Dragan Bursać: Kad Stevandić progovori o terorizmu, i apsurd ostane bez riječi!

"Kad notorni Nenad Stevandić nekoga optuži za terorizam, čovjek poželi provjeriti je li satirična rubrika slučajno završila među političkim vijestima. Jer o teroru danas govori čovjek kojeg haške presude smještaju na čelo SOS-a, formacije koja je 1992. djelovala u Banjoj Luci, dok se uz taj grad i to vrijeme u sudskim činjenicama vežu hapšenja, premlaćivanja, progoni i famozni crveni kombi."

Hamas iz Stevandićeve glave

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić, naime, kaže da je tokom mandata bio izložen prijetnjama i "targetiranju", a priče o njegovoj ratnoj prošlosti i crvenom kombiju vidi kao stvaranje alibija za mogući teroristički napad na njega. U toj konstrukciji pojavljuje se i "bosanski Hamas", sintagma dovoljno sumanuta da čovjek nakratko zaboravi ko je izgovara. 

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba  

A onda se sjetih. Nenad Stevandić je posljednja osoba na svijetu koja bi u ovoj zemlji trebala olako potezati riječ terorizam, jer iza njega stoji ratna biografija koju nisu sastavljali sarajevski kolumnisti, njegovi politički protivnici niti nekakvo "muslimansko podzemlje", kako Stevandić voli nazivati svoje kritičare. Dijelove te biografije zapisala su pretresna vijeća Haškog tribunala.

Tako je u presudi Momčilu Krajišniku utvrđeno da je paravojna grupa SOS pod komandom Nenada Stevandića djelovala u Banjoj Luci tokom proljeća i ljeta 1992. godine, da je u njenom sastavu bio velik broj kriminalaca i da je bila povezana s funkcionerima policijskih i bezbjednosnih struktura. U presudi Radoslavu Brđaninu Tribunal ide još dalje: Stevandić je označen kao čovjek na čelu SOS-a, član SDS-a u neposrednoj vezi s Radovanom Karadžićem, dok je vijeće zaključilo da je SDS upravljao organizovanjem i akcijama SOS-a kao jednim od sredstava provođenja svog Strateškog plana. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Dakle, kad danas Nenad Stevandić izgovara riječ "terorizam", historija napravi salto mortale od kojeg bi se i apsurd postidio.

Crveni kombi nije urbana legenda

Banja Luka dobro pamti šta znači sintagma "crveni kombi". Sudski utvrđene činjenice iz predmeta pred Haškim tribunalom opisuju grupu uniformisanih ljudi koja je tim vozilom pretresala, tukla, šikanirala i hapsila nesrbe te pljačkala njihovu imovinu. Bošnjaci i Hrvati odvođeni su u banjalučki CSB, gdje su tokom ispitivanja zlostavljani i premlaćivani.

Stevandić odbacuje povezivanje sebe s tim zločinima i tvrdi da je riječ o političkoj harangi. To treba kazati jasno, baš kao što treba kazati da on zbog tih događaja nije pravosnažno osuđen. Ali jednako jasno treba reći da SOS pod njegovom komandom nije proizvod nečije mašte, Twittera ili današnjeg "političkog Sarajeva". Njegovo postojanje, komandna struktura i djelovanje nalaze se u haškim presudama. 

Čak je i 2026. Tužilaštvo BiH potvrdilo da se u predmetu koji se odnosi na događaje u Banjoj Luci Stevandić navodi kao učesnik u događajima te da se provjeravaju navodi iz prijave. U predmetu Kotor-Varoš, prema odgovoru Tužilaštva, nema status optužene osobe. 

I upravo zato je današnje Stevandićevo prizivanje terorista groteskno.

Kad prošlost počne optuživati sadašnjost

Zamislite čovjeka koji je bio na čelu SOS-a kako tri i po decenije kasnije, iz predsjedničke fotelje Narodne skupštine, objašnjava građanima Bosne i Hercegovine ko predstavlja sigurnosnu prijetnju.

Zamislite političara čija se jedinica nalazi u pravosnažnim haškim presudama kako danas sebe predstavlja kao potencijalnu žrtvu nekakvog "bosanskog Hamasa".

Tu više nema potrebe za satirom. Stvarnost je odavno prestigla satiričare.

Posebno zato što Stevandić crveni kombi pokušava pretvoriti u priču o vlastitoj ugroženosti. Nedavno je u Narodnoj skupštini, nakon što je Igor Crnadak spomenuo crveni kombi, odgovorio da će "crveni kombi" doći Crnatku kući, što je ovaj javno protumačio kao ozbiljnu prijetnju. 

Vidite kako historija kod nas radi. Crveni kombi iz 1992. godine, koji u sudski utvrđenim činjenicama pripada svijetu progona nesrpskog stanovništva Banje Luke, 2026. postaje metafora kojom njegov nekadašnji komandant objašnjava vlastitu ugroženost. Ratna prošlost više mu, izgleda, nije teret koji zahtijeva odgovor nego štit iza kojeg se predstavlja kao žrtva.

I zato cijela priča nadilazi Stevandića. Ona govori o društvu u kojem je čovjek kojeg međunarodne presude identificiraju kao komandanta paravojne formacije došao do mjesta predsjednika parlamenta, odakle danas određuje ko je ekstremista, ko prijetnja, ko neprijatelj i ko terorista.

Takva zamjena uloga moguća je samo tamo gdje se prošlost nikada ozbiljno nije raščistila.

Pa kada sljedeći put Nenad Stevandić spomene terorizam, možda bi prije "bosanskog Hamasa" mogao otvoriti presude Haškog tribunala. Ne mora daleko tražiti.

Dovoljno je da u pretraživač ukuca vlastito ime. A onda neka pročita ko je komandovao SOS-om, ko je bio povezan s Radovanom Karadžićem i kakav je trag ta formacija ostavila u Banjoj Luci.

Tek poslije toga možemo razgovarati o teroru i terorizmu. Do tada ostaje apsurd svih apsurda: da o terorizmu lekcije drži notorni Nenad Stevandić.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.