Dželaludin Hodžić: Liberalizam i multikulturalizam

Piše: Dželaludin Hodžić

Neposredni povod za ovaj tekst je rasprava koju je potakla izjava načelnika sarajevske općine Novi Grad o tome kako (parafraziram) spolna pripadnost nije dobar osnov ni kriterij za političko organiziranje. Reakcije koje su uslijedile su kritički intonirane i kreću se od zahtjeva za izvinjenjem, preko poziva na ostavku pa do nedvosmislenog poziva na kažnjavanje!? Pri tome se već na prvom koraku uočava jedan od problema u reakcijama na izjavu: ne možete se u jednom koraku, braneći vlastiti stav, pozivati na ljudska prava, a već u slijedećem tražiti odgovornost za izgovorenu riječ.

Možete, naravno, ako se radi o izjavama koje negiraju dokazane i presuđene zločine (iako, ni to u Bosni i Hercegovini nije predmet pozitivnopravnog tretmana, bar kada je riječ o genocidu) ili ako se izjavom na zločine poziva. Ovdje, međutim, nije ni izbliza riječ o tome. Izjava koja je predmet rasprave predstavlja politički stav par excelense. O čemu se radi?

Izjava o tome kako spolna pripadnost nije poželjan kriterij za političko organiziranje u teorijskom smislu spada u raspravu liberalizma i multikulturalizma, koja ima svoje pravne, političke i filozofske dimenzije.

Dva svjetonazora

Stajališta ova dva svjetonazora (da ih odredimo na najširi način) su u svojim temeljima i osnovnim intencijama jasna. Liberalizam kao normativna teorija svoju konkretizaciju vidi u individualizmu. Individualizam, opet, kao svojevrsna ideologija, svoje teorijsko i povijesno utemeljenje nalazi u liberalizmu. Bez namjere da se dalje elaborira filozofija liberalizma, dovoljno je ponoviti, odnosno, podsjetiti na opće stvari. U filozofskom, političkom i pravnom smislu rezultat razvoja liberalnog svjetonazora ogleda se u univerzalnim ljudskim pravima. Ona se, međutim, opravdavaju i izvode iz čovjeka kao takvog čime se dolazi do jednog od općih mjesta liberalizma, odnosno, do pozicije osporavanja posebnih pripadnosti kao osnova za legitimiranje prava.

S druge strane, sredinom 20. st, sve glasnije se javljaju zahtjevi koje prepoznajemo kao multikulturalizam. Suština multikulturalističkih zahtjeva svodi se na stavove da svijet, odnosno, društvo, nije prosti mehanički zbir individua te da naše pripadnosti (etničke, rasne, spolne, seksualne i druge) jesu važan dio naših identiteta i kao takvi vrše znatne uticaje u vršenju izbora, a sve u potrazi za dobrim životom na koji (u čemu se slažu liberali i multikulturalisti) svi imamo pravo.

Nakon kratkog i površnog uvida u pozicije liberala i multikulturalista (među kojima se razvija i feministički multikulturalizam) moguće je smjestiti i spomenutu izjavu od koje je rasprava potekla.

Šta je, dakle, sporno u izjavi koja izražava stav koji možemo smjestiti u liberalni svjetonazor ili u izjavom potaknutoj raspravi i reakcijama koje možemo smjestiti u „tabor“ multikulturalizma?

Jesmo li za multikulturalizam?

Jedna od primjedbi odnsi se svakako na činjenicu da mi u Bosni i Hercegovini temeljne pojmove i načela često skrnavimo i opterećujemo vlastitim, trenutnim i potpuno partikulranim pa i sebičnim interesima. Mi se prema temeljnim i strateškim pitanjima našega društva, uglavnom, određujemo trenutno i naglašeno kontekstualno, u čemu se, sasvim očekivano, gube potencijali principijelnog određivanja.

Ovdje čak nije primarno pitanje vrijednosnog određenja prema izrečenoj izjavi nego političkoj kulturi i zahtjevu za komuniciranje u kojem leži osnova političkog. Pri tome komuniciranje ne znači niti treba da znači slaganje svih sudionika komuniciranja. Time smo već smo na neželjenom terenu ponavljanja općih mjesta.

Dakle, jesmo li za multikulturalizam? Ako jesmo, šta ćemo s drugim zahtjevima koji, suštinski, imaju isti teorijski osnov? Šta ćemo, na primjer, sa dvije škole pod jednim krovom ili zahtjevom za RTV kanal na hrvatskom jeziku? Služimo li se načelima i dostignućima multikulturalizma tek kao folklornim dodatkom, po prilici i trenutnim potrebama?

(Terminološka) konfuzija

Odgovori na takva pitanja uvela bi nas u polje u kojem vlada potpuna političko–vrijednosna konfuzija koja za jedan od rezultata, neminovno, ima i terminološku konfuziju. Drugim riječima, u polje u kojem su socijaldemokrate ustvari desničari, liberali su socijalisti, socijalisti su opet konzervativci i tako u krug, svi se redaju na temeljnim načelima i koriste pojmovnom aparaturom za koju u našoj društvenoj i političkoj realnosti nisu ispunjeni elementarni uslovi.

Ono što možemo jeste ne pozivati na kažnjavanje (!) za izrečeni stav. Posebno je problematično kada takvi pozivi dolaze od pojedinaca, pojedinki i grupa koje nam često drže lekcije, nastojeći se predstaviti kao neprikosnovene mralne vertikale društva.

Pokušavam da se sjetim, a ne mogu, koja je aktivistica reagirala na, ne tako davni, slučaj u kojem je ženi, zbog specifičnog načina odijevanja (marama) zabranjen angažman u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.