Dragan Bursać: Robert Dacešin je obraz i čestitost Banjaluke i zato ga četnici toliko mrze!

“Najjeziviji su svi oni što urliču, neka se Robert seli u Sarajevo ako mu je tamo bolje! Pa bih rekao, a osjetio sam to na svojoj koži, da se Banjaluka koracima od sedam milja vraća u 1992. godinu u eru 'agencija za humano preseljenje', u eru fizičkog progona svih onih koji ne misle četničkom glavom. Ako je ikad i izašla iz te ere! A Robertu za sve što radi i govori naklon do poda"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Za one koji ne znaju, banjalučka Alternativna televizija prekinula je saradnju s našim putopiscem Robertom Dacešinom, koji je jasno, glasno, ljudski i civilizacijski prokomentarisao sporne udžbenike historije u RS, u kojima se veličaju ratni zločinci i minimiziraju žrtve drugih naroda dok se genocid u Srebrenici eksplicitno niti ne spominje. 

Otkaz zbog istine 

Naime, Dacešin je u svojoj objavi kazao da "8.000+ žrtava u Srebrenici zaslužuje barem spomen ako ništa". 

Pazite, televiziji sa američke crne liste je zasmetalo što Dacešin pominje ubijanje nevinih ljudskih bića? I još Robert navodi i broj tih ubijenih ljudskih bića u genocidu. Najbolje bi bilo da je šutao kao i mnogi, šta li? 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Iz notornog ATV-a su kazali da je razlog za ovu odluku to što se Dacešin svojim izjavama "upetljao u jednu od najosjetljivijih tema na ovom prostoru".

Aha, a da je Robert kojim slučajem negirao genocid, da se sprdao sa ubijenim ili da je veličao ratne zločince umjesto što je ukazao na katastrofalan problem u obrazovnom sistemu entiteta, dobio bi povišicu? I vrlo vjerovatno da bi. 

Genocid nije stav i mišljenje nego činjenica, gospodo! 

"Gospodin Dacešin ima pravo na svoj stav i mišljenje, a isto tako, ATV ima pravo odlučivati o svom programu. Miješati se u politička i svaka druga prepucavanja oko obrazovnog sistema u RS i svrstavati se na jednu stranu, kao da ne postoje srpske žrtve, nije narativ koji je prihvatljiv za program naše medijske kuće", istaknuli su sa ATV-a.

Poštovana gospodo, negiranje zločina i veličanje zločinaca, a što su vaši temelji nisu "programska šema", nego su krivično djelo i to po zakonu države Bosne i Hercegovine u kojoj se vi, htjeli ne htjeli, nalazite! A genocid nije "stav i mišljenje" nego činjenica!

Robert Dacešin, prema tome, ne samo da svojom humanošću i srcem pokazuje kako se voli zemlja i ljudi u njoj i kako se biva čovjekom, on poštuje zakone svoje zemlje, što je vama misaona imenica. 

Pa je onda logično da ste vi svi sa crne liste "šokirani izjavama i stavovima putopisca iz Banjaluke Roberta Dacešina", odlučili su da prekinete saradnju i emitovanje Dacešinovog serijala. 

I po meni je to odlična odluka, prije svega za Roberta koji pokazuje da su putovanja najbolji lijek protiv nacionalizma i šovinizma na svijetu. Pa se ja nikako ne brinem za njegovu karijeru, dok sa druge strane mali sitni bipedi čiji je svijet omeđen ogradom na relaciji Banjaluka-Prnjavor-Čelinac mogu samo da čekaju mrvice sa Dodikovog stola i da se nadaju da će i poslije Dodika doći neki drugi Dodik koji će ih hraniti istim tim četničkim mrvicama. 

Da, Robert je dobio na hiljade poruka podrške, da uz Roberta stoji veći dio ove zemlje, ali je njegov čin zaista individualna hrabrost na djelu jer dobro znam kako je biti na strani istine u dijelu zemlje gdje je to ne samo nepoželjno, nego po život i egzistenciju izuzetno opasno. I zato moj naklon! 

Ova Banjaluka, kasaba srpskog sveta

S druge strane, veliki broj neočetnika i to onih urbanijeg tipa u establišmentu RS-a onom zvaničnom i onom nevladinom jedva su dočekali ovakvu odluku sramne televizije i jednim velikim "KONAČNO" i aplauzom pozdravili potpuno ludilo. 

Što opet govori sve o njima i sistemu u kom su odgojeni i u kom žive, a ništa o Robertu koji je dašak svijeta i to na najedukativniji način donio u ove naše zapećke. 

Ipak, ono što najviše plaši nisu čak ni ti aplauzi kad se jednom čovjeku uručuje otkaz i to javno i bez njegovog znanja, najjeziviji su svi oni što urliču, neka se Robert seli u Sarajevo ako mu je tamo bolje! 

Pa bih rekao, a osjetio sam to na svojoj koži, da se Banjaluka koracima od sedam milja vraća u 1992. godinu u eru "agencija za humano preseljenje", u eru fizičkog progona svih onih koji ne misle četničkom glavom. Ako je ikad i izašla iz te ere! 

A, svi vi koji niste inficirani nacionalizmom, pogledajte Robertove putopise. Djeluju terapeutski i preventivno. Djeluju edukativno. Djeluju iscjeljujuće. 

A oni kojima je cijeli Kosmos na relaciji Banjaluka-Prnjavor-Čelinac mogu poručiti da ih je možda više u tom mikrosvijetu, ali je zato mimo toga cijeli svijet Robertov. Oni? Oni ne mogu ni preko plota. Niti će kada! 

Umjesto zaključka, mogu samo reći da je Robert Dacešin istinski ponos Banjaluke, one Banjaluke koju volimo. I baš zato ga se ova sad Banjaluka, ovaj ratni i poratni kiborg odriče. A, ovo danas nije grad nego srpska palanka koja je protjerala ono najbolje što je imala. 

Pa je onda bolje i ljepše zaključiti ovaj gorki tekst Robertovim riječima: 

"Ako su me putovanja nešto naučila to je da volim svakoga na svijetu na isti način, a umjesto što blagoslov koji smo dobili da imamo priliku da u jednoj zemlji učimo tri različite kulture i religije tretiramo kao prednost, kod nas to predstavlja problem, ali OK. U svakom slučaju, no hard feelings i idemo dalje sa još više putovanja"

Još jednom, moj naklon Roberte!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba