Edin Subašić: Puna podrška rezoluciji UN: 'Srpski svet' i diktature protiv ostatka civilizacije

Rezolucija UN će u međunarodnoj javnosti promijeniti odnos prema negiranju genocida i manipulacijama događajima iz 1995. godine te "propisati" etički odnos članica UN prema Srebrenici.

Nakon prezentacije Nacrta rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN sa sigurnošću se može najaviti da će ona biti i usvojena velikom većinom na zvaničnom zasjedanju GS UN početkom maja. Argumentima o potrebi ovakve rezolucije koje su iznijeli diplomatski predstavnici Njemačke i Ruande te bosanski ambasador u UN Zlatko Lagumdžija uz značajnu ulogu Emira Ramića, direktora kanadskog IGC-a, pokušali su se suprotstaviti ambasadori Rusije i Srbije. Međutim, rezoluciju je kroz diskusiju podržalo još nekoliko ambasadora. A kod glasanja o nacrtu protiv su bile samo: Rusija, Srbija, Venecuela, Nikaragva i Sjeverna Koreja! Nacrt je dobio masovnu podršku ostalih.

Bez prejudiciranja nekih budućih političkih, sigurnosnih, ekonomskih... i drugih konsekvenci  Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici, bura koju su srpske političke elite podigle u srbijanskoj javnosti i bh. entitetu RS već sada nam razotkriva i potvrđuje svu moralnu bijedu i nakaznost politike koja je dovela do genocida te stanje svijesti njenih aktera, i bivših i sadašnjih. O tome govori i podrška opskurnih diktatorskih režima.

Razlozi histerije

Realno je očekivati da će Rezolucija UN u međunarodnoj javnosti promijeniti odnos prema "tumačenjima", negiranju i manipulacijama događajima iz 1995. godine te "propisati" etički odnos članica UN prema njima. Da, u Srebrenici se 1995. godine dogodio genocid (!) i to bi se, nakon usvajanja Rezolucije u Generalnoj skupštini UN, ubuduće svakog 11. jula trebalo obilježavati kao "Međunarodni dan refleksije i sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine."  To je zapravo intencija rezolucije.

Drugi razlog histerije u Beogradu i Banja Luci jeste to što će se rezolucijom staviti pečat na anti-civilizacijski karakter velikosrpskog projekta (alias "srpski svet") tj. bit će međunarodno diskreditiran nacionalni projekat koji se ostvarivao – genocidom. O počinjenom genocidu, ratnim zločinima, teškim kršenjima ljudskih prava i UZP-u iza kojeg je stajala Srbija, a počinila RS već postoje brojne presude ICTY-ja u Hagu. Rezolucijm se sada podvlači crta pod te činjenice. Na taj način sužava se osnov (posebno moralni) za svaku dalju međunarodnu podršku takvom projektu, čak i zemljama koje iz nekih svojih razloga podržavaju Srbiju i RS u negiranju genocida, separatizmu i ekspanzionizmu.

Poruke Rezolucije

U tekstu Nacrta rezolucije je najprije u preambuli naveden pravni osnov, a to su konvencije UN o obavezama država da štite civile od genocida i pobrojane presude MSP-a i ICTY-ja kojima je genocid u Bosni dokazan. Zatim se kroz nekoliko odredbi odlučuje, osuđuje, naglašava i poziva na budući civiliziran odnos prema ovom pitanju, što očito ne odgovara vinovnicima, pokroviteljima i negatorima genocida.

Jer, na samom početku "bez rezerve se osuđuje svako poricanje genocida i pozivaju sve članice UN da čuvaju utvrđene činjenice" te se dalje od njih traži da se kultura sjećanja njeguje kroz obrazovanje i naučno istraživanje. Ovo stvara podlogu za trajno, skoro vječno vraćanje temi srebreničkog genocida (poput teme Holokausta) što je kontekst u kojem srpska naučna i politička elita očito nema snage za katarzičan iskorak. "Zauvek ćemo biti genocidan narod," vajka se Aleksandar Vučić, iako rezolucija uopće ne dotiče srpski narod.

Zatim se "...osuđuju svi akti glorifikovanja osuđenih za ratne zločine..." a posebno odgovornih za srebrenički pakao. Ova odredba dotiče iskrivljeni, ali već ukorijenjeni sistem vrijednosti i obesmišljava murale i likove ratnih zločinaca kao simbole "srpskog junaštva". Sada će model junaštva u formi genocida kao uzor mladima biti doveden u pitanje, a time i ispravnost politike koja je proizvela taj sistem vrijednosti. Zločinci su potrebni elitama da bi "branili" upravo njih od raskrinkavanja pogrešne politike i prakse.

U sljedećoj odredbi se naglašava "...važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici i dostojanstvene sahrane i poziva na nastavak procesuiranja počinilaca..." Naravno, iskopavanje novih masovnih grobnica produbljava moralni ambis politike koja je dovela do njihovog stvaranja i prekopavanja.

Svako novo procesuiranje zločina (bez zastare) posebno je osjetljivo pitanje. U tom kontekstu već je razvijen poseban socijalni etno-manipulativni narativ kako se "sudi samo Srbima, samo zato što su Srbi." Sada bi se ovom odredbom o " procesuiranju počinilaca" to pitanje vratilo u čisti pravni domen – nije odgovoran narod, nego pojedinci – počinioci!

U tom, pravnom, kontekstu je i odredba kojom se "pozivaju se sve zemlje da u potpunosti ispunjavaju obaveze u skladu sa Konvencijom UN o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (...) imajući u vidu relevantne odluke Međunarodnog suda pravde." A poznato je da je presudom iz 2007. godine po tužbi BiH protiv SRJ upravo MSP presudio da se desio genocid, a da je SRJ označena odgovornom što nije učinila ništa da spriječi genocid niti da kazni počinioce. Sada se rezolucijom ta presuda aktuelizira kao putokaz članicama UN za odnos prema događajima iz perioda agresije.

U odredbama na kraju Nacrta rezolucije daju se u suštini tehničke upute generalnom sekretaru UN, državama članicama i organizacijama sistema UN, akademskim zajednicama itd. da se uključe u pripreme za obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici tako što će organizirati informiranje javnosti o tim događajima, komemoracije, memorijale, edukacije, odavanje počasti... a sve u cilju "podizanja javne svijesti."

Istrajavanje na greškama

Dakle, jasni su razlozi nervoze lidera. Kriminogeni i zločinački temelji državotvorne strategije su pred planetarnom osudom te je upitna njena perpektiva. Stoga je simptomatično da, umjesto da rezolucija bude prilika za katarzu srpskih političkih elita, za odbacivanje politike zbog koje je "srpski svet" došao u poziciju da su sami protiv ostatka svijeta, oni istrajavaju na politici koja ih na međunarodnom planu vodi iz poraza u poraz. Osim ove deklaracije u UN ovih dana je otvoren i put Kosova u Vijeće Evrope. Beogradski historičar i bivši diplomata Milan St. Protić o tome kaže:

"U pogrešnoj politici svaki potez je pogrešan i to nam svet sada pokazuje. Srbija odavno vodi politiku koja je već svima neprihvatljiva. Umesto da rezoluciju Srbija podrži, da prizna činjenice iz prošlosti, izvini se... oni vode aktivnu politiku da se zločini i rezolucija relativizuju. Pa kakvu sliku Srbije oni danas prezentuju? Srbija zato u svetu danas stoji vrlo nisko," kaže Protić

Niskost pomenute politike demonstrirali su u ponedjeljak predsjednici Srbije i RS, Aleksandar Vučić i Milorad Dodik na privrednom sajmu u Mostaru. Dodik je po ko zna koji put negirao genocid tvrdeći čak da je "više Srba ubijeno u Sarajevu za vrijeme opsade, nego što je stradalo u Srebrenici." S druge strane, Vučić je rekao da je "...pred Međunarodnim sudom pravde utvrđeno da Srbija ni na koji način nije odgovorna za navodni genocid u Srebrenici." Kada su ga novinari podsjetili na dio presude MSP o odgovornosti Srbije, agresivno je reagirao i došao u konflikt za novinarima.

"Samo vas molim da ne izmišljate i špekulišate oko presuda koje nisu takve kakve ih vi predstavljate. I nemojte da me prekidate," brecnuo se Vučić.

MSP: "Srbija je odgovorna..."

Podsjećanja radi, prilikom izricanja te presude 2007. godine, predsjednica MSP-a Rozalin Higins je rekla:

"S obzirom na sve međunarodne aktivnosti u vezi s onim što je izgledalo kao da će se desiti u Srebrenici, s obzirom na Miloševićeve opservacije upućene Mladiću koje jasno kažu da su mu opasnosti bile poznate, moralo je biti jasno da postoji značajan rizik da će se počiniti genocid u Srebrenici. Ipak, odgovorna strana (SRJ, op.a.) nije pokazala da je poduzela bilo kakvu inicijativu da spriječi srebrenički masakr, tvrdeći da su bili bespomoćni da bilo šta učine, što ustvari ne odgovara dobro znanom utjecaju koji su imali nad VRS.”

Sigurno je da se rezolucijom UN na slučaj genocida u Srebrenici neće staviti tačka. Naprotiv, otvoriće se mnoga pitanja...  npr. pravno pitanje o statusu "genocidne tvorevine", političko-ekonomsko o odšteti za žrtve genocida, pitanje međunacionalnih odnosa, sociološka, civilizacijska pitanja itd. Možda se zaista rezolucijom otvara neka "Pandorina kutija". Kako god, očekivati je da počne i proces osvješćenja o činjenicama i odgovornosti stvarnih krivaca, umjesto zataškavanja, manipulacija i sakrivanja iza "ugroženosti naroda."