Ines Škrbić: San o sekularnoj državi

Predsjednik RS-a Rajko Kuzmanović u društva vladika (Arhiv)

Piše: Ines Škrbić, 6yka.com

Ako su u Bosni i Hercegovini za vrijeme komunističke vlasti vjerska pitanja potiskivana, ratom devedesetih godina ona su opet dovedena u centar pažnje. Sa svim strahotama koje su se desile narodima na ovim prostorima, vjera je izgledala kao logičan izlaz, pa samim tim u Bosni i Hercegovini je postala i neka vrsta pomodarstva.

Zašto je politički vrh Republike Srpske toliko vezan za SPC? Da li je ova povezanost istinska, ili je u pitanju samo politički marketing u svrhu pridobijanja glasova vjernika?

Koliko vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini imaju uticaja na vlast i da li je BiH pravno i praktično sekularna država?

Religija u politici kao pomodarstvo

Banjalučki sociolog Ivan Šijaković smatra da Bosna i Hercegovina nije sekularna država i da je to pitanje samo formalno regulisano. “U Ustavu i zakonima stoji da je crkva odvojena od države što bi podrazumevalo sekularnost. Međutim, u stvarnosti je sasvim obrnuto, vera jača i nalazi se u svakodnevnom usponu, nameće se, manifestuje se u vidu verske propagande i pritiska kao möra mozak savremenih, posebno mladih generacija.“

„Vera vrši diskriminaciju među ljudima, podstiče razlike, sumnjiči, osporava principe neutralnog građanskog života, suprostavlja se promenama, vraća na retrogradne i prevaziđene tvorevine, pojave i postupke, obnavlja tradicionalnu svest, poništava rezultate nauke i ograničava intelektualnu slobodu“, ističe Šijaković.

Da je vjera danas u Republici Srpskoj moderna pojava pokazuju mnogobrojna vjerska slavlja, kako građana, tako i političkih funkcionera entiteta. Kako u njemu živi većinom pravoslavno stanovništvo, tako su i običaji koji se poštuju pravoslavni. Zbog toga nije ni čudno da skoro sve i jedna stranka slavi slavu, kao što slave i gradovi, vlada entiteta i sl.

Prilikom ovogodišne proslave slave grada Banjaluke, gradonačelnik Dragoljub Davidović se obratio riječima: “Svim Banjalučanima čestitam krsnu slavu – Spasovdan, jer ovo nije samo slava skupštine grada nego i svih građana Banjaluke.”

„To je jedna vrsta pomodarstva. Može da se kaže da je i nerazumevanje suštine i značaja slave kao porodičnog simbola priređivanja zahvalnosti i odanosti svecu zaštitniku koji je iz paganske trdicije nekih slovenskih naraoda, posebno Srba, prenesen u hrišćanstvo, odnosno pravoslavlje“, smatra Šijaković. On naglašava i da slavljenje slava kod institucija i organizacija znači imitaciju, podražavanje, pa čaki ismijavanje prave suštine slave.

Koliko su vjerska pitanja aktuelna u Republici Srpskoj vidljivo je po tome što smo sve češće u prilici da u novinskim tekstovima o obrazovanju vidimo vjerske službenike na fotografijama školskih prostorija. Istih onih škola koje i same slave slavu. Nedavno je u tekstu povodom ponovnog otvaranja Bel televizije navedeno da su prostorije osveštane. Na proslavi Dana Republike Srpske, 9. januara 2010. godine, pored zvaničnika RS, proslavi su prisustvovali i predstavnici SPC, a služena je i liturgija, kao i slavski obred.

Iako je Bosna i Hercegovina u principu sekularna država, povezanost između vjerskih zajednica i državnog vrha uopšte nije zanemarljiva. Čak po nekim pitanjima vjerske zajednice nemaju ulogu samo komentatora aktuelnih događaja.

I premijer RS, Milorad Dodik svjestan je ove uloge vjerskih zajednica u životu građana Bosne i Hercegovine, kao i Republike Srpske. Tako je nakon sastanka sa vladikom banjalučkim Jefremom, vladikom zvorničko-tuzlanskim Vasilijem, direktorom Sekreterijata za vjere, Jovom Turanjanicom i ministrom prosvjete Antonom Kasipovićem u vezi sa uvođeme vjeronauke kao obaveznog predmeta u srednje škole još jednom istakao značaj crkve u Republici Srpskoj.

"Izgrađeno je nekoliko stotina novih objekata i crkava koji su u funkciji onog što upravo želimo da vidimo, a to je jaka, moćna i odlučujuća društvena uloga Crkve u pogledu razvoja same RS" izjavio je Dodik za Srnu.

On je naglasio da su poznati napori Vlade da podrži i druge vjerske zajednice i crkve - Katoličku crkvu, Islamsku i Jevrejsku zajednicu.

"Protiv smo uvođenja bilo kakvih sekti i pritisaka. Vlast i Crkva treba da objasne suštinu djelovanja takvih organizacija. Osim toga, svaka vjerska zajednica, koja prihvata puni legitimitet RS i nju kao činjenicu, imaće podršku, a oni koji svojim djelovanjem budu radili protiv RS ne mogu da na nju računaju", ističe Dodik.

Sa druge strane, Šijaković je začuđen namjerom uvođenja vjeronauke kao obaveznog predmeta u srednjim školama.

„Ako je to tačno da se uvodi veronauka kao obavezni predmet, posebno u srednju školu, onda je to katastrofa za obrazovanje, nauku, socijalni i intelektualni razvoj mladih ljudi. To je potvrda da je vera potisnula religiju, da se pretvorila u ideologiju, a ideologija se bori protiv nauke i istine.“

Zakonska svetovnost države

Analizirajući Ustave i zakone država u okruženju doći ćemo do zaključka da su one sekularne države.

Odvojenost vjere od države u cijeloj Bosni i Hercegovini reguliše nekoliko zakona. U pitanju je sam Ustav Bosne i Hercegovine, (Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma), zatim Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njeni protokoli i Zakon o slobodi vjere i pravnog položaju crkava i vjerskih zajednica.

Međutim, Ustav Republike Srpske se uglavnom bavi samo pitanjem pravoslavne vjerske zajednice, tj. Srpske pravoslavne crkve. U 28. članu Ustava navodi se da je SPC crkva srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere, kao i da država materijalno pomaže pravoslavnu crkvu, sarađuje sa njom u svim oblastima, naročito na čuvanju, njegovanju i razvijanju kulturnih, tradicionalnih i drugih vrijednosti. Ostale vjerske zajednice se ne spominju u Ustavu Republike Srpske, osim da su sve jednake pred zakonom.

Države u okruženju, Hrvatska i Srbija, isto tako su zakonski regulisale sekularnost, kroz Ustav i druge zakone. U oba ustava se jasno navodi odvojenost crkve od države. Međutim, poštovanje zakona nije uvijek dosljedno.

Za primjere možemo uzeti nekoliko slučaja. Kada je u pitanju Hrvatska, tu se prvenstveno ističu četiri sporazuma između Hrvatske i Vatikana, kojim je crkva dobila pravo na uvođenje vjeronauke u škole, vojne predstavnike, predstavnika u Vijeću HRT-a i emisije u programu. Takođe se ističe i uticaj crkve na donošenje zakona o neradnoj nedjelji i umjetnoj oplodnji.

U Srbiji je, sa druge strane, zabilježeno reagovanje crkve na statut Vojvodine.

Srbija je nedvosmisleno pravno regulisana kao sekularna država, pa ipak ministar Velimir Ilić izavljuje da se “posle patrijarha ne govori i njegove odluke se ne komentarišu”.

Ateisti, agnostici i uživanje u životu

Apsolutno sekularna država je teško ostvariva. Uticaj vjere je neizbježan, ali je pitanje koliko vjerske zajednice mogu da utiču na sam rad državnih institucija. Vjerske zajednice u svakom slučaju imaju apsolutno pravo da komentarišu aktuelne društvene događaje.

Najbolji pokazatelj položaja ateista na Balkanu je upoređivanje sa ateističkim kampanje putem javnog prevoza.U pitanju su kampanje rađene u nekoliko država, gdje su na neki broj vozila javnog prevoza postavljani određeni ateistički natpisi. Na primjer, na autobusu koji je kružio Londonom pisalo je “There is probably no God. Now stop worrying and enjoy your life”. (Bog vjerovatno ne postoji. Zato prestani da brineš i uživaj u životu).

Sličnu kampanju u Hrvatskoj pokušalo je napraviti jedno žensko udruženje. U ovom slučaju na tramvaj u Zagrebu je postavljen natpis “bez boga i bez gospodara”, međutim ovaj natpis uspio je opstati tek nekoliko sati, iako je ispoštovana cijela procedura zakupljivanja reklamnog prostora.

U Bosni i Hercegovini sličnih pokušaja nije bilo, ali nije mnogo potrebno kako bi smo shvatili da bi se i jedan takav slučaj završio. Ako bi uopšte i počeo.

Tekst je preuzet sa portala 6yka.com