Dragan Bursać: Lažeš Rode, Bošnjaci nisu prijetnja, oni su stub mira na Balkanu!

"Kakve radikalne muslimanime u Federaciji izmišlja Dodikov plaćenik Blagojevich? Zašto laže!? A vidite, istina mu nikad i nije bila cilji. Cilj je stvoriti lažnu percepciju o nekakvim "ugroženim kršćanima" kako bi se muslimani dehumanizovali i pretvorili u pokretne mete. Znamo do čeka je to dovelo devedesetih - od etničkog čišćenja do genocida nad Bošnjacima. Ali nikad se više neće ponoviti, koliko god izopačeni umovi poput nesretnog Roda o tome maštali"

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Ima ta jedna nevidljiva crta kada laž prestaje biti samo propaganda i (p)ostaje ubitačno političko oružje. Upravo to se dogodilo u objavi Roda Blagojevicha, američkog lobiste Milorada Dodika, čovjeka koji je odlučio da Bosnu i Hercegovinu predstavi američkoj javnosti kao mjesto gdje nekakvo, izmišljeno "radikalizovano muslimansko rukovodstvo" navodno otima imovinu kršćanskim crkvama.

Svaka riječ je laž!

Blagojevich kaže:

"Vrijeme je da se Amerika probudi zbog oduzimanja imovine kršćanskih crkava od radikalizovanog muslimanskog rukovodstva u Federaciji Bosne i Hercegovine."

Ta rečenica nije slučajna.

Ona je pažljivo konstruisana. Svaka riječ, iako lažna i maliciozna, u njoj ima svoju funkciju. "Radikalizovano", "muslimansko", "rukovodstvo", "otima", "kršćanske crkve". U samo nekoliko riječi složena je cijela ideološka konstrukcija koja ima jasan cilj. Pred američkom političkom scenom Bošnjake prikazati kao prijetnju kršćanima.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

To nije lobiranje.
To je propaganda.
I to propaganda koja dolazi direktno iz političke kuhinje Milorada Dodika.

Rod Blagojevich, iako bizaran po sebi nije bilo kakav lik. Riječ je o bivšem guverneru američke savezne države Illinois koji je završio u zatvoru zbog korupcije. Čovjek koji je pokušao prodati senatorsko mjesto Baracka Obame kao da prodaje polovnu limuzinu. Čovjek koji je američku politiku i prije Trumpa pretvorio u kriminalni skeč.

Takav čovjek danas glumi glasnogovornika entiteta Republika Srpska.

I taj isti čovjek američkim političarima poput Marka Rubija i JD Vancea šalje poruke da se u Bosni i Hercegovini navodno ugrožava kršćanstvo. Očekivano, ali ipak nakaradno!

Satanizacija Bošnjaka

Neko bih rekao da je riječ o groteski.
Jer to nije (samo) groteska.
To je politički projekt.

Jer ta Blagojevićeva objava ne govori ništa o crkvenoj imovini.
Ona govori o Bošnjacima dok ih satanizuje.

Ta objava pokušava jednu zajednicu pretvoriti u prijetnju. Pokušava muslimane u Bosni i Hercegovini predstaviti kao radikale. Kao političku strukturu koja navodno napada kršćanstvo. To je stari recept.

I taj recept dolazi iz iste ideološke radionice iz koje su devedesetih dolazile priče o "islamskoj opasnosti".

Tada su se širile teze o "zelenoj transverzali". O navodnoj islamizaciji Evrope. O muslimanima koji navodno prijete kršćanskoj civilizaciji. Rezultat tog narativa bila su masovna bošnjačka groblja, zločini, etnička čišćenja i genocid.

Zato Blagojevićeva objava nije samo uvredljiva. Ona je itekako opasna.

Jer ona pokušava prevesti balkansku propagandu na američki politički jezik. Pokušava priču o Bosni i Hercegovini ubaciti u kulturne ratove američke desnice. U onaj politički narativ u kojem se svijet dijeli na "kršćanski Zapad" i "muslimansku prijetnju". Taj narativ nije nastao u Sarajevu.

Dodikova jasna strategija

On dolazi iz Moskve, Budimpešte i Beograda. Posebno Beograda.
I sada se pokušava instalirati u Washingtonu.

U toj operaciji Dodik ima jasnu strategiju.

On zna da u Bosni i Hercegovini gubi politički prostor. Sankcije, sudski procesi, izolacija. Zato pokušava stvoriti novu političku priču pred američkom publikom.

Priču u kojoj on postaje branilac kršćanstva.
Priču u kojoj su Bošnjaci radikalni muslimani.
Priču u kojoj Republika Srpska postaje posljednja linija odbrane Zapada.

To je groteskna, lažna konstrukcija.

Ali propaganda ne traži istinu. Propaganda traži emociju. Strah.

Blagojevićeva objava upravo igra na tu kartu. Američkoj publici plasira iskrivljenu i lažnu sliku. Muslimansko rukovodstvo otima crkvenu imovinu.
Kršćani su ugroženi. Amerika mora reagovati.
To je klasični propagandni, ratnohuškački obrazac.
U njemu nema činjenica.
U njemu nema pravnih slučajeva.
U njemu nema dokaza.
I to nije slučajno.
Jer cilj takvih poruka nije informacija.

Cilj je percepcija i mobilizacija. Za sada samo emotivna. U toj percepciji Bošnjaci se moraju pretvoriti u prijetnju. To je ista logika kojom su tokom rata civili pretvarani u mete. Ako protivnika predstaviš kao opasnost za civilizaciju, tada nasilje nad njim dobija političko opravdanje. To je stari, krvavi trik. Samo što sada dolazi upakovan u lobistički dokument u Washingtonu.

Suljagić u sridu

Zato je reakcija Emira Suljagića potpuno precizna. Širenje mržnje nije lobiranje. Lobiranje znači predstavljanje političkih stavova. Argumente. Analizu. Politički dijalog. Blagojevićeva objava nema ništa od toga. Ona je pamflet. Pamflet koji pokušava zapaliti novu ideološku vatru.

Ironija je u tome što takva propaganda savršeno odgovara političkim potrebama Milorada Dodika.

Dok RS tone u dugove i političku izolaciju, dok institucije entiteta funkcionišu kao privatni aparat jednog čovjeka, Dodiku treba izmaštani neprijatelj.
Neprijatelj koji će mobilizirati strah.
Neprijatelj koji će zamijeniti pitanja o ekonomiji, kriminalu i političkoj odgovornosti.
U tom scenariju Bošnjaci postaju savršena meta.

Ali u toj priči postoji još nešto dublje. Blagojevićeva objava pokazuje koliko daleko ide strategija dehumanizacije. Jer ona ne napada konkretne političke odluke.

Ona napada cjeloviti identitet. Muslimani se predstavljaju kao kolektivna prijetnja. To je ideološki obrazac koji uvijek završava na istom mjestu. Na opravdavanju diskriminacije.

A ponekad i na opravdavanju nasilja. Zato ova objava nije tek marginalna epizoda. Ona je upozorenje.

Upozorenje da se propaganda iz devedesetih pokušava preseliti u globalni politički prostor. U američki politički diskurs. U kulturne ratove Zapada. U globalnu arenu. 

Bosna i Hercegovina u toj priči služi tek kao kulisa.
Kulisa za jednu mnogo širu ideološku bitku.

I zato je važno razumjeti jednu stvar.
Rod Blagojevich nije glas Amerike.
On je glas Dodikove politike.
On je glas projekta koji pokušava prepraviti realnost.
On je glas propagande koja se hrani strahom.

A Bosna i Hercegovina, uprkos svim pokušajima demonizacije, ostaje ono što je uvijek bila.
Zemlja u kojoj džamije i crkve stoje jedne pored drugih.
Zemlja u kojoj je suživot stariji od svake propagande.
Zemlja koja je preživjela i mnogo opasnije laži od ove.
Ali to ne znači da se na takve laži treba šutjeti.
Jer propaganda raste u tišini.
I zato Blagojevićeva objava mora dobiti ono što zaslužuje.
Jasan odgovor.
Ne zbog njega.
Nego zbog istine.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.