Dragan Bursać: KGB turizam - A šta će ruski ratni špijun u BiH?

"Hoće li neko pokrenuti pitanje, šta rade ruski špijuni na tlu BiH? Naravno ukoliko ima ko da pita i ukoliko je Banja Luka još uvijek u BiH. Jer ono što Panarin i njegovi domaći pomagači zaista žele jeste razgradnja Bosne i Hercegovine kao funkcionalne države. Žele da pretvore RS u vojni i ideološki ispostavni centar ruske doktrine. Za to vrijeme nama je SIPA na kolektivnom godišnjem, a Tužilaštvo ima prečeg posla. Pa vi vidite!"

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Eto ga. Došao. Sletio. Sjajno i veselo. S osmijehom čovjeka koji je isplanirao bar tri rata dok vi ispijate popodnevnu kafu u hladu i gledate vremensku prognozu. Igor Nikolajevič Panarin, ruski profesor, dekan, akademik, KGB-ovac starog kova, Putinov pretorijanac u penzionerskom odijelu i s teorijama zavjere umotanim u bibliografski celofan. I gdje se ukazao? U Banjoj Luci. U srcu entiteta koji se zove RS, a ponaša se kao Predstraža Evroazijskog Saveza-Putinovog saveza. Primio ga lično bjegunac (ako je?) Nenad Stevandić – bjegunac od pameti i pravosuđa, predsjednik Narodne skupštine RS, ali zapravo kaplar ruske šahovske table na Balkanu i počesto link na relaciji Dodik-Moskva.

I sad vi mene, dobronamjerno, pitate: A šta će ruski ratni špijun u BiH?

Pa... ništa došao malo. Može mu se!

Jer Igor Panarin nije došao da se divi slapovima Krupe na Vrbasu, ni da čita Andrića u hladu Kastela. Došao je da nacrta granice nove imperije ili makar načina na koji će biti stvorena. Da pogladi Stevandića po glavi i da mu, valjda, uruči počasnu značku za trud na destabilizaciji BiH i regiona. I da podsjeti sve prisutne – i odsutne – da je Balkan sljedeći na ruskom švedskom stolu. Da je RS već upisana u Putinov dnevnik. I da je Beograd jedan od četiri svjetska centra Evroazijske Unije. Što, kad malo bolje razmislimo, znači da se planira praviti imperija na temeljima jednog kioska za ćevape, dvije benzinske i "porodične tradicije” Dragoslava Bokana.

Ali da se vratimo korak unazad.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Panarin je čovjek čiji životopis izgleda kao kombinacija Netflix trilera i sovjetskog udžbenika iz 1983. Završio je vojnu akademiju KGB-a. Doktorirao na temu "psiholoških operacija i uticaja na kolektivnu svijest”. Bio je šef analitike ruske Centralne izborne komisije. Da, da – on je onaj koji je znao da "broji” i kad se ne glasa. I naravno, objavio je desetine knjiga o raspadu Zapada, dolaru, Evropi, liberalizmu, sve dok nije došao do konačnog cilja: Balkan je sljedeći. Specijalizacija "obojene revolucije".

U prijevodu: ako smo završili s Ukrajinom (nismo), ako smo zalijepili Siriju (nismo), sad idemo po vas – draga Bosno i Hercegovino. Ne brinite, dolazimo sa šarmom, knjigama i ikonama Svetog Save u jednoj ruci, a s polugom razbijene istine u drugoj.

I da stvar bude savršena – Panarin to ne krije. Niti ikada jest.

Još 2013. rekao je jasno: "Ako pobijedimo u Siriji, krećemo na Balkan.”

 E pa, izgubili su u Siriji, ali je Balkan ostaop na tepetu.

Zvuči kao filmska replika iz "Dnevnika ratnog zločinca”, a ne kao izjava "uglednog akademika”. Ali kod nas se to zove bratstvo i razumijevanje.

I koga mi sad imamo za domaćina tom ruskom ratnom turistu?

Nenada Stevandića – čovjeka koji je u civilizacijskom smislu mješavina Željka Ražnatovića i akutne zubobolje. Čovjeka koji je od Narodne skupštine RS napravio ideološki aerodrom za sve koji BiH ne priznaju. Koji mašta o novim ratovima, a krije se iza priče o "srpskim stradanjima” i "zabrinutosti za mir”. I koji, kad mu dođe ruski obavještajac s mapom buduće imperije, svečano izusti: "Čast mi je.”

Čast ti je, druže-gospodine Stevandiću, da u ime entiteta koji je po Ustavu sastavni dio države BiH, primiš ruskog ideologa rata koji otvoreno zagovara raspad te iste države.

Da li to znači da si uveo novu vanjsku politiku RS? Ili je to možda samo vanjskopolitičko blebetanje jedne fikcije?

Odgovor, nažalost, nije apstraktan.

Jer dok Stevandić i Panarin slikaju zajedničke fotografije i razmjenjuju propagandne brošure, bosanski Srbi, Hrvati i Bošnjaci – svi zajedno – ispaštaju pod teretom izmišljenih imperija, zamjena teza, proruske patologije i domaćih izdajnika.

Ali hajmo uozbiljiti stvar, jer se čini da ovo nije ozbiljno:

Pravo pitanje je: je li BiH prava država u kojoj strane sile mogu regrutovati saveznike unutar parlamenta? Je li normalno da zvaničnik jedne institucije gosti čovjeka koji poziva na raspad Zapada i uspostavu velikoruske zone utjecaja?

Je li normalno da taj čovjek dolazi iz zemlje koja vodi agresivni imperijalni rat u Evropi i koja planira buduće ratove???

I što će – za ime razuma – ruski visokopozicionirani obavještajac u Banjoj Luci?

Odgovor nije ni politički, ni diplomatski. On je – egzistencijalan.

Jer ono što Panarin i njegovi domaći pomagači zaista žele nije savez, ni bratstvo, ni duhovna povezanost. Žele – vakuum. Žele razgradnju Bosne i Hercegovine kao funkcionalne države. Žele da pretvore RS u vojni i ideološki ispostavni centar ruske doktrine. I žele, najzad, da se Balkan zapali još jednom – ali ovaj put pod plamenom pravoslavne geostrategije, a ne samo starim, krvavim nacionalizmom.

To nije teorija zavjere. To je – plan koji se niti ne krije.

Nacrtan, dokumentiran, i sad već i doslovno ušetao u zgradu NSRS, poklonio knjigu i rekao: "Raspad dolara i SAD-a je samo početak."

Pa ti misli.

A ako se pitate šta će ruski ratni špijun u BiH – odgovor je jednostavan.

Radi.

Planira.

Čeka.

I gradi mostove – ne za mir, već za tenkove ideologije.

A mi?

Mi šutimo.

Mi čekamo izbore.

Mi se nadamo da će proći.

Kao da metastaza prolazi bez operacije.

Kao da KGB dolazi na turizam.

Nama je SIPA na kolektivnom godišnjem, a Tužilaštvo ima prečeg posla.

 Hoće li neko pokrenuti pitanje, šta rade ruski špijuni na tlu BiH? Naravno ukoliko ima ko da pita i ukoliko je Banjaluka još uvijek u BiH. Pa vi vidite!