Dragan Bursać: Doktore, ko će liječiti vašu mržnju? Akademik Babić Sarajlije naziva balijama?

"Pazite ludila, bosanskohercegovački akademik u Hrvatskoj određuje drugim građanima Bosne i Hercegovine, nazivajući ih balijama, da bi im prirodnije bilo da ljetuju nekoliko hiljada kilometara istočnije u Turskoj. Šovenska geopolitika u kupaćim gaćama, sa peškirom preko ramena, s mržnjom umjesto kreme za sunčanje. Bio je jedan takav psihijatar prije Babića što je ljude tako ernički čistio, umjetnički se prezivao Dabić, a u bjekstvu Karadžić. Radovan Karadžić. Eno ga zasluženo trune u zatvoru."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Zamislite psihijatra koji vam objašnjava kako da kontrolišete agresiju, nervozu i anksioznost, a onda na plaži ljudima prebrojava krvna zrnca, vrijeđa ih zbog imena njihove djece i šalje ih u Tursku.  

Zamislite ovo! 

Zamislite akademika koji javno govori o opasnosti ružnih riječi upućenih Hrvatima, Srbima i Bošnjacima, a onda ga sud proglasi krivim upravo zbog vrijeđanja ljudi na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Nemate šta zamišljati, dobili ste Dragana Babića, ne Dabića, akademika, profesora, neuropsihijatra i čovjeka koji je ovog ljeta u Makarskoj demonstrirao koliko akademske titule mogu biti nemoćne pred nataloženom mržnjom. 

Priča bi možda ostala na nivou još jednog balkanskog incidenta sa plaže, još jednog čovjeka koji je odlučio da godišnji odmor sebi i drugima pretvori u nacionalističku pakao-seansu, kada Dragan Babić ne bi dolazio sa vrlo ozbiljne pozicije društvene moći. Prema javno dostupnim biografskim podacima, riječ je o specijalisti neuropsihijatrije, subspecijalisti socijalne psihijatrije, profesoru Sveučilišta u Mostaru, čovjeku koji je obavljao odgovorne akademske i stručne funkcije i koji se u javnosti pojavljuje kao autoritet za mentalno zdravlje. Upravo zato njegove riječi imaju težinu mnogo veću od kafanskog trabunjanja anonimnog šoviniste. 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Sve balije, od Teherana do Turske! 

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, proglasio je Babića krivim zbog ponašanja u dva odvojena događaja, a prema objavljenim dijelovima presude riječ je o vrijeđanju na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Sud je utvrdio da je 26. juna 2026. na plaži jednoj osobi rekao: "Ti si prava balinka, kakva si to imena djeci dala", dok se drugoj obratio riječima: "Razočarala si me, zašto se družiš s balijama? Sarajevo je Teheran." Mjesec i kusur kasnije, 6. augusta, ponovo Makarska, ponovo plaža, ponovo isti čovjek i ponovo ista opsesija. Ovoga puta uslijedilo je pitanje jesu li čovjeku pored njega djeca ili unuci, pa onda poruka: "Što ne idete u Tursku, balije?" Sud ga je kaznio zbog produženog prekršaja prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije. 

I tu dolazimo do pitanja koje je mnogo važnije od visine kazne. 

Profesionalna deformacija ili samo zlo?

Šta se događa sa čovjekom koji je decenijama profesionalno posvećen ljudskoj psihi, a onda svoju javnu komunikaciju svede na etničke uvrede koje biste prije očekivali od pijanog huligana nego od akademika i psihijatra? Je li u pitanju neka bizarna, profesionalna deformacija u kojoj je čovjek toliko dugo proučavao psihološku patologiju da ju je počeo javno demonstrirati, ili je pred nama nešto mnogo jednostavnije i mnogo ružnije – dugo taložena mržnja kojoj su akademske titule služile tek kao pristojno pakovanje? 

Dijagnoze mu, naravno, neću postavljati. Za to je školovan upravo profesor Babić. 

Njegove riječi i postupke, međutim, možemo analizirati bez ikakvog medicinskog rječnika, jer šovinizam nije medicinska dijagnoza. Mržnja prema ljudima zbog njihovog imena, porijekla ili vjere nije medicinski poremećaj koji ćemo liječiti tabletom, bananom, sirom ili čokoladom. Ona je moralni i društveni izbor odraslog čovjeka, pogotovo kada se ponavlja, a ovdje je sud utvrdio dva događaja u razmaku od nešto više od mjesec dana. 

Geografska medicina 

Posebno je fascinantna ta njegova geografska medicina.

"Što ne idete u Tursku?" 

Kuda tačno da idu ljudi iz Sarajeva? Gdje da se "vrate"? Ko ih šalje? Akademik iz Mostara? Po kojem historijskom, geografskom, genetskom ili turističkom pravilniku jedan Hercegovac određuje ljudima iz Bosne i Hercegovine gdje smiju ljetovati u Hrvatskoj, na Jadranu? Otkud Draganu Babiću ovlaštenje da dijeli odokativne turističke vize prema etničkoj pripadnosti i da hrvatsku obalu pretvara u nekakav privatni etnički posjed sa rampom na kojoj on odlučuje ko tu pripada, a ko treba prema Turskoj? 

Apsurd postaje još veći kada znamo da se sve događa u Makarskoj, gradu u Hrvatskoj, dok čovjek iz Mostara dakle iz BiH građanima Sarajeva objašnjava da su oni tu nekakvi stranci.  

Pazite ludila, bosanskohercegovački akademik u Hrvatskoj određuje drugim građanima Bosne i Hercegovine da bi im prirodnije mjesto bilo nekoliko hiljada kilometara istočnije u Turskoj. Šovenska geopolitika u kupaćim gaćama, sa peškirom preko ramena, mržnjom umjesto kreme za sunčanje. Još preciznije, ludilo se odvezalo s lanca. Bio je jedan takav psihijatar prije Babića što je ljude tako ernički čistio, umjetnički se prezivao Dabić, a u bjekstvu Karadžić. Radovan Karadžić. Eno ga zasluženo trune u zatvoru.  

Još bizarnije djeluje poređenje Sarajeva s Teheranom. Sarajevo, grad u kojem se na nekoliko stotina metara nalaze džamije, crkve i sinagoga, profesor psihijatrije pretvara u orijentalističku karikaturu kako bi opravdao vlastitu uvredu. Teheran ovdje, naravno, nema nikakve veze s geografijom. On služi kao šifra. Kao strašilo. Kao riječ kojom se Bošnjacima sugeriše da pripadaju negdje drugdje, nekoj zamišljenoj Aziji, daleko od evropskog prostora kojem navodno pripadaju oni koji ih vrijeđaju. 

I sada dolazi dio priče koji bi bio komičan kada čitava stvar ne bi bila tako mučna. 

Čovjek koji je sam sebe opisao 

Profesor Babić godinama javnosti dijeli savjete o mentalnom zdravlju. Govorio je kako je danas anksioznost mnogo izraženija nego ranije, kako su ljudi nekada bili više u prirodi, na zraku, radili, znojili se i bili pozitivniji. Govorio je i kako političari u Bosni i Hercegovini manipulišu kolektivnim strahovima "prijeteći ratom te ugrozom od onih drugih i drugačijih". U istom razgovoru upozorio je da u Bosni i Hercegovini slušamo ružne riječi protiv Hrvata, Srba i Bošnjaka. 

Čovjek je, dakle, precizno opisao mehanizam.
Samo je nekako zaboravio pogledati sebe. 

Prije nekoliko dana, govoreći o ekstremnim vrućinama, akademik Babić objašnjavao je kako one kod ljudi izazivaju razdražljivost, stres, nervozu, anksioznost i uznemirenost, te kako se kod nekih javljaju ljutnja i agresija. Savjetovao je pozitivno mišljenje, fizičku aktivnost, laganu hranu, čokoladu, bananu i sir. 

Pa čovjek dođe u iskušenje da se zapita je li profesor tog 6. augusta u Makarskoj preskočio bananu.

Dr. Džekil i mister Babić 

Naravno da je takvo objašnjenje banalno. Upravo zato dobro pokazuje nevjerovatni raskorak između javne figure profesora Babića i ponašanja zbog kojeg je završio pred hrvatskim sudom.  

Jedan Babić objašnjava javnosti kako se nositi s agresijom, strahom i anksioznošću, drugi Babić na plaži viče ljudima da su "balije" i šalje ih u Tursku. Jedan upozorava na političko stvaranje straha od "drugih i drugačijih", drugi proizvodi upravo takvu sliku drugog i drugačijeg. Jedan govori protiv ružnih riječi upućenih narodima Bosne i Hercegovine, drugi je zbog takvih riječi pravosnažno kažnjen u prekršajnom postupku. 

Tu prestaje priča o incidentu i počinje priča o institucijama.

Jer Dragan Babić može privatno misliti šta god hoće. Može Sarajevo zamišljati kao Teheran, može Bošnjake mentalno preseljavati u Tursku, može u svojoj glavi crtati etničke karte Jadrana od jutra do sutra. Problem nastaje kada čovjek sa takvim javno manifestovanim stavovima nosi autoritet psihijatra, profesora i akademika. Psihijatar radi sa ljudima u njihovim najranjivijim stanjima. Pred njim sjede pacijenti različitih imena, vjera i nacionalnosti. Profesor obrazuje buduće zdravstvene radnike. Akademik predstavlja vrh društvenog priznanja koje jedna zajednica daje intelektualcu. 

Zbog toga pitanje više glasi: šta će uraditi institucije kojima pripada?
Ima li koga?

Hoće li neko na Sveučilištu u Mostaru smatrati relevantnim to što je njihov profesor sudski kažnjen zbog nacionalnog i vjerskog vrijeđanja? Hoće li stručna psihijatrijska udruženja imati šta reći o ponašanju čovjeka koji predstavlja njihovu profesiju? Hoće li akademska zajednica pronaći makar nekoliko rečenica o odgovornosti akademika čije je ponašanje završilo presudom zbog diskriminacije?

Ili ćemo opet dobiti onu našu provincijsku tišinu u kojoj titule služe kao pancir? 

Jer ovdje je upravo titula razlog zbog kojeg slučaj zaslužuje pažnju. Anonimni čovjek koji na plaži izgovori šovinističku gadost dobije kaznu, pokupi peškir i nestane iz javnosti. Akademik i psihijatar nosi sasvim drugu vrstu odgovornosti. Njegove riječi dolaze iz usta čovjeka kojem društvo daje autoritet da govori o ljudskom ponašanju, mentalnom zdravlju, društvenim patologijama, strahu, agresiji i mržnji. 

A onda taj autoritet jednoga dana skine bijeli mantil, obuče kupaće gaće i pokaže javnosti šta se nalazi ispod titula.

Najtužniji dio čitave priče možda leži upravo u tome što profesor Babić vrlo dobro poznaje riječi kojima bi mogao opisati društvo zatrovano strahom od drugih. Govorio je o tome. Objašnjavao je kako kolektivni strahovi nastaju, kako političari manipulišu ugrozom, kako slušamo ružne riječi protiv Hrvata, Srba i Bošnjaka.  

Sve je znao.
Pa je ipak čovjeku iz Sarajeva rekao da ide u Tursku.

Zato bi akademska i medicinska zajednica ovaj slučaj trebale posmatrati mnogo ozbiljnije od ljetne svađe na makarskoj plaži. Jer kada šovinizam progovori iz kafane, znamo s čim imamo posla. Kada progovori iz usta akademika, profesora i psihijatra, onda imamo problem sa autoritetom koji je društvo tom čovjeku dalo. 

A profesoru Babiću, kada već tako rado dijeli savjete drugima, može se uzvratiti jednim njegovim.
Više prirode. Više zraka. Malo rada i znojenja. Manje društvenih mreža. Banana, komad sira i malo čokolade.
I prije svega, profesore, mnogo manje određivanja ljudima gdje pripadaju. 

Sarajlije će same odlučiti gdje će ljetovati.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.