Jasna Diklić: Šta je bonton u svakodnevnom životu

Gužva, glasni razgovori na mobitelu, lica nimalo zadovoljna.

Piše: Jasna Diklić, za Radiosarajevo.ba 

Ugledala sam prazno mjesto do prozora, a na sjedištu pored sjedila je djevojka. Pošto je bila krupnija, zamolila sam je da ustane kako bih mogla proći pored nje i sjesti. Ali ona mi je ljutito i glasno odgovorila da ne mislim da, ako sam glumica, ona treba da ustane i propusti me. 

Vjerovatno bih joj odgovorila na njen način da nisam javna ličnost - bila sam svjesna da su u tom trenutku sve oči usmjerene prema meni.

Šta uraditi u takvoj situaciji kad vam se vaše dostojanstvo urušava, kada vaš odgoj ne može da spriječi ili odgovori na tuđu agresivnost i nepristojnost.

Ko je odgovoran?

Odgovorna je, prije svega porodica, jer djevojka je otkrila svojim ponašanjem mnogo dublje razloge svoje agresivnosti.

Za nas bi trebalo biti od primarne važnosti da spoznamo sljedeće: mi ne vodimo svoje živote, ne donosimo svoje odluke, niti dosežemo svoje svakodnevne ciljeve. Mi živimo na osnovu sudova koje donosimo.

Zapravo, potreba pojedinca da ponudi sliku o sebi na svoj, a pogrešan način, u kolektivitetu uzrokuje goleme posljedice za obje strane.

Trebali bi u okviru pristojnog ponašanja, bontona, učiti i sebe i druge da pojedinac može u potpunosti biti ponijet sopstvenim „nastupom“. Može biti ubijeđen ili ubijeđena da je utisak o stvarnosti koju kreira zapravo prava stvarnost i prirodno ponašanje, mada u očima posmatrača to može izgledati potpuno drugačije. 

Bonton je uvažavanje drugog. To se uči u porodici, obdaništu, školi, uči se cijeli život i živi po tom modelu. 

Ovo je samo jedan segment  našeg ponašanja koji otkriva ko smo u svakodnevnom životu.