Dželaludin Hodžić: Politička shizofrenija

Shizofrenija je psihijatrijski poremećaj koji označava često kroničnu, ozbiljnu mentalnu bolest koja primarno pogađa našu sposobnost razmišljanja, s otežanom percepcijom stvarnosti, što uzrokuje promjenu ponašanja i neugodne osjećaje.Pojam shizofrenija dolazi od grč. σχίζω (schizo, podijeliti, cijepati) i φρενός (phrenos, razum, duša) i može se prevesti kao podijeljeni razum ili rascjep duše. [Wikipedia]

Piše: Dželaludin Hodžić

Kako drugačije do shizofrenijom opisati stanje u koje je dovedeno bosanskohercegovačko društvo. Doduše tu već dolazimo do prve dileme: da li, naime, možemo govoriti o društvu ili se ipak radi o društvima kada je riječ o prostoru Bosne i Hercegovine. Bliži sam varijanti jednine jer apsolutna većina građana Bosne i Hercegovine trpi i živi iste probleme i svakodnevne životne dileme. Stoga, u aktuelnom kontekstu – jednina. To ne znači da se u mnogim raspravama s pravom potpuno argumentirano ne može govoriti o podijeljenom društvu, odnosno, društvima. No, to nije prva tema ovoga teksta.

Opća politička kriza

Praktično već od izborne noći 2010. godine svjedočimo krizu vlasti. Pri tome valja naglasiti kako se sintagmom kriza vlasti cijela stvar znatno relativizira i umanjuje njen značaj. Kriza vlasti, naime, sastavni je dio funkcioniranja demokratskih političkih sistema i kao takva (nešto kao tržišni mehanizam) za sebe ima i lijekove, odnosno, rješenja.

U zemljama duge demokratske tradicije, izgrađenih demokratskih institucija i kapaciteta jasno su razrađeni mehanizmi za nesmetano funkcioniranje institucija i života unatoč krizama kakve se mogu dogoditi (kao primjer se može navesti slučaj Belgije kao nešto recentniji ali ne i usamljen). Da li je tome tako i kod nas u Bosni i Hercegovini? Nije! Utoliko kriza vlasti kao sintagma nije dovoljna da opiše uvjete koje živimo. Naravno, ne treba niti je moguće dokazivati da krizu živimo tek dvije godine. Bila bi to, u najmanju ruku, uvreda zdravom razumu. Ono što svjedočimo protekle dvije godine jeste, međutim, opća politička kriza koja se manifestira kao kriza procedura, kriza institucija i prije i poslije svega, kriza koja svoj izvor ima u općem nedostatku političke kulture, obrazovanja i strateškog mišljenja kod lidera koji su uzročnici dvogodišnje krize koja će, sada se već sa sigurnošću može tvrditi, imati dalekosežne posljedice. Takvo političko djelovanje za svoj osnovni cilj ima održanje na vlasti bez obzira na sredstva, a rezultat mu se (takvom političkom djelovanu) ogleda u općoj shizofreniji koja, prema definiciji, gubi iz vida stvarnost, život oko sebe i posljedice koje ćemo svi zajedno trpjeti još dugo.

Borba za ministarstvo – treći čin

Naprosto, nije teško dešifrirati po kojem se scenariju odigrala posljednja epizoda sapunice koju bi lapidarno mogli nazvati “Borba za ministarstvo – treći čin”. Podsjetimo se, prethodno, na prve dvije epizode. U prvoj epizodi gledali smo kako lider SDP-a (ili onoga što je od te stranke ostalo) rezolutno odbacuje mogućnost da dva HDZ-a sudjeluju u parlamentarnoj većini, a samim time i u Vladi FBiH. Danas su HDZ-ovi, tobože, uvjet efikasnog funkcioniranja vlasti na svim nivoima.

Druga epizoda svodi se međusobno optuživanje kakvo je teško naći i u nekim vulgarnim reality emisijama spomenutg lidera SDP-a i tadašnjeg vlasnika Avaza Fahrudina Radončića, danas nerazdvojnih partnera i garanta razvoja ekonómije.

Treći čin gledamo premijerno, nakon što je Mileta (ili ga je nekada zvao Mićo?) tužio Socijalističkoj internacionali (proleterima svih zemalja) s namjerom da njega (Mileta/Miću) izbace, ovih je dana s njim potpisao povijesni sporazum koji nam garantira bolju budućnost. Kako god čitaš, svodi se na slijedeće : stotinu miliona KM Elektroprijenosa ide vladama entiteta, tužioce (one što pokreću istrage i podižu optužnice) na svim nivoima će birati zastupnička (čitaj :politička) tijela tih nivoa, kandidatske liste od narednih izbora biće zatvorene (dakle, glasamo samo za stranku bez mogućnosti preferiranja).

I, da, kvartalno ocjenjivanje državnih službenika, što opet nije ništa drugo do pripremanje terena za obračun s političkim nestomišljenicima i neposlušnicima u svakom smislu. Šta? Ima Odbor za žalbe? Pa onda direktor/šef/rukovodilac koji vas je negativno ocjenio nazove direktora/šefa/rukovodioca Odbora za žalbe i izdiktira mu kako će vam odgovoriti. Slično je, naravno, sa prijedlogom koji mandate čelnih ljudi u ministarstvima veže za mandate ministara. Čak gore. Šta on – u pojednostavljenom objašnjenju – znači? S osobom ministra neće, kao do sada, dolaziti i odlaziti samo savjetnici već i sekretar ministarstva, pomoćnici, šefovi Odsjeka, Sektora. Odnosno, u tome i jeste problem što se ne precizira ko tačno. Formulacija ide otprilike ovako: mandate čelnih ljudi u ministarstvima vezati za mandate ministara. Ko su čelni ljudi? Zar to nije ministar? Ako ih ima više, opet, ko su? Kakogod, ne zna se. Ključni rzultat tog prijedloga jeste što će kontinuitet u ministarstvima biti oličen u poziciji čistačice koja se neće mijenjati. Ili ipak hoće? Važno je jesu li prostorije provjetrene ili nisu.

Naravno, već slušamo i slušaćemo optužbe kako je gore navedeno tek površna percepcija i zlonamjerno interpretiranje te kako ćemo se u vremenu koje slijedi uvjeriti u suprotno. Bojim se da ne bude prekasno. Naprosto, kad ih slušam predobro je – da bi bilo istinito!