Edin Subašić | Skandal u Kalinoviku: Provokacija iz vojnog vrha podloga za Dodikovu novu destrukciju

Kada to čine glavnokomandujući vojske i zamjenik ministra odbrane sa vojnom svitom, onda je salutiranje pred spomenikom ratnom zločincu Ratku Mladiću mnogo više od skandala, provokacije ili kršenja zakona i vojnog kodeksa! To što su u utorak u Kalinoviku činili načelnik Zajedničkog štaba OS BiH general-major Gojko Knežević, doministar odbrane Aleksandar Goganović, brigadir Nebojša Bošnjak, drugi čovjek Operativne komande OS BiH - opasna je rabota.

Piše: Edin Subašić*, za Radiosarajevo.ba

Tajming i tenzije

Planirana, pažljivo tempirana, obogaćena vrlo iritantnim detaljima i javno plasirana na način da izazove reakcije po svim nivoima – političkom, sigurnosnom i psihološkom – ova  „akcija“ vojnog vrha iz „S komponente“ zapravo je mogući okidač za destabilizaciju u vojsci sa dubljim posljedicama. Da li je to i bio cilj?

Interesantno je da se nakon medijske objave o incidentu i salve negodovanja u javnosti  prvi oglasio upravo Goganović odbranaškom izjavom:

„Radi se o zlonamjernom širenju dezinformacija u cilju podizanja političkih tenzija. Vijenci su položeni na spomeniku poginulih vojnika VRS u Kalinoviku u sklopu aktivnosti vaskršnjeg prijema u organizaciji pravoslavnih pripadnika deminerske jedinice. Napomenuo bih da je po Zakonu o odbrani BiH svim narodima u sistemu odbrane zagarantovano pravo da obilježavaju svoje vjerske praznike,“ objašnjava Goganović.

Naravno, pripadnicima bosanske vojske i MO BiH niko odavno ne spori vjerske slobode. Ali, ovdje je sporno glorificiranje osuđenika za genocid i ratne zločine, a ne pijetet poginulim saborcima.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Tajming i sveukupna političko-sigurnosna atmosfera u kojoj se odvija navodni „vaskršnji prijem“ (10 dana nakon vaskrsa!) ukazuju da je u pozadini namjera da se isprovocira reakcija (sankcija prema vinovnicima) unutar sistema odbrane, a koja bi zatim poslužila za dalje manipulacije u krugu političkih elita u Banjaluci.

Dakle, odavanje počasti zločincu Mladiću dešava se u napetoj atmosferi koju su primicanjem glasanja o Rezoluciji UN o genocidu u Srebrenici podgrijali upravo čelnici Srbije i bh. entiteta Republika Srpska i njihovi mediji prišivajući čitavom srpskom narodu kolektivnu krivicu za zločine koji su odgovornost pojedinaca. To se odvijalo samo 24 sata uoči novog izvještaja šefa OHR-a Christiana Schmidta u Vijeću sigurnosti UN za koji se znalo da je negativan po vodstvo RS.

Nadalje, incident u režiji srpskih oficira dešava se u trenutku dok ministar Helez odaje počast na mjestima stradanja i Srba, i Hrvata, i Bošnjaka demonstrirajući civiliziran odnos i pijetet prema svim žrtvama! Gest Kneževića i Goganovića sušta je suprotnost tome.

Zatim, naredno ročište Miloradu Dodiku pred Sudom BiH održaće se 22. maja, a već narednog dana (23.5.) na dnevnom redu Generalne skupštine UN bit će Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Evidentno je da je pohod u Kalinovik usko povezan s svim ovim procesima tako što programirano utiče na podizanje tenzija.

General u glavnoj ulozi

Da se razumijemo, incidenata u OS BiH tipa glorificiranja Ratka Mladića, Draže Mihailovića i četnika te negiranja genocida bilo je i ranije, ali su vinovnici bili obični vojnici ili podoficiri. (Naravno, bilo je i incidenata u režiji Hrvata i Bošnjaka u uniformama sa njihovim pogrešnim porukama.) Ovaj put u glavnim ulogama su jedan general, brigadir i zamjenik ministra što svemu daje posebnu težinu. Dok se za vojnike, koji su se slikali pored murala Mladića i objavljivali sklepane, deseteračke poruke podrške, moglo reći da pokazuju loš odgoj i inficiranost zlim političkim uticajem, šta reći - kakve nam poruke šalju oficiri sa zvjezdicama na epoletama?

Jel to da i pored očiglednog moralnog, civilizacijskog, ljudskog i krivično-pravnog dna što su ga u ratu dosegli njihovi prethodnici, oni i dalje ostaju dosljedni na tom putu? Goganović i jeste rekao: „Kroz djelovanje Trećeg pješadijskog puka (RS) mi baštinimo tradiciju i vojno naslijeđe VRS!“

Čuvanje tradicije genocida?

Aferim! Radi se o „tradiciji i naslijeđu“ vojske koja je u 20. vijeku, nakon Wermachta, bila jedina osuđena za genocid i ratne zločine sa sve svojim komandantima i političkim vrhom! Dakle, ako srpski generali salutiranjem pokazuju na koga se treba ugledati (na Mladića), ko onda usmjerava narod u pogrešnom pravcu i kači mu etiketu genocidnosti?!

Također, simptomatičan je i izbor mjesta za „vaskršnji prijem“. Ranijih godina blagdandski prijemi su se odvijali u salonima Doma OS BiH i kasarnama u dosta svečarskoj atmosferi i višenacionalnom sastavu. Bez guranja prsta u oko bilo kome. Međutim, pojavljivanje prvog čovjeka vojske na spomeniku Mladiću u njegovom rodnom Kalinoviku, mjestu stradanja i nestanka Bošnjaka, izuzetno je iritantno kako za javnost, tako i za strukture unutar vojske i MO BiH, ali i na nivou „koalicije“ u organima BiH.

To su morali znati i general Knežević i doministar Goganović pa se nameće zaključak da je cilj i bio ekstremna provokacija na koju ne može izostati reakcija. Naravno, jasno je da su Goganović i general Knežević samo izvršioci političkih naloga Milorada Dodika. Sada je ključno pitanje – koji je mogući dalji razvoj?

Sankcije po zakonu?

Ministar odbrane Zukan Helez reagirao je oprezno oslanjajući se na sistem i zakone.

„Odmah sam naložio Generalnom inspektoratu MO BiH da utvrdi sve činjenice. Ukoliko se utvrdi da je sve onako kako su prenijeli mediji, nema sumnje da ću poduzeti sve da se odgovorni pozovu na krivičnu odgovornost. Za sada ne bih ništa prejudicirao dok inspektorat ne utvrdi sve činjenice,“ rekao je Helez za medije.

Podsjetimo opet na incidente koje su ranije izazivali obični vojnici. Do 2020. godine prema podacima iz MO BiH bilo je najmanje osam takvih slučajeva (veličanje zločinaca, negiranje genocida i sl.) pri čemu je najčešće izricana blaga disciplinska mjera – ukor! U javnosti se sada očekuju i traže neke sankcije i za „kalinovački ešalon“.

Pri tome su Knežević, Goganović & co. u sasvim drugačijoj situaciji. Osim što eventualno utvrđeni prijestupi čelnika imaju mnogo veći značaj i štetni uticaj na društvo, od 28.7.2021. godine, tj. nakon izmjena Krivičnog zakona BiH, koje je nametnuo bivši Visoki predstavnik Valentin Inzko, veličanje ratnih zločina je kažnjivo zatvorom. U KZ BiH  (Član 145a, stav 6) stoji da:

„Ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin (...) ili na bilo koji način veliča osobu osuđenu pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine.“

Stav 7 istog člana precizira da ako je „Počinitelj kaznenog djela dužnosnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog budžeta, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine.“

Povod za destrukciju, ali...

Dakle, citirani paragrafi nedvosmisleno se odnose na pomenute „dužnosnike i odgovorne osobe“. Ne prejudicirajući kakve će poteze povući Generalni inspektorat u MO BiH ili disciplinske komisije koje su promptno djelovale za procesuiranje vojnika i sitne buranije, evidentno je da će, obzirom na zakonske odredbe i osjetljive pozicije počinilaca eventualnih krivičnih djela, neosporna biti nadležnost Tužilaštva i Suda BiH. Prvi korak bi svakako bila – krivična prijava. Ovdje dolazimo do kritičnog momenta.

Ukoliko se sve pokuša zataškati, odnosno ako se ništa ne poduzme, bila bi to nova pobjeda Dodikove destruktivne političke taktike te bi se otvorila vrata daljoj destrukciji u sistemu odbrane. Ovdje su stranke Trojke na velikom ispitu.

Isto tako, bilo koji korak ka sankcioniranju Kneževića, Bošnjaka i Goganovića (kao najodgovornijih), sigurno će pokrenuti propagandnu histeriju o „ugrožavanju Srba u zajedničkim institucijama“, a što bi bio povod za nove odluke npr. o potpunom blokiranju rada institucija ili povlačenju srpskih kadrova i slično. Zapravo, vrlo je moguće da je svrha čitave provokacije u Kalinoviku upravo to – iznuđivanje reakcije koja bi bila povod za novu destrukciju. To nikako ne znači da se pred ovom zamkom treba povući, nego da samo treba postupiti po zakonu.

Nema tu ni velikog rizika jer establišment oko Dodika i on sam sada djeluju u sve užem manevarskom prostoru. Podrška njihovoj separatističke politici, a time i srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, sve je manja. To pokazuje atmosfera podrške usvajanju Rezolucije o genocidu u GS UN, neminovni proces uključenja Kosova u Vijeće Evrope, a juče i ojačana pozicija Christiana Shmidta, koji je u VS UN tretiran kao punovažni Visoki predstavnik UN u BiH.

Tako da naredni dani mogu biti burni zbog očajničkih poteza posrnulog lidera bh. entiteta RS, ili teške pozicije beogradskog „vožda“, ali ne u mjeri ugrožavanja opstanka i dobre perspektive države Bosne.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.