Jagnje na ražnju usred Sarajeva

Piše: Zvonimir Nikolić za AlJazeera Balkans

Sarajevo je u vrijeme praznika posebno lijepo. Jednom sam napisao da mi je prvi januar najdraži, jer je možda i najtiši i najmirniji dan u godini. Ali je zimi pa mu to malo kvari utisak. Prvi maj je možda još ljepši jer je u proljeće. Na ulici nema nikakve galame i trke. Malo vozila se kreće po gradu, ulice su skoro puste a ono malo raje što je ostalo u gradu „guštera“ u mnogobrojnim baštama ugostiteljskih objekata.

Tako sam i ja ovaj Prvi maj odlučio aktivirati bicikl koji je sakupljao prašinu na balkonu od prošlog ljeta i provozati se predivnom turom od Grbavice do Kozije ćuprije. I bio sam veoma sretan kada sam vidio brojne grupe turista koje su stajale na Latinskloj ćupriji, ispred muzeja „Mlade Bosne“, vidio sam i grupu turista kod Vijećnice i kod „Inat kuće“ kao i mnogobrojne autobuse stranih registracija a čitavim putem uz Miljacku sam prepoznavao govor gostiju iz našeg susjedstva i komšiluka, pa sam čuo kako pričaju neki Italijani, nekim Englezima sam pomogao da se snađu...

A mi koji smo odrastali u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, ili ondašnjoj Jugoslaviji, smo navikli na neke izloge na koje ostatak svijeta možda i nije navikao. Nama je oduvijek bilo sasvim normalno da u izlogu mesnice vidimo oguljeno jagnje ili prase zakačeno na kuku, pola krave presječeno duž kičme ili pola svinje.

Pa sam se prilično iznenadio kada sam vidio da u ostatku svijeta (mislim na onaj van Balkana) takav izlog i nije baš sasvim normalan. I da ono što je nama sasvim obično, nekim ljudima je veoma neobično. Čitao sam i neke komentare stranaca kako je javno okretanje jagnjeta na ražnju za njih neka vrsta barbarizma, ali eto opet, nisam siguran da tako razmišljaju kad svrate u Jablanicu na ručak i dave se tom istom jagnjetinom koja možda i nije baš spektakularan prizor za njihove oči dok se peče ali je zato veoma ukusna.

E ako ništa zbog tih stranaca, zbog današnjih gostiju našeg grada, nisam mogao sebi da dođem kada sam vidio da se tik uz najljepšu ulicu u Sarajevu - Ferhadiju okreće jagnje nasred ulice. I da se još „Sarajlije“ slikaju sa "umjetnikom" u crvenom sakou pored ražnja i da neki sa smajlijem dijele te fotografije po Facebooku.

'Spektakularni performans'

Ne znam da li me je više stid svakog siromaha koji je prošao tom ulicom da dođe po svoj obrok u javnu kuhinju, da li me je više stid svakog stranca koji je danas bio gost ovoga grada i doživio jedan „spektakularan performans“ ili me je više stid od same pomisli da ljudi u mnogo bogatijim i sretnijim zemljama od naše danas protestvuju i traže bolja prava za radnike dom kod nas pola države roštilja a neki čak i u najprometnijoj pješačkoj zoni grada.

Ili me je više stid onih novinara koji su ovaj „performans“ odobravali i u najsiromašnijoj državi Evrope ovo okretanje jagnjeta u najljepšoj i najluksuznijoj ulici grada pokazali kao nešto dobro ili zabavno. I to tik uz fasadu zgrade pravljene od 1893-1895 godine nekad zvane „Zemaljska banka“. I da se niko ne pita ko će platiti eventualnu štetu na fasadi zgrade ili prozorima.

Čije god da je ovo maslo, svaka mu čast.

A ostaje mi jedno pitanje bez odgovora: da li je ovaj „performans“ već ranije bio najavljen nadležnima i policiji. Ako jeste, ko ga je to odobrio a ako nije, zašto policija nije intervenisala.

Poređenja radi, kada smo za prvi maj 1977. godine u prvom razredu gimnazije, pripalili roštilj na ugalj na terasi moje zgrade na Marijin dvoru sa namjerom da ga proslavimo uz ćevape sa roštilja, nismo stigli ni raspuhati vatru a već nas je milicija otjerala sa terase, prijeteći nam kaznama za narušavanje javnog reda i mira.

U ovom slučaju nije ništa narušeno. Osim dostojanstva jednog glavnog grada.

P.S. U ovom gradu su se rodile i rasle neke od najvećih balkanskih ličnosti u oblasti muzike, filma, književnosti, nauke, sporta, medicine, arhitekture... jedan dio njih više nije živ a neki od njih žive na nekim drugim mjestima širom svijeta. Vjerujem da je gledajući ove fotografije, dobar dio njih u sebi, a možda i naglas pomislio, da se zapravo puno lakše nositi sa nostalgijom nego sa ovim prizorom.