Ja mislim | Edin Urjan Kukavica: Oružana pobuna i "fabričke postavke"

Ako s jedne strane hipotetičkog problema imamo, recimo, državu sa svim institucijama za uvođenje zakona i provođenje prava na svome teritoriju (namjerno izbjegavam floskulu "implementacije moći, pa i, silom") i formacije zadužene za uspostavu vladavine prava (drugim) sredstvima kad administrativna (poziv - odziv) više ne vrijede... koje - sve - ne rade svoj posao! A, s druge, bjegunce od prava koji raspolažu (na)oružanom silom spremnom da puca s namjerom da povrijedi - da ne kažem, ubije - da bi spriječila izvršenje sudskog naloga i provođenje prava...  - onda na sceni imamo situaciju koju treba, po nužnosti kvalificirati izvan okvira eufemizama kojima joj se tepa i kojima se umanjuje i nazvati je njenim pravim imenom: (moguća) oružana pobuna.

Piše: Edin Urjan Kukakivca, za Radiosarajevo.ba

U istom hipotetičkom definicijskom okruženju, samo ću spomenuti, bjegunci od prava, uopće nisu borci za nacionalna prava, (politički) separatisti, iredentisti(?!)... nego, vođe (moguće) oružane pobune i gospodari života i smrti!

Nadalje, u istom hipotetičkom okruženju...

Ako u tijelima zakonodavne vlasti jedan politički subjekt koji djelovanjem i nedjelovanjem izravno uvjetuju, ometaju i sprječavaju čak i stvaranje uvjeta za provođenje zakona i prava, nastojeći ostvariti preduvjete za ne znakovito drugačije moguće suprotstavljanje vladavini i poštivanju ljudskih prava... onda, oni ne "drže sve konce vlasti u svojima rukama" nego su saučesnici u državnom udaru i (mogućoj) oružanoj pobuni, što recimo, ovoj strani u predmetnoj hipotetičkoj situaciji nije strano...

Recimo, da su generalnu probu mogućnosti izvođenja oružanog suprotstavljanja provođenju prava na "svojem" dijelu teritorije izveli prije nekoliko godina i uvjerili se da "država" nema kapacitete, a "državotvoritelji" nemaju... hrabrosti.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Pritom, da ne ostanem dužan definirati još jednu uočenu, a neadekvatno nazvanu pojavu, korištenje prilike za ostvarenje (osobnih, više nego nacionalnih ili bilo kakvih drugo) ciljeva, a da pritom imate sve - i više nego sve - samo ono što želite ne, onda to nije samo "traženje hljeba nad pogačom" nego, je na odgovarajući način moguće imenovati jedino u slengu kao "spletkarenje", "kokošarenje", "cipelarenje", "lešinarenje", štaviše iživljavanje.

Treća strana (nažalost, u Bosni i Hercegovini se čak i u hipotetičkim razmatranjima mora dijeliti s tri iako, svima i svakome je to jasno, svima i svakome bi bilo bolje da se samo problemi dijele jer, onda bi se dobrobiti množile) gotovo da nije vrijedna spomena.

Čini se, percepcija u javnosti je takva, da ničim nisu opravdali povjerenje ukazano od glasača i inostranog (presudnog!) faktora osim što su - čak i u hipotetičkom ozračju - napravili prostor da se na političku scenu slavodobitno, štaviše kao spasioci, vrate oni koje su teškom mukom uklonili.

No, ako je sve gorespomenuto tačno - a jeste - onda ta "hipotetska" situacija prestaje biti hipotetska i zahtjeva sasvim drugačije razumijevanje, tretman i postupanje.

U najmanjem, promišljanje, razmatranje i reagiranje ne u pravcu nastavka i produženja sadističkog mrcvarenja što je postalo jedini naziv za politike i procese koji u Bosni i Hercegovini traju gotovo oduvijek nego, ako već ne može drugačije onaj ko je osmislio jedinu formulu po kojoj ovaj sistem ne može funkcionirati i omogućio ovu "hipotetičku" situaciju dužan je suspendirati sve - uvesti prinudnu upravu.

Drugim riječima, ili "format C" ili makar, Ctrl + Alt + Delete... i vratiti sve na "fabričke postavke".

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba