Faris Čengić: Šta će promijeniti 'Bošnjaci' i 'Bosanci'

Piše: Faris Čengić

Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini se bliži a većina naših građana orijentalnih imena se nalaze u dilemi: da li da se izjasne kao Bošnjaci ili kao Bosanci i Hercegovci. Dilema ne postoji za ubijeđene, hard-core Bošnjake te hard-core Bosance. Prvi sebe i svoju nacionalnu skupinu vide kao različitu od drugih sa striktno određenim karakteristikama u kojima islam igra ključnu ulogu (ovo se ne odnosi na dio „svjesne“ nacionalne elite kojima vjera nije bitan dio identiteta ali koji iz drugih, njima bitnih, razloga podržavaju bošnjačko opredjeljenje). Drugi su pak „gradski svijet“: odrasli u multi-kulti okruženju, oni jednako tretiraju ljude različitih imena a njihov svjetonazor je proizišao iz amalgama zapadnog i specifičnog jugo-komunističkog. Oni smatraju da su Bosanci narod koji sadrži sve simpatizere političkog projekta nedjeljive i suverene, jedan-čovjek-jedan-glas BiH te je njihova nacionalnost političko bosanstvo. Njima nije jasno zašto većina poštenih Srba i Hrvata (ponekad zvanih pravoslavcima i katolicima) nisu za opciju bosanstva.

Tokić i Islamska zajednica

No, kao što sam rekao, većina ljudi u pitanju se nalazi u sivoj, neodlučnoj masi koja se može opredijeliti na oba načina. Zbog prihvatljivosti navedenih grupnih odrednica za populaciju o kojoj govorimo, niko se i nije trudio da napravi distinkciju u smislu definicije ta dva termina. Situacija se u međuvremenu izmijenila pošto se na popisu ljudi moraju opredijeliti za jednu od varijanti. A to, kao i dopušteno neopredjeljivanje, ima svoje posljedice...

„Opasnost“ od posljedica nebošnjačkog izjašnjavanja su promptno prepoznale dvije organizacije: Islamska vjerska zajednica i koalicija udruženja „Bitno je biti Bošnjak“, koju predstavlja Sejfudin Tokić. Organizacije su izdale dva proglasa u kojima su na zaista majstorski način adresirane brige skupine kojoj se organizacije obraćaju. Nije slučajno da su IVZ i Tokić prvi prepoznali „opasnosti“ nebošnjačkog izjašnjavanja: IVZ se definitivno predstavlja kao temeljni, identitetski stub nacionalne borbe a Tokić je, kao bivši politički Bosanac, najupućeniji u konsekvence nebošnjačkog opredjeljenja i u argumente protiv takve odluke.

Ko su zagovarači bosanstva

Ovdje odmah treba istaći da promocija bosanstva nije jednostavna i jučerašnja ideja. Ta ideja snažno živi u dijelu gradskog stanovništva prvenstveno velikih gradova FBiH i ti ljudi bi se bez ikakvih ograničenja mogli nazvati nacionalnim Bosancima. Osnovne karakteristike takvog bosanstva su antinacionalizam, nediskriminacija, jednakost i borba za ljudska prava.

No, tu ideju promoviraju i baštine i bivši komunistički funkcioneri i intelektualci koji se danas nalaze na visokim i vidljivim mjestima u političkim partijama te u obrazovnim i kulturnim institucijama. Oni su ti koji su reafirmirali i redefinirali ideju svebosanskog zajedništva. Njihov svjetonazor, baziran na komunističkim i republikanskim idealima (jugoslovenskim političkim mainstreamom), im govori da nacije nisu bitne (buržoaska izmišljotina!) te da država može postojati samo ako je centralizirana i ni na koji način izdijeljena te ako ima jedinstvenu piramidalnu strukturu institucija (i nevladinih organizacija). Svaki drugi ustroj smatraju nenormalnim i opasnim po zemlju u kojoj žive. U isto vrijeme većina njih ne vide ili ne žele vidjeti da država Bosna i Hercegovina sadrži većinsko bošnjačko stanovništvo te da njihov željeni  „normalni“ ustroj preferira jednu naciju. Neki od tih ljudi koriste platformu multi-kulti BiH za promociju čisto bošnjačkih nacionalnih ciljeva. Imajući u vidu takve nakane, nije čudno što se značenja riječi Bosanac i Bošnjak često poklapaju te takvi intelektualci mogu prozvati sami sebe kao „krivce“ za očigledne nedoumice glede nacionalnog imena grupe čija savjest žele biti.

Kompletna spomenuta grupa ima još jedan razlog za podržavanje političkog bosanstva: oni se, kao elita bivšeg sistema, osjećaju prirodno u multi-kulti okruženju svojih kolega iz vremena komunizma a nikako nove bošnjačke elite okrenute tradiciji i vjeri. Njihova podrška političkom bosanstvu je i borba između dva identita bošnjačke elite. Preko nametanja svog identiteta,  pobjednički dio elite će zauzeti značajne pozicije i moć.  

Ako sam Bošnjak, ako li sam Bosanac

Da se vratimo na proglase IVZ-a i Tokića. Njihove upute i upozorenja su mi pomogli da odgovorim na naredna pitanja.

Šta prosječan Adnan ili Eldin misli (ili će misliti) da dobija ako se izjasni kao Bošnjak?

„Konačno“ dobija nacionalno ime koje je ranije osporavano

„Mi“, Bošnjaci, održavamo našu poziciju i status (prvenstveno naspram druga dva naroda)

„Mi“, Bošnjaci, kao jedinstveni ostajemo jaki i sposobni za bilo kakve nevolje

Šta naš junak misli da će dobiti ako se ne izjasni kao Bošnjak?

Pridonijet će genocidu nad Bošnjacima (koji traje od odlaska Turaka)

Pristat će na prevaru koja se Bošnjacima (ponovo) servira iz „centara moći“ (čitaj Beograda i Zagreba)

Pristat će na lažne dileme (dakle o problemu se ne treba ni razgovarati, zna se kako treba)

Ispast će glup i naivan (kao i mnogo puta do sada) pošto će se drugi pisati svojim nacionalnim imenom

Ostat će bez svijesti o svom etničkom i nacionalnom porijeklu (kojeg opet svi vrijedni narodi imaju; to naravno nije krivica Bošnjaka nego je do nepravednih drugih i lošeg historijskog usuda)

Šta misli da će dobiti ako se izjasni kao Bosanac?

Država BiH, po mišljenju budućih, popisnih Bosanaca, nije normalna država. Politička podjela na srpske, hrvatske i bošnjačke regije nije prirodna nego je nametnuta od strane oportunističkih lidera nacionalnih stranaka koji su zaveli inače pošten narod na stranputice nacionalizma zarad sopstvene koristi. Izjašnjavanjem sviju kao Bosanaca konačno će se doći do cilja - normalne evropske države bez etno-teritorijalnih podjela. Prevarit će se sistem za koji „svi znamo“ da je nakaradan (te ga zato i treba izigrati i negirati) i uspostavit će se novi, pravedniji. (Nije zgoreg primijetiti da ovo zvuči kao neka utopijska predstava - buduća zlatna zemlja u kojoj će svi živjeti sretno.)

Šta veliki broj Bošnjaka znači za državu?

Izjašnjavanje našeg Adnana kao Bosanca podrazumijeva da on nosi teret nesvrstavanja sebe među Bošnjake sa svim navedenim posljedicama iz odgovora na drugo pitanje. Možda ovo trenutno nije vidljivo ali će, kako vrijeme bude prolazilo a razna udruženja budu nastavila svoje aktivnosti ubjeđivanja Bošnjaka da su Bošnjaci, navedeni razlozi postati bitni velikom broju ljudi. Kao rezultat sukoba vrijednosti, ljudi će se u velikom broju izjasniti kao Bošnjaci zato što će razlozi bošnjačkog nadjačati razloge bosanskog opredjeljivanja. Zašto su prvi razlozi jači od drugih? S jedne strane imamo kataklizmične nagovještaje budućnosti nacije (pojedinac orijentalnog imena je, htio ne htio, kooptiran u bošnjačku naciju zbog očiglednog simbola pripadnosti –imena; tu nije bitno kako čovjek sebe vidi nego kako misli da ga vide drugi i drugačiji, oni koji bi mu sutra mogli raditi o glavi) a s druge strane utopijsku priču koju je reality check opovrgnuo mnogo puta.

No, bez obzira na takav vjerovatan rezultat da probamo pretpostaviti šta bi se dogodilo ako bi se većina ljudi orijentalnih imena izjasnili kao Bošnjaci?

Dobila bi se brojna bošnjačka nacija, najveća od tri konstitutivne, kao što je i do sada bio slučaj. Na taj način bi se zadržao strukturni status quo države, onaj ustroj koji Bošnjacima garantira  jednog člana Predsjedništva, fiksan broj poslanika u različitim parlamentima te veliki broj ministara, savjetnika, sekretara.  

Ovakva situacija podrazumijeva dogovaranje nacionalnih partija i konstatne sukobe glede nadležnosti i sredstava. To konsekventno znači nove i novije Prudove.  

Nije potrebno dalje elaborirati ovu opciju-ništa značajno drukčije od onoga što danas imamo se neće desiti u ovom slučaju.

Bosanci su samo Ostali

No, šta bi se desilo ako bi se značajan dio ljudi izjasnili kao Bosanci?

Tokić i comp. su u pravu glede jedne tačke – broj ljudi koji će se u Banja Luci ili Zapadnom Mostaru izjasniti kao Bosanci i Hercegovci je dramatično mali. Osnovni razlog za to nisu ni manipulirajuće elite ni nepoštenje ljudi u pitanju nego neprihvatljivost programa političkog bosanstva među njima. Srbi u RS-u i Hrvati u većinski hrvatskim regijama, u skladu sa njihovom očiglednom srpskom i hrvatskom nacionalnom opredijeljenošću, žele opipljive i fiksne instrumente zaštite njihovih nacionalnih interesa a to projekat političkog bosanstva ne pruža. Taj program sa svojim uniformnim odrednicama za sve ne daje spomenutom dijelu populacije garanciju da neće biti nadglasani i manipulirani (da ne govorim o tome što bi im oduzeo komad zemlje i resursa koje smatraju svojim).

Dakle, ako se puno ljudi izjasne kao Bosanci, kao rezultat na popisu ćemo dobiti značajan broj Ostalih koji će prvenstveno biti regrutirani iz dojučerašnje bošnjačke skupine. Konsekvetno broj Bošnjaka će se smanjiti.

Nemoguće je mijenjati Ustav BiH bez saglasnosti predstavnika sva tri konstitutivna naroda. To znači da će položaj konstitutivnih ostati isti samo će se pojaviti veliki broj Ostalih koji će tražiti svoja prava. U ovakvoj situaciji ne može biti nikakve značajne a brze promjene sistema legalnim sredstvima. Ostali će biti u poziciji da se bore za institucionalno priznanje. Ta borba će biti krajnje neizvjesna zato što će se morati uzimati od konstitutivnih da bi se dalo Ostalima a moć se trenutno nalazi u rukama prvih.

Istinski ostali i labilni ostali

Tu dolazimo do možda najbitnije tačke ovog teksta – motiviranosti Ostalih i njihovih predstavnika da se bore za prava svoje grupe. Ovdje se ponovo mora uvesti kategorizacija: s jedne strane imamo ubijeđene Ostale (da ne kažem istinske) a s druge one koji su se mogli pisati i Bošnjacima (da ne kažem labilne).

Istinski Ostali su snažno motivirani da izmijene situaciju zato što im je vitalni grupni interes da obezbijede institucionalne mehanizme zaštite i promocije svoje grupacije. Ti ljudi su elita buduće populacije Ostalih te su i lično zainteresirani za izmjenu sistema zbog raznih pozicija koje bi mogli zauzimati.

Labilni Ostali pak nisu snažno motivirani. S obzirom da su se lako mogli izjasniti kao Bošnjaci, njih ovakvo, postojeće uređenje i legitimnost nacionalnih politika ne diskriminira te im izmjena postojećeg stanja ne bi donijela neki životno važan sastojak koji im nedostaje. Moje je mišljenje da bi se ti ljudi, vezano za njihovo buduće političko funkcioniranje odnosno prilike, mogli lako vratiti bošnjaštvu – kao što su se prethodno lako izjasnili kao Ostali. Ovo bi posebno moglo biti izraženo pri (neminovnim) pokušajima elite Ostalih da ostvare svoje ideološke ciljeve koji baš neće korespondirati sa bošnjačkom stranom ličnosti masa Ostalih. Ovakav set-up bi vjerovatno doveo do sukoba između istinskih i labilnih Ostalih odnosno između elite i masa Ostalih (potencijalni raskol na ovoj liniji će tokićevci brzo prepoznati tako da je za očekivati da udare po eliti Ostalih).

[Stavovi izneseni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba]