Hasija Borić: Boj na Njujorškom polju

Piše: Hasija Borić

BOJ NA NJUJORŠKOM POLJU 23.5.1389

Događaji kako ih je opjevao Vinčencije Šekspić, narodni pjesnik, što je bio srpskoga porijekla,
što je bio srpskog roda dika.

Polećela dva dobra drugara
Iz bijelog grada Beograda
Jedan duži, drugi malo širi
U sveti se barjak ogrnuli
Crven, plavi i još pride beli
Krst su časni oni poljubili
Što im pruži naš Porfo presveti.
Lijepo su se oni odjenuli
U rat sveti za zemljicu srpsku
Na glavi im čekrkli čelenka
U rukama teške topuzine
Za pojasom sablje dimiskije
Kojima će klete Turke biti
Uzjahali Šarca pobjednika
Konja Šarca kraljevića Marka
U jedno se sedlo oni stisli.
Doziva ih vila Ravijojla
Ravijojla, Želja Cvijanova
Mobitelom, svetom srpskom spravom
Što no ga je Srbin konstruiso.
Aoj braćo, i ja bih sa vama
Al prokleti zlotvor američki
Nametnuo meni je sankcije
Obraćam se samo ja sa skajpom
Bog bi dao, da bi dobro bilo.
Kad stignete do Njujorka grada
I onijeh UN naciona
A vi samo pjesmu zapjevajte
Ko onomad pod našim šatorom
Mi smo jači od sudbine klete
Mogu samo oni da nam prete.
Ne može nam niko ništa sada.
Nisu mogli ni ondašnji Turci
Nisu mogli na Kosovu svetom
A kamol će na tom njujorškome
Gdje je mnoga skupila se klika
Da ukopa našeg predsjednika.
Spremla sam sendviče za pute
Da od gladi vi ne zalutate.
Svratili se Šeher Banjoj Luci
Gdje no hodža opet arlauče
S Ferhadije i Arnaudije

Da Dodara ne može spavati
Nit Svet srpski u miru graditi.
Progovara vila Ravijojla
Ravijojla, Želja Cvijanova
Sretno jašte do Njujorka grada
Gdje zbog NATA srpska nejač strada.
Niko Srpsku umiriti neće
Nit od raje pokupit harače
Osim naske, naše partijice.
Javte šta je Nato naumio
Hoćel opet srpsku nejač biti
Hoćel isječ srpske poglavice
Koji nisu kavge zametnuli
Javite mi srpskim mobitelom
Šta je tamo u Njujorku bilo
Gdje se brani srpstvo i junaštvo
Nek se znade ko j narod nebeski
Ko god Za je dobiće sto pleski.
Javite mi šta je Vuko reko
Poglavica slavnog srpskog roda
Što junački zaprijetio svima
Da za jednu svetu srpsku glavu
Sto turskijeh odma pasti mora.
Jer Turci su prvi zametnuli
Sred Čaršije svata nam ubili
Mladića nam na kolac nabili
Karadžića živa ogulili
A Krstiću čengele su dali.
Svetu Bilju u zatvor stavili.
Oni htjeli srpske robinjice
Zatočiti u hareme svoje.
Poslije ćemo, braćo Srblji poći
Osvetiti našu vjeru svetu
Pohapsiti sve Žene u crnom
Onu Stašu, kletu predvodnicu
Tomislava onog Markovića
Markovića, Vuka Brankovića.
Genocida nikakvog ne bijaše
Ma šta rekle Gutereša paše
I njegove paše i veziri
I njegove mnoge vjerne sluge
Kleti Švaba, Amer, i Ruanda
Što sad reče da i ona strada.
I stigoše do Njujorka grada.
Ruke šire u lica se ljube
Za srećicu, ama za junačku.
A kad tamo u UN-u kletom

Zasjeli su Turci Osmanlije
Uhvatili čvrste su busije
Predvodi ih Zlatko Lagumdžija
I sa njime dvije zlice klete
Bećirović , do njega Komšiću
U provome redu Benjamina
Načelnica kletog Teherana
Vili zvoni srpski mobitele
Oj Željana uzdanice naša
Cvijanice,vjerna podanice.
Alo, alo, iz Njujorka grada.
Nemamo ti dobre glase kazat
Vidjeli smo mlogu tursku vojsku
Silan Turčin UN-om osuo
Što na strani protiv naske bješe
S osamdeset i četiri glasa
Turčijat se UN-om opasa
Zaludu su tamo besjedili
Rusijica, velika majčica
I velika naša uzdanica.
I Kinesče, al nam zalud bješe
Devetnest smo skupili glasova.
Izgiboše naši kandidati
Smijemo li u Srbiju doći
Zakukala Vila Ravijojla,
Ravijojla, Želja Cvijanova.
Zakukala kano kukavica.
Pognuli smo, braćo Srblji glave
Jer Bosanci u Bosni već slave.
Harmonika svud se glasno čuje
Do Srbije pjesma odjekuje.