Dragan Bursać: "Bosna cijela iz tri dijela, samo sanjajte!"

"Kada Ivan Pepić, docent sa zagrebačkog Sveučilišta obrane i sigurnosti iznese mapu sa "Croat Republic", obojenom u crveno, sa Mostarom kao centralnom tačkom i enklavama razbacanim po srednjoj Bosni i Posavini, jasno se vidi kontinuitet jedne Boban-Šušak UZP ideje koja nikada nije umrla. Samo je promijenila rječnik, ako i to. E pa susjedska gospodo, NIŠTA OD TOGA, poljubite nas tamo gdje sunce nikada ne sija!"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Zagreb, hotel Dubrovnik, salonska rasvjeta, konferencijski stolovi i karta jedne države sramno razrezane kao komad mesa na političkom tanjiru. Bosna i Hercegovina je na toj karti pretvorena u geopolitičku slagalicu, sa unaprijed nacrtanim granicama, bojama i etiketama koje podsjećaju na krvave devedesete, na Karađorđevo, na Tuđman-Milošević salvete, samo u PowerPoint izdanju.

Desničarski je to TradFest, tu je Vigilare, pa Ordo Iuris i američki Heritage Foundation – zvuči kao ideološki koktel koji ne donosi stabilnost nego staru kužnu bolest u novoj ambalaži.

Tema? "BiH, neuspjela država" i potreba trećeg entiteta.

U prevodu: Bosna i Hercegovina kao pacijent kojem susjed propisuje amputaciju i izvršenje iste.

Konačno rješenje?

Nije to akademska rasprava, niti joj je to bila namjera. Nije ni slobodna razmjena mišljenja. To je politički projekat, precizno upakovan u terminologiju ravnopravnosti, a suštinski zasnovan na staroj matrici - podjela kao lijek, granica kao terapija, etnička homogenizacija kao konačno rješenje.

Kada Ivan Pepić, docent sa zagrebačkog Sveučilišta obrane i sigurnosti iznese mapu sa "Croat Republic", obojenom u crveno, sa Mostarom kao centralnom tačkom i enklavama razbacanim po srednjoj Bosni i Posavini, jasno se vidi kontinuitet jedne Boban-Šušak UZP ideje koja nikada nije umrla. Samo je promijenila rječnik, ako i to. Umjesto rovova sada dolaze memorandumi. Umjesto granata dolaze panel diskusije.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Ali cilj ostaje isti. Uvijek isti!

Kardinal Vinko Puljić govori o "putu mogućeg", o jednakopravnosti Hrvata i traženju rješenja. Ta formulacija zvuči umjereno, gotovo pomirljivo. Ipak, kada se stavi u kontekst skupa na kojem se država proglašava neuspjelom, svaka riječ dobija drugačiju težinu. Religijski autoritet ulazi u političku zonu koja već pulsira idejom teritorijalne reorganizacije. Granica između duhovnog i političkog briše se baš tamo gdje bi trebala biti najčvršća.

Nino Raspudić tvrdi da se ne razgovara o razbijanju države nego o njenom opstanku. Ta logika traži posebnu vrstu mentalne gimnastike. Opstanak kroz fragmentaciju, stabilnost kroz podjelu, ravnopravnost kroz nove entitetske zidove. Balkan je već platio cijenu takvih konstrukcija. Historija je prepuna dokaza kako završavaju projekti koji obećavaju mir preko etničkih linija razgraničenja.

Vice Batarelo ide korak dalje i tvrdi da bi treći entitet bio "dobro rješenje za cijelu Bosnu i Hercegovinu". Ta rečenica otkriva suštinu cijele operacije. Sudbina jedne države definira se izvan nje, kroz prizmu interesa jedne politike koja vlastite ciljeve predstavlja kao opće dobro.

U publici sjede političari, savjetnici, ljudi sa institucionalnom težinom. Ideja više nije na margini. Dobija prostor, legitimitet, publiku. Takve ideje nikada ne ostaju zatvorene u salama. One traže izlaz, političku realizaciju, teren.

Poligon dvostrukih standarda

Armin Hodžić pogađa u srž kada kaže da bi u zapadnoj Evropi ovakav skup bio nezamisliv. Zamislite Berlin koji raspravlja o podjeli Francuske ili Pariz koji nudi rješenja za teritorijalni raspad Belgije. Diplomatija bi eksplodirala, politički odnosi bi se urušili, a javnost bi zahtijevala odgovornost. U Zagrebu, međutim, takav scenarij dobija mikrofone i aplauze.

Tu se razotkriva dvostruki standard. Bosna i Hercegovina tretira se kao prostor bez punog suvereniteta, kao laboratorija za političke eksperimente, kao zemlja čije granice i unutrašnje uređenje mogu biti predmet tuđih projekcija.

I tu dolazi najopasniji sloj cijele priče.

Ista lobistička infrastruktura koja je godinama amortizovala pritiske na Milorada Dodika sada otvara vrata hrvatskoj desnici. Dodikov narativ o "nefunkcionalnoj državi" prelazi granicu i dobija novo uporište. Sinergija između nacionalizama više ne djeluje skriveno. Postaje vidljiva, koordinirana, gotovo sistemska.

Jedni razgrađuju Bosnu i Hercegovinu iznutra, drugi crtaju nove granice izvana.

Savršeno uigran mehanizam.

Priča o ugroženosti Hrvata koristi se kao moralni štit. Stvarni problemi političke reprezentacije pretvaraju se u argument za teritorijalnu reorganizaciju. Umjesto jačanja institucija, transparentnosti i jednakih pravila igre, nudi se nova karta. Kao da će linije na papiru riješiti ono što politika godinama ne želi riješiti.

Svaka nova granica rađa novu manjinu. Svaka nova manjina donosi novu frustraciju. Frustracija se pretvara u politički kapital. Krug se zatvara.

Bosna i Hercegovina ima duboke probleme. Korupcija, blokade, etničke tenzije, politički cinizam. Niko ozbiljan to ne negira. Ali razbijanje države nikada nije bilo rješenje. Takav pristup ne liječi bolest, nego je širi na cijeli region.

Mapa predstavljena u Zagrebu podsjeća na staru fantaziju koja nikada nije do kraja napuštena. Velikohrvatski snovi nisu nestali. Samo su presvučeni u jezik evropskih vrijednosti i ravnopravnosti naroda. Vlaže se pod reflektorima konferencijskih sala, čekajući politički trenutak.

U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina se predstavlja kao neuspješan projekat, dok se aktivno radi na njenom dodatnom slabljenju. Blokade institucija, opstrukcije, paralelne politike – sve to hrani narativ o neodrživosti. Zatim dolazi rješenje u vidu podjele. Samopotvrđujući mehanizam u punom pogonu.

Kada neko napiše memorandum o tuđoj zemlji bez njenog pristanka, tada se prelazi linija koja razdvaja analizu od političkog inženjeringa.

Ovdje nema slučajnosti.

Magna karta bludnih snova

Geopolitika Balkana ponovo se prelama kroz stare obrasce. Nacionalizmi se prepoznaju, sarađuju, nadopunjuju. Javne razlike služe za dnevnu politiku. Suštinska saglasnost ostaje skrivena u projektima poput ovog.

Bosna i Hercegovina nije ničiji plijen. Nije eksperimentalno polje. Nije prostor za tuđe karte i tuđe ambicije.

Svaka ideja koja polazi od pretpostavke njenog raspada vodi ka destabilizaciji regiona. Granice na Balkanu nikada nisu bile samo linije na karti. One nose historiju, sukobe, traume.

I zato karta iz Zagreba nije bezazlena ilustracija. Ona je podsjetnik koliko brzo ideje iz konferencijskih sala mogu postati politički programi.

Bosna cijela iz tri dijela zvuči kao slogan za politički marketing. U stvarnosti, to je recept za novu nestabilnost.

Velikohrvatski snovi možda djeluju sofisticiranije nego devedesetih. Rječnik je uglađen, argumenti zapakovani u akademske forme. Suština ostaje ista.

Ali, samo sanjajte gospodo!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.