Duraković objasnio: Tvrdnje da Nacionalnoj biblioteci BiH nije mjesto u Vijećnici su netačne

Peticiju koju smo aktivirali za povratak Nacionalne biblioteke u Vijećnicu potpisalo je blizu 1700 potpisnika. No, nije sve u ciframa već je ovdje važan podatak o strukturi potpisnika: među njima preovladavaju univerzitetski profesori, umjetnici iz svih vrsta umjetnosti (od književnika do muzičara), izdavači, akademici i td. Dakle, riječ je o našoj akademskoj, intelektualnoj i umjetničkoj eliti iz BiH i čak iz 23 zemlje iz svijeta.

Piše: Esad Duraković, za Hayat.ba

Je li suvišno naglašavati da mišljenje ovako impresivnog i kompetentnog auditorija ne treba ignorirati?! Naprotiv!

No, i pored toga iznenađuju usamljena osporavanja podobnosti zgrade Vijećnice za smještaj Nacionalne biblioteke. Te tvrdnje su neosnovane, nerazložne. Nacionalnoj biblioteci, kao najvećem “hramu“ knjige u svakoj državi i u svakoj naciji pripada reprezentativno, ekskluzivno mjesto. U BiH je to Vijećnica u kojoj je Biblioteka bila smještena decenijama – dok je nisu spalili barbari s okolnih brda 1992. godine. Intelektualna javnost i akademska zajednica Vijećnicu smatra sinonimom za Nacionalnu biblioteku.

Nacionalnoj biblioteci povijesno i statusno pripada upravo to mjesto. Odatle je protjerana četničkim plamenom a onemogućen joj je povratak našim nemarom.

Menadžment biblioteke čine ljudi koji su kompetentni, koji znaju koliki i kakvi su njihovi fondovi te da li je prostor Vijećnice podoban ili je neuslovan.

Oni dobro znaju o čemu se radi i šta traže.

U krajnjem slučaju, sve knjige i ne moraju biti smještene tu, na jednome mjestu, jer je veoma uobičajeno i u najnaprednijim zemljama u svijetu da se depoi nalaze na različitim mjestima. Centralna biblioteka može biti prvenstveno mjesto pristupa građi, a ne nužno mjesto fizičkog čuvanja njenog cjelokupnog fonda.

Mnoge nacionalne biblioteke svoje zbirke uopće ne drže na jednom mjestu nego imaju centralnu biblioteku + jedan ili više udaljenih depoa (off-site storage / remote storage). U prilog tome govori činjenica da su najčuvenije biblioteke u svijetu ovako organizirane:

• CENTRALNA BIBLIOTEKA: čitaonice, istraživači, referentne službe, izložbe, najtraženija građa, stručne službe.
• DEPO 1: knjige koje se rijetko koriste; obavezni primjerak; starija građa; duplikati.
• DEPO 2: rijetka i posebno vrijedna građa; rukopisi; periodika; posebne zbirke.
• DEPO 3 ili sigurnosni/rezervni depo: dio nacionalnog fonda na drugoj fizičkoj lokaciji; zaštita od požara, poplave, rata, potresa i drugih katastrofa i td.

Navest ću ovdje samo nekoliko najpoznatijih primjera iz svijeta i samo u osnovnim naznakama:

• Library of Congress (SAD) ima zbirke na više lokacija. Pored zgrada na Capitol Hillu, knjige i druga građa čuvaju se u udaljenim depoima u Fort Meadeu i Landoveru u Marylandu, a dio građe i u Culpeperu u Virginiji. Građa se na zahtjev doprema u čitaonice.
• Bibliothèque nationale de France (BnF) također je izrazit primjer. Zbog prostora i troškova dio zbirki je izmješten iz Pariza u specijalizirane centre. BnF ima, između ostalog, depoe/centre u Bussy-Saint-Georgesu i Sablé-sur-Sartheu. Bussy-Saint-Georges služi za smještaj zbirki koje se rijetko ili gotovo nikako ne koriste, dok se tamo obavljaju i poslovi konzervacije.
• British Library ima ogromne zbirke raspoređene između Londona i Boston Spa u Yorkshireu. Boston Spa je danas golemi depo: tamo se nalazi više od tri četvrtine ukupne zbirke British Library, a nova zgrada depoa upravo je projektirana za daljnje povećanje kapaciteta.
• Slično je u Nizozemskoj, Norveškoj i td.

I sve to u svijetu funkcionira kao jedna biblioteka, s jednim katalogom i jedinstvenim sistemom upravljanja, iako su knjige fizički na različitim mjestima.

Dakle, argumentacija o navodnoj neuslovnosti zgrade Vijećnice za Nacionalnu biblioteku je neodrživa. Naprotiv, upravo tu je mjesto Nacionalnoj biblioteci kao najreprezentativnijoj nacionalnoj instituciji kulture. Opstrukcije mogu biti motivirane samo time što politika i birokratija taj izuzetni prostor komercijaliziraju dok se Nacionalna biblioteka kao izuzetna vrijednost decenijama šikanira i potuca odnemila donedraga.

Njena sudbina tokom toliko decenija je svjedočanstvo o našoj zapuštenosti i nemaru prema vrhovnim vrijednostima.