Dragan Bursać: Banja Luka, grad u kome je fašizam ipak pobijedio!

"Stanivuković povodom Dana oslobođenja Banjaluke od fašizma kaže da se u ovom danu ogledaju Kosovske bitke. I u pravu je Draško! Kao što su Srbi izgubili na Kosovu, tako je i Banjaluka danas izgubila od fašista Jer ako se Dan pobjede nad fašizmom pretvori u mitološko guslanje, ako se partizani brišu iz historije, ako se antifašizam mijenja nacionalističkim četničkim folklorom, tada historija više nije nauka, nego jeftina scenografija."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Dvadeset drugi april je. Dan oslobođenja grada Banjaluke od fašizma. Majar bi trebao biti. Dan koji je trebao biti čista linija između svjetla i mraka, između ljudi i neljudi, između onih koji su nosili baklju slobode i onih koji su je gazili. A u šta se pretvorio? 

U mutnu baruštinu u kojoj se historija razvodnjava i relativizuje, u praznu ceremoniju bez smisla, u pozornicu na kojoj se pobjeda nad fašizmom prešminkava u velikosrpski nacionalistički folklor.

Umjesto partizana Kosovska bitka 

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je tako stao pred partizanski spomenik, pred grad, pred historiju, i izgovorio rečenicu koja ne pripada ni vremenu, ni prostoru, ni elementarnoj logici: U Danu oslobođenja Banjaluke ogledaju se Kosovske bitke (sic!).

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

E pa, u pravu je Draško. Do kraja je u pravu. Do ogoljene istine. 

Kao što su Srbi izgubili na Kosovu, kao što je povijest prepravljena i iskrivljena, dok se porazi predstavljaju kao pobjede, tako je i sadašnja Banjaluka izgubila od fašista, a pretvara se da je pobijedila. 

Jer ako se Dan pobjede nad fašizmom pretvori u mitološko guslanje, ako se partizani brišu iz historije, ako se antifašizam mijenja nacionalističkim četničkim folklorom, onda pobjednici postaju fusnota, a poraženi marširaju kao moralni pobjednici. Tada historija više nije nauka, nego jeftina scenografija. 

I tada grad više nije slobodan. 

Opet lekcija 

Dvadeset drugi april je, ponovimo to po ko zna koji put,  Dan oslobođenja Banjaluke od fašizma. Ne "Dan grada". Ne Dan zamotane laži, frizirane historije, krivotvorene geografije i ušminkanog nacizma pod kokardom. To je dan kada je Deseta krajiška udarna divizija oslobodila ovaj grad. Tačka. Bez fusnota, bez dodataka, bez naknadne pameti. Bez "ali". 

U toj diviziji nisu marširali mitski četnički "junaci" iz gusalarskih pjesama. Hodali su ljudi. Oslobodioci. Pravi ljudi. Radnici, seljaci, studenti, žene, djeca koja su preko noći odrasla u ratu. Nisu pitali ko je koje vjere. Pitali su samo jedno: gdje je neprijatelj. 

I neprijatelj je bio jasan. Imao je ime. Imao je uniformu. Imao je ideologiju. Zvao se fašizam, a domaći izdajnici ustaše i četnici. Različite uniforme, isti cilj: podjela, istrebljenje, mrak. Banjaluka je oslobođena od njih.

A danas? 

Partizan, ta neprijatna riječ

Danas imamo grad u kojem se izbjegava izgovoriti riječ "partizani" kao da je psovka. Ili kletva. Grad u kojem se Dan oslobođenja preimenuje u neutralni "Dan grada", da se ne bi neko slučajno sjetio ko je bio na pravoj strani historije. 

Danas imamo Banjaluku u kojoj su biste narodnih heroja odšarafljene, a imena ulica izbrisana. Grad u kome Rada Vranješević, žena koja je poginula za slobodu, nestaje iz javnog pamćenja, dok se zločinac Ratko Mladić izdiže kao svetac po kafanama i zidovima zgrada. 

To nije zaborav. To je projekt. Grad koji briše antifašizam briše vlastitu kičmu. Bez kičme, svako klečanje izgleda kao patriotizam. 

Mentalna papazjanija 

Pa se onda u isti dan, u isti govor, u isti dah ubace Kosovske bitke, Vojska Republike Srpske, Aranđelovdan i oslobođenje od fašizma iz 1945. godine. Sve u jedan kotao, jedna papazjanija, pa neka krčka. Neka se historija pretvori u gulaš bez ukusa, bez reda, bez smisla. 

A kad nestane smisla, ostaje samo buka. Ambasador Putinove Rusije govori o Žukovu. Lokalni političari govore o vječnim slobodama. Narod sluša i klima glavom. I svi zajedno učestvuju u jednoj velikoj predstavi u kojoj je istina statista ili još gore-zadavljeni kolateral. 

I tu dolazimo do suštine. Grad koji ne zna ko ga je oslobodio, više nije slobodan grad. Grad koji slavi sve osim antifašizma, zapravo slavi njegov poraz. Grad koji izjednačava partizane sa mitološkim četničkim narativima, briše razliku između historije i propagande. 

Zato danas treba jasno reći: Banjaluku nisu oslobodili četnici. Četnici su je htjeli uništiti. Banjaluku nisu oslobodile ustaše. Ustaše su je htjele etnički očistiti. Banjaluku su oslobodili partizani. 

I ta istina ne treba ničiju dozvolu. 

Šezdeset četiri hiljade boraca dala je Bosanska Krajina. Dvadeset narodnih heroja dala je Banjaluka. To nisu brojevi za govor. To su imena za pamćenje. 

Boško Karalić.
Rada Vranješević.
Vahida Maglajlić.
Šefket Maglajlić.
Đuro Pucar Stari.
Osman Karabegović.
Rudi Čajavec.
Franjo Kluz.

To je Banjaluka. Ne ona sa bine. Ne ona iz političkih govora. Nego ona iz rovova, iz šuma, iz krvi. Ona koja se ne klanja fašizmu. Ona koja ne pljuje u lice istini. 

Ali ta Banjaluka danas je potisnuta. Gurnuta na margine. Pretvorena u relikt prošlosti. Kao da sloboda ima rok trajanja. 

Zarobljeni grad 

Zato Stanivukovićeva rečenica nije gaf. Ona je simptom. Pokazatelj duboke bolesti društva koje više ne razlikuje pobjedu od poraza. Kad se Dan oslobođenja pretvori u mitološku komemoraciju ničemu, tada se oslobađaju samo političari. Od odgovornosti. Od istine. Od historije. 

A građani? 

Građani ostaju zarobljeni. Zarobljeni u gradu koji više ne zna šta slavi. Zato danas Banjaluci ne treba cvijeće. Ne treba govor. Ne treba parada. Treba šutnja. Treba stati pred bistu Veselina Masleše. Spustiti glavu. I izgovoriti rečenicu koja ne traži objašnjenje: Smrt fašizmu, sloboda narodu!

Jer bez te rečenice, sve drugo je prazno. 

A grad bez istine nije grad.
To je kulisa.
I u toj kulisi, fašizam ne mora pobijediti oružjem.
Dovoljno je da pobijedi zaboravom.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.