Dragan Bursać: Banja Luka dobija tramvaj, fale još samo šine, trasa i tramvaj

"Nakon što je Banju Luku pretvorio u četnički Disneyland, a bizarnu statuu cara Lazara posadio na kružni tok usred saobraćajnog kolapsa, Draško Stanivuković dovodi i tramvaj. Fale mu tek šine, vlastita trasa i tramvaj kao takav. Jer ono što stiže liči na natkriveni turistički traktor-vozić na gumenim točkovima kojem nacrtate liniju po asfaltu i proglasite ga gradskim tramvajskim prevozom. Dobro došli u Draškograd!"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba  

Moj pokojni otac znao mi je govoriti jednu rečenicu koja mi je kao klincu zvučala kao još jedna od onih roditeljskih mudrosti čiji smisao shvatiš tek mnogo kasnije:

"Dragane, j**o grad bez tramvaja i fakultet bez matematike."

Ima tu neke istine. Tramvaj gradu daje ozbiljnost, ritam i osjećaj da je grad odavno prerastao kasabu. Tramvaj pripada Zagrebu, Sarajevu, Beču, Pragu, Budimpešti, gradovima kroz koje njegove šine prolaze kao krvotok. Možda je neko sličnu mudrost prenio i Drašku Stanivukoviću, pa je naš gradonačelnik, nakon što je Banju Luku pretvorio u svojevrsni četnički Disneyland sa ludim spomenicima, simbolima, kružnim tokovima i Carem Lazarom nasred paklene saobraćajne svakodnevice, odlučio da nam podari i tramvaj.

Jedan mali problem kvari veliku banjalučku historijsku sliku. To što Draško zove tramvajem nema šine i nije tramvaj, da prostite!

Haj'mo redom. Banja Luka će, prema njegovoj najavi, postati prvi grad u Europi koji dobija nekakve nove "električne tramvaje" koji su iz Kine krenuli prema Hamburgu, a uskoro bi trebalo da stignu i kod nas. Vozila će u testnoj fazi koristiti iscrtane trake umjesto šina. Dobro ste pročitali. Gradonačelnik već govori o "velikom saobraćajnom iskoraku", mada javnost još nema odgovor ko je vozila nabavio, kojim novcem, preko kojeg tendera, ko će njima upravljati i kako će se uklopiti u sistem javnog prevoza grada koji čak nema ni vlastitog gradskog prevoznika.

Nije to tramvaj, Draško, to je turistički vozić na točkovima

Banja Luka, dakle, dobija tramvaj otprilike onoliko koliko turistički vozić u zabavnom parku postaje željeznica zato što mu nacrtate prugu.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Znate one simpatične voziće na gumenim točkovima koji ljeti kruže turističkim mjestima, parkovima i šetalištima, pa traktor-lokomotiva vuče nekoliko vagona punih djece, roditelja i turista? E, zamislite tehnološki nešto ozbiljniju, električnu, natkrivenu verziju tog čuda, pustite je na banjalučke ulice, nacrtajte joj liniju po asfaltu i proglasite tramvajem. Dobro došli u saobraćajnu revoluciju Draška Stanivukovića.

Pravo pitanje počinje tek kada taj futuristički vozić stigne među nas i susretne se sa Banjom Lukom kakvu svakodnevno poznajemo. Sa zakrčenim raskrsnicama, automobilima parkiranim gdje god ljudska mašta pronađe dva kvadratna metra, autobusima, dostavnim vozilima, taksistima, šahtovima, ulegnućima, rupama i saobraćajnim rješenjima koja su posljednjih godina proizvela dodatne čepove tamo gdje su obećavala protočnost.

Radi li ti čudo po snijegu?

Saobraćajni stručnjak Milenko Jaćimović upravo upozorava da su raskrsnice i saobraćajnice blokirane te da ovakav vid prevoza teško može dati rezultat u postojećim uslovima, posebno uz stanje kolovoza, udarne rupe, ulegnuća i loše nivelisane šahtove. A mene posebno zanima zima.

Zamislite to čudo sa nekoliko spojenih segmenata kako jednog januarskog jutra pokušava proći Banjom Lukom dok je na asfaltu čitav jedan centimetar snijega. Banjalučki saobraćaj već tada ulazi u svoje tradicionalno agregatno stanje između kolapsa i kolektivnog nervnog sloma, a kroz sve to treba provući dugačko zglobno vozilo na ćelavim gumenim točkovima koje bi trebalo glumiti tramvaj.

Pravi tramvaj ima jednu veliku prednost: svoju prugu i svoju trasu. Upravo zbog toga tramvaj funkcioniše kao ozbiljan masovni gradski prevoz. Draškovo čudo ulazi u isti prostor sa automobilima, kamionima, autobusima i ostatkom drumskog saobraćaja, pa vrlo lako možemo dobiti tehnološki napredan način da stojimo u istoj gužvi u kojoj smo juče stajali u autobusu i divimo se električnom voziću u koloni. Nego čiji je taj, da prostite, tramvaj?

Još je zanimljivija administrativna magla oko cijele priče. Odbornica Dijana Ješić kaže da nema informaciju ko je vozila nabavljao, iz kojih sredstava, gdje je tender i ko će obavljati prevoz. Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH podsjeća da Banjaluka nema svog prevoznika, već privatne kompanije koje voze gradske linije. Otvoreno je i pitanje zakonske mogućnosti korištenja ovakvog vozila u drumskom saobraćaju zbog ograničenja vezanih za homologaciju dužih vozila.

Sve to savršeno opisuje politički metod Draška Stanivukovića. Prvo dolazi slika. Onda spektakl.

Tek negdje poslije toga dolaze infrastruktura, propisi, finansiranje i pitanje čemu cijela stvar zapravo služi.

Za TikTok narod, TikTok proizvod

Tako smo dobili grad u kojem se urbanizam sve češće ponaša kao scenografija za društvene mreže. Kružni tok više služi za istorijsku instalaciju nego za saobraćaj, javni prostor postaje kulisa identitetskog spektakla, a sada i javni prevoz dobija svoju atrakciju.

Bizarna bista cara Lazara na kružnom toku i tramvaj bez šina zapravo savršeno pripadaju istoj politici, a bogme i istoj publici, da ne kažem narodu.

Jedno otežava pogled vozaču, drugo bi uskoro moglo zajedno s njim stajati u koloni.

I opet se vraćam mom ocu. Bio je u pravu stari: J**o grad bez tramvaja.

Samo, stari moj, izgleda da si jednu stvar previdio. Još je luđi grad koji ima tramvaj bez tramvaja.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.