Hari Šečić, reditelj bh. kandidata za Oscara: "Nije bilo podrške, ali je publika prepoznala film"

Bosanskohercegovački kandidat za nagradu Oscar u kategoriji najboljeg međunarodnog filma bit će Udovac, debitantski dugometražni film Harija Šečića, koji je imao premijeru na ovogodišnjem 32. Sarajevo Film Festivalu u selekciji Open Air programa, gdje je osvojio Prixx Cineplexx nagradu publike.

Priča ove drame prati Mirsada (Izudin Bajrović), 62-godišnjeg čovjeka koji se nakon gubitka supruge suočava sa samoćom, tugom i pokušajem da ponovo pronađe smisao i mjesto u svakodnevnom životu.

Neočekivani uspjeh

Uoči daljnjeg festivalskog i međunarodnog puta, reditelj i scenarista filma je za portal Radiosarajevo.ba govorio o njegovom nastanku, temi koju obrađuje, ali i osjećaju kada je saznao da će njegov dugometražni prvijenac biti predstavnik BiH u utrci za jednu od najprestižnijih filmskih nagrada na svijetu.

Trending

Drugi slučaj u manje od 24 sata: GSS pronašao Kineza na Kamešnici

Radiosarajevo.ba: "Udovac" je za kratko vrijeme postigao velike stvari. Od premijere na SFF-u i nagrade publike, preko poziva najvećeg festivala u Mađarskoj, do statusa bh. kandidata za Oscara. Koliko Vam sve to znači, uzimajući u obzir to da se radi o Vašem debitantskom filmu?

Šečić: Zaista je super sve to što se desilo. Rekao bih i neočekivano. I ta nagrada je ustanovljena tek ove godine, u momentu kad je film izabran za Open Air premijeru. Mi još nismo znali da će u toj selekciji biti dodijeljena nagrada. Tek smo saznali kad je film selektovan. To je bio neki šlag na tortu. Ono što je meni posebno drago je da je ta nagrada došla od publike koja je glasala i dala najvišu ocjenu filmu u toj selekciji.

Prije 3 dana

Film "Udovac" Harija Šećića je bh. kandidat za Oscara

Činjenica da je film sad kandidovan za bh. predstavnika za Oscara znači jako puno, s tim da treba uzeti u obzir da je to jedan produkcijski prilično mali film s izuzetno malim budžetom i da se teško može nositi s kandidatima iz drugih država. Ipak, sigurno značajna i velika stvar da je upravo ovaj film predstavnik BiH.

Radiosarajevo.ba: Kako ste se osjećali kada ste prvi put vidjeli svoj dugometražni film pred punim Ljetnim kinom? Je li bilo više uzbuđenja zbog reakcije publike ili straha od toga kako će film biti prihvaćen?

Šečić: Nije bilo straha i treme. Nekako je više bilo kao neko olakšanje. Cijeli taj proces je zaokružen i evo sad konačno pokazujemo film javno ljudima.

Stvarno sam to nekako dočekao s radošću, a istovremeno prilično opušteno, jer ono što ste napravili - to je to. Nakon što zapakujete tu finalnu verziju i pošaljete, više nema mogućnosti da se nešto dorađuje i popravlja. Ali već sam bio prilično zadovoljan s onim što sam vidio u toj konačnoj, postprodukcijskoj verziji.

Radiosarajevo.ba: Kakve su bile prve reakcije? Da li je publika prihvatila film kako ste očekivali?

Šečić: Meni je drago to da su različiti ljudi i različiti profili ljudi u smislu zanimanja, starosne dobi i nivoa obrazovanja, primijetili različite stvari.

Super mi je da je taj film nekako našao svoj put do ljudi. Vjerovatno ima dosta veze s njihovim ličnim iskustvom, pa je to djelovalo na način kako će oni doživjeti film, s kojim likom će se više povezati, iako je cijela priča na glavnom liku Mirsadu, kojeg je fenomenalno odigrao Izudin Bajrović i pratimo ustvari sve iz njegove perspektive. Stvarno su reakcije bile jako pozitivne i to mi je drago.

Radiosarajevo.ba: Kako je uopće nastala priča o "Udovcu" i šta je bilo ono što Vas je natjeralo da baš ovu priču pretvorite u svoj prvi dugometražni film?

Šečić: Bilo je niz razloga. Sigurno je neka vrsta autocenzure u smislu produkcije da mi ovdje kad razmišljamo o svojim idejama za film moramo uzeti u obzir to šta je realno, šta nije realno. Mi sad imamo ograničene budžete, ako ih uopće ima, zato što je Fondacija za kinematografiju već nekoliko godina blokirana. Pogotovo kada uzmemo u obzir to da su za debitantske filmove budžeti još više ograničeni.

Morao sam tražiti neku priču koja je izvodiva u tom produkcijskom smislu. Onda sam krenuo od toga da nađem priču koju mogu uklopiti u sve te uslove, a da opet, s druge strane, ispričam nešto što je meni blisko, što je bitno i za šta mislim da je isto tako nešto što će publika prepoznati. To se i desilo. Inspiracija za to mi je došla kroz razmišljanje o tome koji je to lik s kojim bih se ja kao autor u nekoj mjeri mogao poistovjetiti da bih to iskustvo prenio na film, a da to ne bude ni naivno ni banalno. Iz svega toga, posmatranja situacije u društvu, odnosa među ljudima, došao sam na ideju da napravim priču o jednom takvom liku.

Radiosarajevo.ba: Film je nastajao šest godina. Šta je bilo najteže u tom procesu? Je li bilo trenutaka kada ste pomislili da "Udovac" možda nikada neće biti snimljen?

Šečić: Generalno treba vrijeme da se film razvije od neke početne ideje, prve verzija scenarija do onoga što gledamo na festivalima u kinima. To traje. Ne znam da li je ijedan projekat realizovan za manje od tri godine.

Ali činjenica je da je nakon što smo dobili sredstva od Fondacije za kinematografiju prve tri godine bilo provedeno u pokušaju da se nađe još sredstava, zato što je to bilo nešto manje od 50 posto prvobitnog budžeta.

Snimanje je završeno za 13 dana što je uzrok toga da smo bili ograničeni. Prvobitno su bila 22 dana, pa je to smanjivano. Na kraju smo došli na 13 dana koliko je bilo izvodivo s tim budžetom koji smo imali. Nakon toga smo došli u situaciju da nemamo nikakva sredstva za postprodukciju. Onda nam je trebalo dvije godine da nađemo ta neka minimalna sredstva da se uradi postprodukcija. To sve je trajalo nekih šest godina.

Radiosarajevo.ba: Da li se od početka produkcije do završetka snimanja nešto značajno promijenilo u odnosu na prvobitnu zamisao? Je li bilo situacija kada ste zbog određenih okolnosti morali mijenjati plan ili se nešto razvilo potpuno drugačije nego što ste očekivali?

Šečić: Nije značajno, zato što sam ja u startu bio svjestan toga da neke stvari stvarno moraju biti urađene skoro minimalistčki, a opet ne nauštrb filma i priče. Od početka je to bilo tako planirano. Glumce koje sam planirao i želio u filmu sam na kraju i imao. Oni su stvarno ispali maksimalno korektni. Svi su pristali na minimalne finansijske uslove. Žrtvovali su se u smislu da su dali svoj maksimum bez obzira na sve okolnosti. Ističem opet Izudina Bajrovića jer je njemu bilo najteže. I fizički i psihički najnapornije u tako kratkom vremenu to sve napraviti.

Ali imali smo i neku vrstu pripreme, ja najviše sa sobom, a onda i sa saradnicima. Amel Đikoli je kao direktor fotografije uradio fenomenalan posao. Snimio je to na način kako je najbolje bilo moguće, a s druge strane u okviru mogućnosti koje smo imali.

Idealan izbor

Radiosarajevo.ba: Rekli ste da ste Izudina Bajrovića imali na umu još dok ste pisali scenarij. Šta je kod njega bilo toliko "Mirsadovo"?

Šečić: Kad sam pisao scenarij odmah u startu sam zamišljao njega kao tog lika. Prije svega, Izudin Bajrović je fenomenalan glumac, pogotovo što ovaj film sadrži dosta tih krupnih planova, a to je ono gdje njegova igra dolazi do izražaja, ta uvjerljivost koju on postiže. Da sam imao mogućnost da izaberem bilo koga drugog za tu ulogu, opet bih izabrao njega.

Radiosarajevo.ba: Izudin je govorio da se divi tome što ste uspjeli završiti film s obzirom na produkcijske okolnosti. Koliko Vam je njegovo iskustvo pomoglo da kao debitant iznesete tako zahtjevan projekat?

Šečić: Iskustvo je pomoglo sigurno, ali više njegov pristup meni kao mladom reditelju i debitantu, u smislu što je on ispoštovao svaki moj prijedlog, svaku sugestiju i trudio se uvijek da nađe glumačko opravdanje i uradi sve onako kako sam ja njemu predstavio da to zamišljam.

14.08.26. 18:05

Izudin Bajrović: Mi nismo holivudski glumci, prinuđeni smo da radimo ono što nam se ponudi

Radiosarajevo.ba: Mirsad nije klasični filmski junak kojeg gledalac treba voljeti. Koliko su na njega utjecali vrijeme i društvo u kojem je odrastao, a koliko je sam odgovoran za svoje postupke?

Šečić: Sama priča je takva da nema klasični zaplet. Žanrovski drama nije određena tako da mi posmatramo lika koji posmatra određene stvari i tu njegovu promjenu koja se dešava u odnosu na to. S te strane mislim da to nije lik kojeg treba voljeti ili ne voljeti, ali sigurno da se u jednom momentu nekako uvuče u taj njegov svijet i počne doživljavati stvari lično. To je ono što vidim iz reakcija ljudi koji su gledali film, i mislim da je s te strane uspjelo ono što smo planirali.

Radiosarajevo.ba: "Udovac" se može posmatrati i kao feministička priča. Kako ste uspjeli napraviti feministički film iz perspektive muškarca koji mora shvatiti vlastite greške prema ženama?

Šečić: To je rekao Izudin Bajrović. Kad je pročitao scenarij, njegov komentar je bio da je to feministička priča. Ja u tom momentu toga nisam bio toliko ni svjestan, niti sam išao s tom namjerom.

Razmišljajući o tom liku za scenarij koji pravim, nekako sam lično smatrao da prije mogu istražiti muškarca kao lik iz svoje lične perspektive, a ove ostale stvari, ti događaji koji se dešavaju u filmu, ustvari su rezultat prikazivanja tih odnosa, s tim da su vjerovatno ljudi prepoznali to. Neki drugi su imali slične komentare da su shvatili da je to, koliko je film o muškarcu koji je ostao bez žene, toliko je film i o ženama u društvu. Mi pratimo njegove odnose, ne samo sa suprugom koju izgubi, nego i s drugim ženama u njegovom životu i okruženju. To je upravo ono što sam maloprije rekao. Ljudi iz svojih iskustava doživljavaju film na različite načine.

Radiosarajevo.ba: Osim te feminističke priče, film se bavi Mirsadovim odnosom s porodicom, odnosno sinom i kćerkom. Kako ste zamislili taj trenutak u filmu?

Šečić: Taj lik sam u jednom trenutku doživio kao nekoga ko je pomalo otuđen od svog života u cjelini. Ne samo u odnosu sa suprugom, nego i odnosu sa djecom. Na tome sam gradio njegov odnos sa kćerkom i sinom. Koje su to situacije u koje takav lik za vrijeme svog života može doći, a da shvati da je to nešto što je prolazilo pored njega dugo vremena, da on to nije primjećivao, obraćao pažnju, da nije tome posvećivao dovoljno vremena. Upravo je to bio razlog zašto su te situacije prikazane u filmu.

Radiosarajevo.ba: Osim na SFF-u, publika je imala priliku pogledati film i u okviru ograničene kino distribucije. Kada se očekuje njegovo zvanično prikazivanje u kinima?

Šečić: Još ne znam tačan datum. To zavisi dijelom od Cineplexxa kao lanca kina koji je sponzor gore navedene nagrade. Dijelom i od distributera u odnosu na neke okolnosti kod nas, dešavanja koja su prilično zastupkjena medijski. Nadam se da će u što skorijem roku film krenuti u tu zvaničnu kino distribuciju, možda već od oktobra.

Radiosarajevo.ba: Šta ste željeli poručiti publici kroz ovaj film i šta biste voljeli da gledalac ponese sa sobom nakon što ga pogleda?

Šečić: Kad bi se moralo svesti na tu jednu stvar, trebali bismo malo više živjeti svoj život i baviti se samim sobom, svojim životom i odnosom ljudima oko nas dok to traje, a ne kad se dese neki prijelomni trenuci i kad se neke stvari izgube ili završe, da onda s nekim žaljenjem i uz tu neku svijest da se nešto ne može promijeniti, razmišljamo o tome.

Bez kompromisa

Radiosarajevo.ba: Radili ste na seriji "Bos il' hadžija", koja je nedavno dospjela u centar pažnje nakon što je jedna od glumica Lidija Vukičević ostala bez angažmana u njoj zbog javnog veličanja ratnog zločinca Ratka Mladića. Koliko ste upoznati s tim slučajem i kako ga komentarišete?

Šečić: To je sitcom koji je nastao u produkciji Hype BiH i Hype Srbija. Ja sam radio scenarij za prve tri sezone koje su snimljene 2025. i one su već emitovane na njihovim kanalima. Poslije toga sam bio angažovan na scenarijima za naredne sezone, koji nisu iskorišteni, i tu se ta saradnja završila.

Mislim da je serija, u onoj mjeri u kojoj sam uspio dobiti feedback od ljudi koji su je gledali, također prilično dobro primljena. Oni su htjeli da naprave neku komediju koja ima elemente tog bosanskog humora. Na seriji je bio angažovan veliki broj bh. glumaca. Nadam se da će publika imati priliku da vidi te tri sezone malo šire, odnosno da će biti prikazane na nekim kanalima koji su dostupni svima.

Mi smo završili snimanje prve tri sezone u oktobru 2025. godine. Poslije toga sam sudjelovao u montaži koja se desila krajem godine. Nakon toga sve što se tiče produkcije narednih sezona stvarno nisam upućen.

Ono što mogu reći, dok sam ja radio i bio angažovan kao reditelj, u seriji su učestvovali samo bh. glumci. Ovo poslije što se dešavalo nisam u toku, ali sigurno da ja lično ne bih mogao raditi i ne bih pristao raditi s osobama koje na bilo koji način podržavaju presuđene ratne zločince. To mi je apsurdno.

Radiosarajevo.ba: Unatoč vrlo teškoj situaciji u kojoj se bh. kinematografijia već godinama nalazi, domaći filmovi i dalje privlače veliku pažnju publike. To smo mogli vidjeti na primjeru "Testamenta", koji je ostvario izuzetne brojke u kinima. Šta nam taj uspjeh govori o publici i njenom odnosu prema domaćem filmu?

Šečić: Testament je, kako znam, oborio sve rekorde što se tiče neke novije bh. kinematografije. Prije toga Amanet je također imao vrlo veliku gledanost.

Ono što je zanimljivo, a što sam saznao u razgovoru s kino distributerima, ti filmovi su privukli čak publiku koja inače nije tipična filmska publika. To su ljudi koji godinama nisu otišli u kino ili inače nisu ljubitelji filmova, pogotovo gledanja u kinu. To je super i nešto na čemu tim momcima koji su radili film stvarno treba čestitati.

Mislim da su napravili jedan korak da se film vrati publici, jer je bilo situacija gdje neki naši filmovi baš nisu imali takav prijem i takvu gledanost publike. Imajući u vidu stanje u kojem se nalazi bh. kinematografija, to je nešto čemu treba odati priznanje.

Radiosarajevo.ba: Najpoznatiji bh. filmovi bavili su se ratnom tematikom, koja je i danas neizbježna. Međutim, publika pokazuje sve veći interes za komediju. Da li uspjeh "Testamenta", ali i regionalnih naslova poput "Svadbe", pokazuje da se ukus publike mijenja i da bi domaća kinematografija trebala otvarati prostor za neke druge teme i žanrove?

Šečić: Kad je u pitanju ta tema snimanja filmova o ratu i tih ratnih priča, o tome se mora razgovarati na jedan drugačiji način. Mi filmove pravimo iz određene potrebe, potrebe da ispričamo neku priču, iz nekog umjetničkog nagona.

To ako neko osjeća potrebu da snimi film i ako ima priču na temu rata, to ne treba ni na koji način osuđivati i imati taj stav da je dosta filmova o ratu, nego mu jednostavno treba pristupiti kao jednom autorskom djelu i vidjeti šta taj autor nama s tim želi poručiti.

Ako mi u startu kažemo da nećemo da gledamo film na temu rata, mislim da smo mi kao gledaoci sami sebe odmah uskratili za nešto, jer se svake godine u svijetu snimi dosta filmova na tu temu i neki uspiju da iz potpuno nove perspektive ispričaju priču. Mislim da nije toliko stvar da su se kod nas ljudi zasitili filmova o ratu koliko žele da vide i nešto drugo.

S te strane, sigurno da bi bilo lijepo kad bi se kod nas počeli snimati i žanrovski filmovi, kad bi mogli gledati tako neke akcije, trilere, pa i horore. Komedije su pogotovo uvijek lijepo dočekane, ali ne možemo mi kao filmski autori sebi postaviti za cilj to snimimo komediju, a možda u tom trenutku silno imamo potrebu da ispričamo neku priču koja je vezana za rat. Onda je to malo neprirodan put.

Nezgodna situacija

Radiosarajevo.ba: Cijela ta situacija uzrokovana je izostankom podrške, što ste i Vi doživjeli sa "Udovcem". Šta takav primjer govori o odnosu države prema domaćoj kinematografiji i koliko je danas teško snimiti kvalitetan film u BiH?

Šečić: Svi želimo da se kod nas više radi i snima, ali nažalost nema podrške. Moram to spomenuti jer je vezano za cijelu situaciju gdje je naš film na kraju dobio dobre reakcije i nagradu, bio pozvan na takmičarski program najvećeg festivala u Mađarskoj CineFest u Miškolcu. Na tom istom festivalu je, nekoliko dana prije nego što je film prikazan, Danis Tanović dobio nagradu za ambasadora europske kinematografije. U toku procesa tog finansiranja Udovac nije dobio podršku niti od BH Telecoma, iako smo dva puta prijavljivali u dvije različite situacije, kao ni od strane javnih servisa koji se nisu udostojili niti da odgovore na niz obraćanja.

S te strane, morate shvatiti da filmski autori u ovoj državi u jako nezgodnoj situaciji jer film zahtijeva određen novac. Nije dovoljno imati samo entuzijazam. Niz je to stvari koje su potrebne da bi se snimio film, a pogotovo film koji je kvalitetan, produkcijski i sadržajno.

Koliko god bi naša publika željela da gleda što više filmova, različitih žanrova, u situaciji smo da jednostavno nema podrške i onda je jako teško snimiti film. Onda ljudi kad dobiju priliku snimiti film ne mogu razmišljati na način da snime nešto što je aktuelno ili što je dobro. Ljudi imaju potrebu da kao umjetnici progovore o nečemu.

Radiosarajevo.ba: Postoji li nešto novo na čemu radite. Kakvi su budući planovi?

Šečić: Ima jedan scenarij koji sam završio možda nekad u isto vrijeme ili malo poslije Udovca, a koji je ostao u ladici. Sad sam mu se malo počeo vraćati.

Postoji još jedan scenarij koji tek razvijam i još jedan koji je neka moja priča odranije, koji je čak i podržan za razvoj od strane Fondancije za kinematografiju. Igrom slučaja on je vezan za rat, ali iz razloga što je to jedna priča o odrastanju u Sarajevu koja je dosta autobiografska, djetinjstvu moje generacije...

Dva projekta su prvenstveno zamišljena kao filmovi, dok je jedan sprva bila ideja da bude kao TV serija. Međutim, sad već nekako radim na tome i razmišljam da bi to moglo da se pretvori u film. To su tri priče koja trenutno imam u glavi i koje su dijelom na papiru. Sve ostalo zavisi od toga kakvi će biti uslovi za dalje, da li će se uopće otvoriti ti neki fondovi, da li će biti mogućnosti da se aplicira i onda u odnosu na to, vidjet ću šta bi od toga moglo biti sljedeće što ću predstaviti publici.