zapravo stoje Vučićevi politički kmetovi?"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba  

Veo šutnje obavio je entitet Republiku Srpsku. Specijalci MUP-a RS upali su u restoran na Palama, ambasador Srbije u Bosni i Hercegovini Ivan Todorov završio je na podu, čovjek zbog kojeg je policija navodno došla ostao je na slobodi, a institucije koje bi morale objasniti šta se dogodilo ponašaju se kao da će dovoljno duga šutnja progutati i događaj i odgovornost. Ostalo je samo neugodno pitanje za vlast u Banjaluci: Ko je tabanao srbijanskog ambasadora i kako sada objasniti bijesnom Aleksandru Vučiću da su mu diplomatu patosirali specijalci Republike Srpske? 

Šta mu se ima objašnjavati, osim ako MORA 

A onda dolazi mnogo važnije pitanje: Šta se ko ima pravdati Vučiću, osim ako politički vrh RS-a sebe zaista smatra Vučićevim kmetstvom koje za svaki potez mora tražiti oprost u Beogradu? 

Podsjećam, prema dosad objavljenim informacijama, pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice MUP-a RS 25. augusta upali su u ugostiteljski objekat na Palama i primijenili silu prema ambasadoru Srbije Ivanu Todorovu. Više medija navodi da je Todorov oboren na pod, dok Avaz tvrdi i da je udaren nogom u leđa, uz podatak da je nedavno operisao koljeno. U restoranu se nalazio i počasni konzul Bangladeša Omar Musabegović, a medijski izvještaji razlikuju se oko toga je li i prema njemu primijenjena sila. Ono oko čega se izvještaji uglavnom slažu jeste još apsurdnije: Milutin Mića Danilović, čovjek zbog kojeg su specijalci prema tim navodima došli, na kraju nije uhapšen.  

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Dakle, specijalci dolaze zbog jednog čovjeka, taj čovjek ostaje slobodan, a na podu završi ambasador Srbije. 

Ako ovo zvuči kao skeč, problem je što su duge cijevi bile prave.

Ali čekajte, to nije sve, rekao bi Top Shop prodavac jer priča postaje još ozbiljnija nakon odgovora Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu. Tužilaštvo naime tvrdi da nije izdalo nikakvu naredbu niti naložilo provođenje bilo kakve akcije na Palama povezane s ovim događajem, a prema informacijama kojima raspolaže, dežurnom tužiocu nije prijavljeno ni izvršenje krivičnog djela koje bi predstavljalo osnov za njihovo postupanje. MUP RS se u međuvremenu nije oglasio s objašnjenjem akcije.  

Pa ko je onda poslao SAJ? 

Ko je naredio akciju, ko ju je planirao, šta je bio njen pravni osnov, ko je procijenio da restoran zahtijeva specijalce s dugim cijevima i kako je moguće da čovjek zbog kojeg su navodno došli ostane slobodan, dok ambasador druge države završi na podu? 

U uređenom sistemu upravo bi to bila ključna pitanja. Policija entiteta Republika Srpska odgovara zakonima i institucijama, a građani koji tu policiju plaćaju imaju pravo znati ko komanduje naoružanom formacijom i zašto. Ambasador Srbije u ovoj priči ima dodatnu diplomatsku težinu, ali odgovornost policije prema zakonu valjda ne nastaje tek onda kada specijalci obore nekoga čiji telefonski imenik vodi prema Andrićevom vencu. 

I upravo tu počinje politička tragikomedija. 

Godinama nam vlast Republike Srpske prodaje priču o suverenosti, samostalnosti, dostojanstvu, državnosti i institucijama kojima niko neće naređivati šta da rade. Iz Banjaluke se prema Sarajevu, Bruxellesu i Washingtonu svakodnevno demonstrira politička entitetska mišićavost, a onda specijalci MUP-a RS obore ambasadora Srbije i sva ta suverenistička prsa odjednom splasnu. 

Vučić je ljut i šta sad? 

Jer je Beograd ljut. Jer je Vučić ljut.  

Mediji navode da su vlasti Srbije od institucija RS zatražile podatke o pripadnicima SAJ-a koji su učestvovali u akciji. I sada gledamo anatomiju političke podređenosti u njenom najčišćem obliku. Vlast koja svakodnevno objašnjava Sarajevu da joj niko neće naređivati mora Beogradu objašnjavati šta je radila njena policija. Politička struktura koja riječ "suverenitet“ troši kao interpunkcijski znak ponaša se kao provincijska uprava kojoj je stigao poziv iz centrale. 

A šta se imate pravdati Vučiću? 

Istražite događaj, utvrdite odgovornost, sankcionišite svakoga ko je prekoračio ovlaštenja i saopštite građanima šta se dogodilo. Srbija kao država ima puno pravo diplomatskim putem tražiti objašnjenje zbog postupanja prema svom ambasadoru, ali Aleksandar Vučić nema komandnu nadležnost nad MUP-om Republike Srpske. Kao što predsjednik Hrvatske nema komandnu nadležnost nad policijom Zapadnohercegovačkog kantona.

Osim ako čitava priča o institucijama Republike Srpske vrijedi samo dok iz Beograda ne zazvoni telefon. Godinama se gradi upravo takav odnos. Vučić se u Republici Srpskoj dočekuje kao politički patron, zahvaljuje mu se za svaki most, školu, dom zdravlja i donaciju, a pomoć Srbije pretvara se u politički ritual u kojem lokalna vlast pokazuje zahvalnost predsjedniku druge države. Zauzvrat se Vučić predstavlja kao zaštitnik Republike Srpske, apsolutni nadređeni politički autoritet s druge strane Drine. 

Karikatura od entiteta 

Sada je taj odnos dobio svoju savršenu karikaturu: Specijalci Republike Srpske patosiraju ambasadora Srbije, a politička Banjaluka gleda prema Beogradu kao dijete koje je razbilo očev televizor. Zato ovaj slučaj odavno prevazilazi Ivana Todorova i jednu policijsku akciju na Palama. Otvara mnogo ozbiljnije pitanje: čije su zapravo institucije RS-a, građana koji ih finansiraju ili političkog centra u Beogradu pred kojim lokalni moćnici polažu račune? 

Republika Srpska se prema Bosni i Hercegovini ponaša kao država, a prema Srbiji kao pokrajina ili ni toliko. Od Sarajeva zahtijeva da joj se niko ne miješa u poslove, dok političko tutorstvo Beograda prihvata kao prirodno stanje. Kada državne institucije Bosne i Hercegovine postave pitanje, govori se o napadu na nadležnosti Republike Srpske; kada pitanje stigne od Vučića, traže se opravdanja ili se kukavički šuti.  

Ambasador Ivan Todorov zaslužuje odgovor o tome šta mu se dogodilo, kao što ga zaslužuje svaki čovjek prema kojem policija primijeni silu. Građani RS imaju još veće pravo saznati ko je poslao SAJ, zbog čega, po čijem nalogu i ko će odgovarati ako je sila prekoračena. Aleksandru Vučiću niko iz entiteta Republika Srpska nema šta polagati račune kao vazal gospodaru. Ako polaže, onda konačno možemo prestati slušati bajke o nekakvoj budalastoj suverenosti. 

Jer se kmet poznaje po tome kome se pravda.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.