Dragan Bursać: Nije treći entitet, nego se neko… pravi lud

Treći entitet ne stanuje u naslovu rezolucije. Preselio se u njene članove. Tamo ga čuvaju izrazi poput legitimnog predstavljanja, zasebne izborne jedinice i federalizma, dovoljno umiveni da ne izazovu diplomatsku nelagodu, ali sasvim prepoznatljivi svakome ko političke tekstove čita dalje od naslova. Treći entitet kao nomenu možda više niko glasno ne izgovara, ali zato sasvim tiho prolazi kroz saborsku proceduru, u uvjerenju da će promjena naziva promijeniti i njegovo značenje. Neće.

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Promijeniš naziv, ostaviš sadržaj. Zamijeniš riječ, zadržiš cilj i namjeru. Izbaciš formulaciju koja izaziva nervozu u briselskim kabinetima, a sačuvaš sve ono zbog čega je ta formulacija uopšte nastala. Poslije toga očekuješ aplauz zbog vlastite umjerenosti.

Nije herceg-bosna nego "zasebna izborna jedinica"

Upravo tom logikom nastala je zajednička rezolucija HDZ-a i Domovinskog pokreta o Bosni i Hercegovini. Trećeg entiteta, kažu, više nema. Umjesto njega stigla je "zasebna izborna jedinica". Pa bi svi, valjda, trebali odahnuti. Nestala je riječ koja godinama izaziva političke potrese, a ostalo sve ono zbog čega je uopšte izmišljena.

Vidi vraga, ukinuli su cigarete, a uveli duhan umotan u papir. A već prva rečenica rezolucije otkriva pravac kojim će cijeli tekst krenuti. Hrvati u Bosni i Hercegovini, piše, nemaju ista prava kao druga dva konstitutivna naroda. Tu zapravo počinje cijela politička konstrukcija.

Jer, ako ćemo već razgovarati o pravima, onda vrijedi podsjetiti na nekoliko činjenica. Hrvati imaju člana Predsjedništva rezervisanog isključivo za pripadnika hrvatskog naroda, Dom naroda Federacije sa snažnim mehanizmima blokade, klub u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH bez čije saglasnosti gotovo nijedna ozbiljna odluka ne može biti donesena, kantone sa hrvatskom većinom, vlastite obrazovne, kulturne i medijske institucije, političku stranku koja gotovo dvije decenije bez izuzetka po difoltu učestvuje u svakoj ozbiljnoj raspodjeli vlasti i instrumente zaštite kakve ogromna većina evropskih naroda može samo sanjati.

Da sam zaista zloban, rekao bih kako su autori rezolucije potpuno u pravu. Hrvati u Bosni i Hercegovini zaista nemaju ista prava kao ostali. Imaju ih više. Mnogo više od građana koji ne pripadaju nijednom konstitutivnom narodu, a u mnogim segmentima i više od druga dva konstitutivna naroda.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Tu se krije i najveći paradoks cijele priče. Bosna i Hercegovina godinama ne uspijeva provesti presude Evropskog suda za ljudska prava upravo zato što etnički princip dominira nad građanskim. Hiljade građana i dalje ostaju građani drugog reda, jer im nacionalna pripadnost ne dozvoljava kandidaturu za najviše funkcije u državi. Umjesto uklanjanja takve diskriminacije, hrvatska rezolucija predlaže njeno dodatno učvršćivanje. Pod drugim imenom.

Skloni se Domovinski da to HDZ riješi

HDZ je posao odradio mnogo sofisticiranije od Domovinskog pokreta. Domovinski pokret glasno je artikulisao i izgovorio ono što HDZ godinama pažljivije pakuje. Jedni su tražili treći entitet, drugi su istu ideju okupali u europskoj terminologiji, dodali federalizam, legitimno predstavljanje, nediskriminaciju i europski put, pa je poslali u Sabor kao politički proizvod prihvatljiviji međunarodnoj publici. Marketing se promijenio. Politički cilj i narativ nije.

A cijela višesedmična drama oko navodnih nesuglasica između HDZ-a i Domovinskog pokreta na kraju se svela na obični politički pazar. Desničarski folklor, prijetnje, tvrde izjave i medijska galama poslužili su kao podizanje cijene pregovora, da bi završni proizvod ostao gotovo identičan početnoj ideji, samo pažljivije semantički upakovan i diplomatski uglačan.

Jer šta zapravo znači zasebna izborna jedinica za izbor hrvatskog člana Predsjedništva?

A šta to u stvari znači?

Znači zatvoren birački prostor. Znači teritorijalno definisanu političku ekskluzivu. Znači jednu izbornu jedinicu oblikovanu prema etničkom principu. Znači gotovo sve ono što godinama slušamo pod nazivom treći entitet, samo bez riječi koje izazivaju nelagodu u Bruxellesu.

Granice se, uostalom, odavno ne crtaju samo na geografskim kartama. Crtaju se izbornim zakonima, biračkim spiskovima, ustavnim blokadama, sjedištima pojedinih institucija i pravilima koja unaprijed određuju ko smije predstavljati koga. Dovoljno je politički i geografski zatvoriti biračko tijelo i teritorijalna karta postaje gotovo suvišna.

Zato posebno zanimljivo zvuči objašnjenje kako rezolucija navodno ne dira teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Naravno da ga formalno ne dira.

Nema potrebe za novim linijama na karti kada iste političke efekte možeš postići kroz izborni sistem unutar zemlje. Savremena politika odavno zna kako administrativnim pravilima proizvesti posljedice koje su nekada zahtijevale promjenu granica.

Jednako pažljivo upakovan ostao je i pojam "legitimnog predstavljanja". Godinama služi kao politička šifra iza koje se skriva sasvim jednostavna ideja-neka pripadnici jednog naroda biraju isključivo svoje političke predstavnike. Na prvi pogled zvuči razumno. Na drugi vodi prema trajnoj etničkoj segmentaciji političkog života.

Jer ako svaki narod bira samo svoje, zašto stati na Predsjedništvu? Zašto isti princip ne bi obuhvatio sve institucije? Zašto onda uopšte govoriti o zajedničkoj političkoj zajednici, a ne o tri paralelna politička sistema koja se povremeno sretnu na zajedničkoj adresi, ako i toliko?

Upravo zato ova rezolucija daleko nadilazi pitanje jednog člana Predsjedništva. Ona govori o (sanjanom) modelu Bosne i Hercegovine. O državi u kojoj građanin ostaje sporedna kategorija, dok etnička pripadnost ostaje ključ za politička prava.

Najzanimljiviji dio cijele priče ipak leži u očekivanju da javnost povjeruje kako je izbacivanje dvije riječi "treći entitet" dokaz historijskog zaokreta hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini. Riječi, međutim, ne mijenjaju suštinu.

Selidba trećeg entiteta u suštinu

Treći entitet više ne stanuje u naslovu rezolucije. Preselio se u njene članove. Tamo ga čuvaju izrazi poput legitimnog predstavljanja, zasebne izborne jedinice i federalizma, dovoljno umiveni da ne izazovu diplomatsku nelagodu, ali sasvim prepoznatljivi svakome ko političke tekstove čita dalje od naslova.

I upravo zato ova rezolucija nije nikakav "otklon od stare politike". Ona predstavlja njenu europski stilizovanu verziju. Manje grubih riječi, više diplomatskih fraza, isti politički cilj. Treći entitet kao nomenu možda više niko glasno ne izgovara, ali zato sasvim tiho prolazi kroz saborsku proceduru, u uvjerenju da će promjena naziva promijeniti i njegovo značenje. Neće.

Jer, kako god ga nazvali, politički projekat ostaje isti. A jedino što se zaista promijenilo jeste ambalaža. Ko ima oči, vidi.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.