Savez kolumnista | Da smo Dodika platili da radi protiv sebe, ne bi bolje odigrao!

Milorad Dodik je godinama ulagao ogromna finansijska sredstva u lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama, pokušavajući američku administraciju i političke krugove pridobiti za svoje političke ciljeve.

Piše: Erdin Kadunić, za portal Radiosarajevo.ba

A ti ciljevi odavno nisu tajna. U dokumentaciji dostavljenoj američkom Ministarstvu pravde, među ciljevima lobističkog angažmana navodi se i nezavisnost manjeg bh. entiteta RS od Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, novac poreskih obveznika jednog entiteta troši se na finansiranje političkih aktivnosti usmjerenih prema razbijanju države čiji je taj entitet ustavni dio.

MAGA okruženje

Teško je pronaći veći politički paradoks. Dok se javno poziva na Dejtonski sporazum, Dodik istovremeno finansira lobiranje za njegovo suštinsko urušavanje. Sada se postavlja pitanje: da smo ga platili da radi protiv vlastitih političkih interesa, da li bi taj posao mogao bolje obaviti?

Posebno je zanimljiv trenutak u kojem Dodik dolazi u Mar-a-Lago na skup američkih konzervativaca, neposredno nakon katastrofalnih izbornih rezultata Republikanske stranke, koja je izgubila kontrolu nad oba doma Kongresa. Za politički pristup i prisustvo na ovakvom skupu plaćaju se ogromni iznosi, a najskuplji ponuđeni paket doseže čak 95.000 dolara, za koji se špekuliše da ga je uzeo i Dodik.

Očigledno je želio pažnju Amerike i dobio ju je u možda najnepogodnijem političkom trenutku. Njegova strategija bila je kockarska, jer je veliki dio političkog i finansijskog kapitala vezao za uzak krug ljudi iz republikanskog i MAGA okruženja, čija je politička vizija upravo doživjela ozbiljan izborni udarac. Dok Bosna i Hercegovina dugoročno gradi odnose i s republikancima i s demokratama, Dodik je svoju budućnost vezao za jednu političku opciju i nekoliko pojedinaca.

Godinama je Dodik cinično govorio kako Bosna i Hercegovina nije vidljiva u Washingtonu. Sada se pokazuje da je itekako vidljiva, samo ne onako kako je on zamišljao.

O njegovom lobiranju, milionskim ugovorima, političkim vezama i pokušajima da se američka podrška iskoristi za secesionističke ciljeve pišu američki mediji. Njegova osnovna greška očigledno je bila nerazumijevanje američke unutrašnje političke dinamike. Američka politika nije vlasništvo jedne administracije niti jednog političkog kruga. Kupovina pristupa privatnom skupu, fotografija s utjecajnim političarima ili prisustvo na gala večeri ne znače i kupovinu američke vanjske politike.

Ostaje čak i pitanje da li Donald Trump uopće poznaje Dodika, njegove političke ciljeve i lobističke aranžmane. Ono što je izvjesno jeste da je Dodik svojim lobiranjem otvorio prostor za mnogo ozbiljnija pitanja u američkoj javnosti.

Omča oko vrata

Pravi problemi za Dodika mogli bi tek uslijediti nakon konstituisanja novog saziva Predstavničkog doma i Senata u januaru 2027. godine. Demokratska većina u oba doma imat će veće mogućnosti za kongresni nadzor i otvaranje pitanja finansiranja lobističkih aktivnosti RS-a, angažmana američkih konsultantskih kuća i eventualnog utjecaja takvih aranžmana na američku politiku prema Balkanu.

S demokratama su se i do sada slagale neke kolege iz Republikanske stranke. Posebno bi moglo biti interesantno pitanje da li se novcem javnih budžeta finansiraju aktivnosti koje su u suprotnosti s američkim interesima za stabilnost Balkana. Mogućnosti za pokretanje istraga, kao i politički i institucionalni prostor za takav nadzor, sada su znatno veći. Tako bi se Dodikovo lobiranje, umjesto očekivanog političkog dobitka, moglo pretvoriti u ozbiljnu političku i institucionalnu omču oko vrata.

Cijela priča mogla bi se pokazati kao jedan od većih političkih paradoksa Dodikove karijere. Godinama je plaćao da Bosna i Hercegovina bude manje prisutna u američkoj politici, a sada je upravo kroz njegovo lobiranje postala predmet ozbiljnije pažnje američkih medija i institucija. Pokušavao je kupiti politički utjecaj, a možda je kupio dodatnu pažnju onih koji će tek početi postavljati pitanja o njegovim lobističkim aktivnostima.

Kockao se s jednom političkom opcijom, pogrešno procijenio američke odnose i zanemario činjenicu da Washington ima mnogo širi institucionalni okvir od kruga ljudi s kojima je uspostavljao kontakte. Da smo Dodika platili da radi protiv sebe i u korist Bosne i Hercegovine, teško da bi bolje odradio posao. Sada se našao na pravom mjestu u presudnom momentu da taj posao obavi na najbolji mogući način.