Đurin dnevnik, 31. dan: Klinac sa Željinom zastavom

Piše: Branko Đurić Đuro

28. 6. Klinac sa Željinom zastavom

Danas je Tanjin rođendan! Pola sedam je i neću da je budim, tiho se iskradem iz kreveta, obrijem, istuširam, spremim za snimanje, obučem se, zapakujem stvari za put i tek onda, neposredno prije odlaska, vratim se u krevet i tiho joj šapnem - Sretan rođendan ljubavi…

Žao mi je da ne mogu današnji dan provesti s njom ili barem biti tu kad joj Ela i Zala zapjevaju onu rođendansku.

Danas snimamo scene iz prve epizode. Puno je priče, a malo radnje. Prva epizoda mora biti dobra ekspozicija za sve, ali bi morala biti i atraktivna da privuče pažnju. Teško je sastaviti oboje.

Dosta radim sa glumcima, ali oko 13.00 sati moram da napustim snimanje. Bobi će me opet zamijeniti popodne, a ja furam na aerodrom jer danas letim (nisam dugo ;-) ) za Beograd pa dalje na snimanje filma Montevideo.

Prošle godine, snimali smo mjesec dana, i ove u maju (prije nego što sam počeo pisati ovaj dnevnik) na Tenerifima, a sad je vrijeme za (malo manje glamuroznu lokaciju) - Paraćin!

Nikad nisam ni pomislio da bi mi putovanje, a i sam let moglo biti odmor. Zavalim se negdje pozadi u polupraznom avionu i taman padam u "karanfiliće" kad me stjuardesa kucne po ramenu. Piloti su me prepoznali i zovu me kod njih u kabinu. Tako čitav let provedem u okomitom, neudobnom, rezervnom sjedištu u kokpitu, šupljirajući o letenju i avionima.

Nije mi prvi put da se vozim u pilotskoj kabini jer me često "počaste" s tim i obično se prije slijetanja vratim na svoje mjesto, ali ovoga puta - trešnja na vrhu koktela - ostajem u kabini za vrijeme slijetanja. Odličan osjećaj, čak i za mene koji baš i ne uživam u avionu.

Na aerodromu me čeka vozač Ciga. Poznajem ga još sa snimanja na Tenerifima. Šupljiram i s njim, ovoga puta o performansama automobila, a ne aviona, i za sat i po  stižemo u Paraćin.

Sve izgleda kao da sam putovao vremeplovom. Ispred hotela je korzo! Ljudi šetaju, a iznad glava im vise -  (da li sanjam) - novogodišnji ukrasi! Ciga mi objasni da su ljudi iz opštine shvatili da su troškovi za postavljanje i skidanje novogodišnjih ukrasa preveliki i da je ovako mnogo bolje ".... a i lepše!" kaže on.

Hotel je cool, a krevet vrlo pogodan za spavanje ;-). Legnem i gledam utakmicu Italija - Njemačka.

Fudbal sam prestao gledati krajem sedamdesetih. Moj deda Ratko me je tada redovno vodio na utakmice i palio me fudbalom kad god je bila prilika za to. Prenos na TV-u, utakmica na Koševu ili (mnogo radije) na Grbavici, ili čak neka skroz lokalna tekma na Vrbanjuši.... Gledam tako, u polusnu, utakmicu na televiziji i shvatam da se od onih dana promijenilo samo to, da su prije igrale starije čike, a sada igraju neki mladi momci....

Možda sam se i ja malo promijenio, ali to ne osjećam. Za sebe sam još uvijek onaj klinac za Željinom zastavom nataknutom na babinu oklagiju (koja se poslije utakmice opere i vrati na svoje radno mjesto). Toliko sam umoran i toliko me fudbal sada zanima da zaspim tokom drugog poluvremena....

Trideseti dan: Neću da šefujem, neću da mi šefuju

Dvadeset i deveti dan: Nemam vremena za kašnjenje

Dvadeset i osmi dan: The Rolling Stones

Dvadeset i sedmi dan: Svinja u poršeu

Dvadeset i šesti dan: Đe s’ Đuđi, gu*i li se šta?

Dvadeset i peti dan: Podgrijavanje sarme i druge dogodovštine

Dvadeset i četvrti dan: Đe si jarane?

Dvadeset i treći dan: Dao sam gol

Dvadeset i drugi dan: Tuširanje s momcima

Dvadeset i prvi dan: Zovu me Umbrellino

Dvadeseti dan: Moji novi najbolji drugovi

Devetnaesti dan: Una cosa speciale

Osamnaesti dan: Kako zadaviti čovjeka

Sedamnaesti dan: Miris cimeta i benzina

Šesnaesti dan: L’uomo della notte

Petnaesti dan: Na ručak u Rim

Četrnaesti dan: Strah od blama

Trinaesti dan: Vunena mahovina

Dvanaesti dan: Najeb'o sam

Jedanaesti dan: Garaža

Deseti dan: Tako ti je to u životu

Deveti dan: Naprijed gledaj! Samo furaj!

Osmi dan: Tajni recept   Sedmi dan: ‘ta će Bob

Šesti dan: Orlando. Strašan glumac.
Peti dan: Čvarci za vegetarijance
Četvrti dan: Hepek
Treći dan: Cazzo
Drugi dan: Planovi za prošlost
Prvi dan: Čovjekov najbolji prijatelj, krevet