Erol Avdović: Na Zapadu nešto novo – šta to znači za BiH?

Potrebno je to reći, i mi u Bosni i Hercegovini s pažnjom pratimo dešavanja oko Grenlanda. Nadamo se, i zato zagovaramo i podržavamo kompromis između Evropske unije, NATO-a, Danske i Sjedinjenih Američkih Država oko toga.

Piše: Erol Avdović*

I kao da je, na samom startu, već došlo vrijeme da Bosanci i Hercegovci podsjetе svoje strateške partnere i u Briselu i u Washingtonu, ne pretenciozno, već kao ljudi s proživljenim znanjem – Evropljani s iskustvom: mir nije apstraktna vrijednost. To je velika i zahtjevna politička odluka. Mi imamo pravo govoriti o tome. A vi imate obavezu da nas čujete.

NA ZAPADU NEŠTO NOVO – Rasprave koje se danas vode u evropskim i transatlantskim krugovima o Grenlandu daleko prevazilaze pitanje jednog teritorija ili geopolitičkog interesa na Arktiku. One se tiču stabilnosti mnogih drugih područja, uključujući i Zapadni Balkan.

Rasprava je, dakako, otvorila mnogo dublje pitanje – kakav je danas odnos unutar Zapada i da li su savezništva koja su decenijama garantirala međunarodni poredak i sigurnost i dalje neupitna. Nama u Bosni i Hercegovini to je veoma važno, jer je to opredjeljenje konzistentne većine koja puno članstvo u EU i NATO-u smatra bez alternative.

Sama činjenica da se u Briselu razmatra mogućnost, ili bolje rečeno analiziraju scenariji konfrontacije s Washingtonom, predstavlja presedan koji se ne može ignorisati, posebno iz perspektive manjih i politički osjetljivih zemalja kakva je i naša država. Za Bosnu i Hercegovinu je to važno jer nastavljamo prilagođavanje naše vanjske politike do stopostotne usklađenosti s EU, kako to često navodimo, dok u isto vrijeme – s jasnom međunarodnom političkom orijentacijom – o SAD-u govorimo kao o najvažnijem strateškom partneru.

GRENLAND KAO TAČKA SPOTICANJA – Analizirajući kredibilne medijske informacije, uz diplomatsku razmjenu koja je dostupna i u Briselu, jasno je da se EU u gore pomenutom kontekstu oko Grenlanda prvi put ne postavlja samo kao ekonomski i normativni akter. Ima tu, reklo bi se, još nedorečenosti. I kao da nisu svi na istom brodu. Sigurno nije slučajno ni to da Amerikanci, kao i mnogi kritički intonirani Evropljani i šire, već duže vrijeme EU šaljivo nazivaju "ekonomskim džinom i političkim patuljkom". No, čini se da Evropska unija sada hitro pokušava nadrasti samu sebe i ovaj put se postaviti kao politički subjekt koji razmišlja o ekonomskoj, finansijskoj, pa čak i vojnoj sposobnosti – o odvraćanju svih onih koji ugrožavaju njene interese.

Opcije koje se, shodno pomenutim izvorima, spominju – od jačanja prisustva na Arktiku kroz NATO, preko povećanja finansijske podrške Grenlandu, do potencijalnih trgovinskih mjera – ukazuju na proces u kojem EU pokušava izgraditi stvarnu stratešku autonomiju. Iako to može potrajati, EU i njeni lideri, uključujući i "odbjeglu" Veliku Britaniju, žele jasno staviti do znanja da je ta strateška kontinentalna autonomija put s kojeg nema povratka. To je proces koji je dugo bio teorijski (izgledao je kao akademska ili think-tank diskusija), ali sada poprima vrlo drugačije – gotovo operativne obrise.

ARGUMENT SILE UMJESTO SILE ARGUMENTA – S druge strane, Amerika (SAD), kroz svoju retoriku o "akviziciji" Grenlanda i izjave da "vojna opcija nije isključena", šalje poruku koja se ne može posmatrati samo kao pregovarački pritisak ili opipavanje terena. Utjecajni briselski medij Politico u jednom svom naslovu kaže kako je sada svima jasno da predsjednik Trump ne blefira. Uostalom, sličnu sintagmu je, nakon spektakularno uspješne intervencije u Venecueli, izgovorio i državni sekretar Marco Rubio – da predsjednik Trump doista misli ono što kaže. I opet se radi o sasvim jasnim ekonomskim interesima koje Evropa, dakako, odlično razumije.

U isto vrijeme, eksplicitni kritičari nastavljaju govoriti, a UN sve češće kroz vapaj upozorava da se takvim, makar i ad hoc vojnim intervencijama, nažalost dodatno normalizira "jezik sile" u međunarodnim odnosima i slabi temeljni princip na kojem počiva poslijeratni poredak: da se teritorijalni integritet i suverenitet ne dovode u pitanje voljom jačeg. A to je, nažalost, doživjelo svoj patos sa brutalnom ruskom agresijom na Ukrajinu 2022. godine i ratom koji se protiv ove suverene zemlje još vodi.

Valja podsjetiti i da je svojevremeno generalni sekretar UN-a U Thant (bio je na čelu Svjetske organizacije od 1961. do 1971. godine) izrekao onu čuvenu opomenu kako u međunarodnim odnosima i u instrumentariju diplomatije na prvom mjestu treba uvažavati silu argumenta, a ne obrnuto – argument sile. Eho njegovih riječi danas je aktuelan kao i prije pedeset godina.

VANJSKA POLITIKA BEZ AUTOPILOTA – EU I NATO BEZ ALTERNATIVE – Upravo taj princip je od presudne važnosti za države koje nemaju preveliku vojnu "tvrdu moć" (military hardware) da bi u potpunosti same garantirale svoju sigurnost. Zato za Bosnu i Hercegovinu ovakva dešavanja – diskusije ili prijetnje oko Grenlanda – nisu ni daleka ni apstraktna. Jer, kao što rekosmo, EU – Evropa nam je strateška adresa, a Amerika nam je glavni strateški partner i konzistentni podržavalac na tom putu bez alternative ka evroatlantskim integracijama.

Stabilnost naše države decenijama je počivala ponajviše na jedinstvenom stavu SAD-a i EU. Naravno, mir u Bosni i Hercegovini, ruku na srce, prvenstveno su svojim diplomatskim poduzimanjem, odlučnošću, ali i požrtvovanošću donijeli Amerikanci. I onda su, ne izostavljajući Evropljane, velikodušno pristali da se Dejtonski mirovni ugovor potpiše u Parizu (13. decembra 1995.). Ponajviše u tom transatlantskom savezničkom okviru realizirali su se američka vojna i sigurnosna sila bez presedana i evropski institucionalni angažman – recept za uspjeh i međusobno dopunjavanje.

I zbog toga se u Sarajevu sa zebnjom prati svako ozbiljnije slabljenje tog evroatlantskog jedinstva, jer to direktno utječe na međunarodni angažman u Bosni i Hercegovini. Očito, ovo je vrijeme izrazitih geopolitičkih turbulencija kroz koje se ne može proći na autopilotu. Domaća odgovornost mora biti primjerena i adekvatna.

ZA JEDINSTVO SAVEZNIKA – BEZ IZBORA STRANE – Zbog toga je za Bosnu i Hercegovinu od ključne važnosti da odnose EU i SAD-a ne posmatra kao pitanje izbora strane, već kao pitanje očuvanja najvažnijih međunarodnih principa. I tu nema dileme. Uostalom, na to u kontinuitetu, u svim svojim susretima na najvažnijim strateškim adresama u Briselu i Washingtonu, upozorava član Predsjedništva Dr. Denis Bećirović.

Multilateralizam, međunarodno pravo i savezničko rješavanje sporova nisu apstraktne vrijednosti za našu državu. To su važni historijski temelji našeg kontinuiranog opstanka i aktuelne regionalne stabilnosti. Zato se zalažemo za dogovor saveznika. Svaki dogovor postignut kompromisom između EU, NATO-a i SAD-a, i u ovom slučaju Kraljevine Danske, bit će snažan poticaj – signal da Zapad i dalje funkcionira kao skup zajedničkih vrijednosti, a ne kao arena suparničkih interesa. Upravo mi u Bosni i Hercegovini znamo koliko su ta evroatlantska kompatibilnost i produženi američki evrocentrizam važni.

Uz mnoge opravdane kritike na račun kontinuirane bh. političke drame, izazvane znanim unutarnjopolitičkim uzrocima, ne zaboravimo: Bosna i Hercegovina je, u posljednjih trideset godina, ipak jedna uspješna američka i evropska – dobra domaća mirovna priča. Upravo zahvaljujući i nama koji taj mir želimo i čuvamo. Jer bez mira i onih koji ga čuvaju nema ničeg drugog. Kao Evropljani s bosanskim iskustvom moramo imati svoj kredibilan glas u tome.

Autor je bh. novinar i diplomata, ambasador Bosne i Hercegovine u Kraljevini Belgiji i Velikom Vojvodstvu Luksemburg.
Napomena: Autorsko mišljenje koje ne odražava nužno stavove državnih institucija.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba