Bursać: Sve je isto, samo Vučića nema, hoće li i Studentska lista braniti RS od Bosne i Hercegovine?

"Želio sam vjerovati da će pad Vučića donijeti drugačiju Srbiju i prema Bosni i Hercegovini. A onda je Studentska lista najavila, pazite sad, zaštitu imovine RS, preispitivanje bonskih ovlaštenja, očuvanje partnerstva s Rusijom i odbijanje nezavisnosti Kosova. Od koga brane RS? Od BiH, njenog Ustavnog suda i institucija? I šta se zapravo promijenilo osim vlasti u Beogradu?"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Nova Srbija sa starim političkim refleksima

Želim da Studentska lista uspije. Želim da Srbija konačno izađe iz političkog, moralnog i institucionalnog mraka u kojem ju je Aleksandar Vučić držao godinama. Želim da mladi ljudi koji su se pobunili protiv korupcije, policijskog nasilja, zarobljenih institucija i ponižavanja građana izgrade demokratsku državu u kojoj će zakoni vrijediti više od partijskih knjižica, a institucije više od volje jednog čovjeka.

Želim to građanin Bosne i Hercegovine, jer znam koliko bi demokratska Srbija značila za budućnost cijelog regiona.

Ali onda pročitam vanjskopolitički program Studentske liste, o kojem izvještava naš portal, i pred očima mi se pojavi jedna prilično neprijatna mogućnost: da Srbija dobije demokratsku vlast, a da Bosna i Hercegovina nastavi živjeti sa starom politikom Beograda, samo upakovanom u pristojniji jezik i nova politička lica.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Naime, Studentska lista najavljuje zaštitu ustavnog položaja entiteta Republika Srpska, njenih nadležnosti, prava veta, pokretne i nepokretne imovine. Najavljuje preispitivanje bonskih ovlaštenja visokog predstavnika, insistiranje na saglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a prilikom njegovog imenovanja i dodatno jačanje specijalnih i paralelnih veza Srbije i RS.

Čekajte, ljudi, pa zar niste upravo srušili Vučića?

Jer kada iz ovog programa uklonimo ime Studentske liste, dobijamo formulacije koje bismo bez većih poteškoća mogli pronaći u političkim nastupima Aleksandra Vučića i Milorada Dodika.

I tu počinje moja zabrinutost.

Od koga studenti brane RS?

Najprije da razjasnimo nešto što bi moralo biti elementarno.

Republika Srpska je ENTITET Bosne i Hercegovine. Njene nadležnosti proizlaze iz Ustava Bosne i Hercegovine, a sporovi o njihovom obimu rješavaju se u okviru ustavnog poretka države. Srbija ima pravo na specijalne i paralelne veze s RS-om, što je predviđeno Dejtonskim sporazumom, ali te veze moraju biti U SKLADU sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.

I sada buduća vlast Srbije u svom programu najavljuje da će čuvati pokretnu i nepokretnu imovinu entiteta Republika Srpska.

Od koga?

Od Bosne i Hercegovine? Od matične države? Od njenih institucija? Od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine?

Ovdje se više ne bavimo političkom simbolikom, jer pitanje državne imovine predstavlja jedno od najvažnijih ustavnopravnih pitanja u našoj zemlji. Ustavni sud BiH donosio je odluke kojima je osporavao entitetske pokušaje jednostranog uređivanja državne imovine. Nadležnost za uređivanje tog pitanja ne može se jednostavno prisvojiti entitetskim zakonima.

Naravno da entitet Republika Srpska može imati imovinu koja joj zakonito pripada. Ali Studentska lista mora objasniti govori li o toj imovini ili o političkim zahtjevima vlasti RS da državna imovina bude tretirana kao entitetska.

Jer ako Beograd najavljuje političku zaštitu zahtjeva koji su u sukobu s odlukama Ustavnog suda BiH, onda se postavlja pitanje kakvu pravnu državu zagovaraju studenti.

Zar pravnu državu samo unutar granica Srbije? Zar se poštovanje ustava završava na Drini?

Ili je možda demokratska Srbija zamišljena kao država u kojoj će institucije biti nezavisne, dok će institucije Bosne i Hercegovine i dalje morati trpjeti političke pritiske iz Beograda?

Volio bih da Studentska lista odgovori na ova pitanja. I volio bih da me njeni odgovori demantuju.

Bonska ovlaštenja kao Dodikova politička opsesija

Druga važna tačka programa odnosi se na visokog predstavnika.

Studentska lista najavljuje preispitivanje prakse primjene bonskih ovlaštenja, insistiranje na legalnom i legitimnom imenovanju visokog predstavnika i saglasnosti Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Zahtjev za takvom saglasnošću predstavlja politički i pravni stav koji je godinama prisutan u argumentaciji vlasti RS-a. Pravna obaveznost potvrde Vijeća sigurnosti UN-a za imenovanje visokog predstavnika predmet je različitih tumačenja.

I upravo zato je važno da nova vlast Srbije objasni šta želi postići.

Jer godinama slušamo Milorada Dodika kako osporava legitimitet visokog predstavnika, bonska ovlaštenja i međunarodne mehanizme koji ograničavaju njegove pokušaje jednostranog djelovanja protiv ustavnog poretka BiH.

Sada sličnu argumentaciju čitamo u programu pokreta koji je obećao demokratski preporod Srbije.

Svakako se može raspravljati o dometima i opravdanosti međunarodne supervizije Bosne i Hercegovine. Može se razgovarati o tome kada će domaće institucije preuzeti punu odgovornost za funkcionisanje države.

Ali zanimljivo je da Studentska lista svoju zabrinutost za Bosnu i Hercegovinu prvenstveno iskazuje kroz zaštitu entitetskih nadležnosti i ograničavanje djelovanja visokog predstavnika.

Gdje je u tom programu jednako snažno insistiranje na provođenju odluka Ustavnog suda BiH? Gdje je pitanje diskriminacije povratnika, negiranja genocida, veličanja ratnih zločinaca i političkog zastrašivanja građana?

Zar prava entiteta Republike Srpske imaju veću političku težinu od prava svih ljudi koji u njoj žive?

Rusija, Kosovo i evropski put: Vučićeva vanjska politika bez Vučića?

Naš tekst otkriva još jednu važnu dimenziju programa Studentske liste.

Nova politička snaga u Srbiji najavljuje očuvanje "tradicionalnog partnerstva" s Rusijom, posebno u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija. Istovremeno naglašava pravo Ukrajine na teritorijalni integritet, ali prema sankcijama Rusiji zadržava izrazito rezervisan stav.

I tu se pojavljuje stara srbijanska vanjskopolitička jednačina.

Evropske integracije, ali bez jasnog svrstavanja uz evropsku politiku prema Rusiji. Poštovanje teritorijalnog integriteta Ukrajine, ali uz očuvanje strateških odnosa s državom koja taj integritet vojno narušava. Osuda rata, ali bez jasnog odgovora na pitanje političke odgovornosti agresora.

Studentska lista najavljuje evropski put Srbije, reformu pravosuđa, profesionalizaciju diplomatije i snažniju saradnju s evropskim institucijama.

Sve su to važne i poželjne promjene.

Ali kako će Srbija usklađivati svoju vanjsku politiku s Evropskom unijom ako istovremeno želi očuvati tradicionalno partnerstvo s Moskvom, bez jasnog opredjeljenja prema sankcijama?

I kako će uvjeriti evropske partnere da je spremna na suštinski zaokret ako u ključnim geopolitičkim pitanjima zadržava gotovo identičnu političku poziciju kao prethodna vlast?

Još je zanimljivije pitanje Kosova.

Studentska lista najavljuje protivljenje nezavisnosti Kosova i njegovom članstvu u međunarodnim organizacijama, pozivajući se na Ustav Srbije i Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1244.

Takav stav predstavlja kontinuitet zvanične politike Srbije.

I upravo zbog toga treba biti precizan: Studentska lista ima pravo zastupati takvu politiku, ali njena demokratska legitimacija sama po sebi ne znači da je riječ o novom vanjskopolitičkom kursu.

U jednom trenutku morat će se odgovoriti na pitanje može li Srbija zaista napredovati prema Evropskoj uniji bez ozbiljnog redefinisanja odnosa prema Kosovu i Rusiji.

A za nas u Bosni i Hercegovini posebno je važno hoće li se isti princip teritorijalnog integriteta dosljedno primjenjivati i na našu državu.

Crna Gora i regionalna politika pod novim imenom

Studentska lista u programu posebno izdvaja i pitanje dvojnog državljanstva s Crnom Gorom, koje želi riješiti bilateralnim sporazumom ili drugim odgovarajućim pravnim modelom.

Na prvi pogled, riječ je o legitimnom pitanju koje dvije suverene države mogu rješavati pregovorima.

Ali u kontekstu odnosa Srbije i Crne Gore, nacionalne politike, izbornog zakonodavstva i dugogodišnjih političkih napetosti, pitanje državljanstva ima i vrlo osjetljivu političku dimenziju.

Zato je važno kako će Studentska lista pristupiti tom pitanju.

Hoće li poštovati punu samostalnost Crne Gore i njeno pravo da uređuje vlastito državljanstvo ili će se pitanje dvojnog državljanstva pretvoriti u još jedan instrument političkog uticaja Beograda?

Slična pitanja otvaraju se i u odnosu prema Srbima u Hrvatskoj, gdje Studentska lista najavljuje zaštitu prava povratnika, manjinskih prava i dostojanstvenog obilježavanja grobnih mjesta.

Takva zaštita može biti potpuno legitimna i poželjna.

Ali upravo zato mora počivati na univerzalnim principima ljudskih i manjinskih prava, a ne na selektivnoj nacionalnoj solidarnosti.

Demokratska Srbija morala bi pokazati da joj je jednako važno pravo svakog građanina na dostojanstvo, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Dodik može otići, ali njegova politika može ostati

Ovdje se otvara možda najvažnija politička razlika između Vučića i Studentske liste.

Vučić je godinama održavao poseban odnos s Miloradom Dodikom. Njihova saradnja počivala je na međusobnim političkim interesima, nacionalnoj mobilizaciji i demonstriranju srpskog političkog jedinstva.

Studentska lista nema obavezu održavati takav odnos. U njenom programu, u dijelu koji se odnosi na RS, nema posebne podrške Dodiku, SNSD-u ili bilo kojoj entitetskoj stranci.

To je važna, da ne kažem, ključna razlika.

Nova vlast Srbije mogla bi prekinuti praksu političkog privilegovanja Dodika, prestati učestvovati u njegovim nacionalističkim predstavama i razvijati transparentnije odnose s institucijama Bosne i Hercegovine.

Ali šta ako istovremeno nastavi podržavati iste političke zahtjeve koje je Dodik godinama iznosio?

Šta ako se odbaci Dodik kao kompromitovani političar, a sačuva njegova politička agenda prema državnim institucijama Bosne i Hercegovine?

Onda bi Dodik mogao izgubiti svog najvažnijeg zaštitnika, a njegova politika dobiti sasvim novog.

I to bi predstavljalo poseban paradoks demokratskih promjena u Srbiji.

Jer građani Srbije mogli bi dobiti slobodnije medije, nezavisnije institucije, odgovorniju vlast i manje korupcije, dok bi građani Bosne i Hercegovine nastavili slušati stare poruke o ugroženosti Republike Srpske, njenoj imovini, njenim nadležnostima i potrebi da je Beograd štiti.

Demokratska Srbija sama po sebi ne garantuje demokratsku politiku prema Bosni i Hercegovini.

To je neprijatna činjenica s kojom se moramo suočiti.

Volim Bosnu i Hercegovinu i želim uspjeh studentima

Ne pišem ovo iz neprijateljstva prema Srbiji. Ne nikako!

Želim da Studentska lista uspije. Želim da Srbija dobije demokratske institucije, slobodne medije, nezavisno pravosuđe i političku kulturu u kojoj će građani moći živjeti bez straha od vlastite države.

Želim da Srbija bude evropska, prosperitetna i slobodna zemlja.

Ali želim i da prestane posmatrati Bosnu i Hercegovinu kroz političku prizmu RS-a.

Volim svoju Bosnu i Hercegovinu. Volim je sa svim njenim nesavršenostima, problemima, historijskim traumama i neostvarenim mogućnostima. Volim je i kada me razočara, i kada me naljuti, i kada mi se čini da je njena budućnost beskrajno udaljena od onoga što bi mogla biti.

I upravo zato ne mogu ravnodušno čitati program buduće vlasti susjedne države koja sebi dodjeljuje zadatak zaštite imovine jednog bosanskohercegovačkog entiteta.

Republika Srpska ima svoje institucije, svoje ustavne nadležnosti i svoje građane. Ali ima i svoju državu.

Ta država zove se Bosna i Hercegovina.

I ako Studentska lista zaista želi razvijati dobrosusjedske odnose, onda bi morala početi od te činjenice.

Posebno ohrabruje što pojedini predstavnici Studentske liste govore o unapređenju odnosa s Bosnom i Hercegovinom i osuđuju Vučićevu ratnohuškačku retoriku iz devedesetih.

Takve izjave zaslužuju podršku.

Ali između osude Vučićeve retorike i promjene politike prema Bosni i Hercegovini nalazi se ogroman prostor koji tek treba ispuniti konkretnim potezima.

Sve je isto, samo njega nema?

Možda je upravo to najveći izazov Studentske liste.

Aleksandar Vučić predstavljao je autoritarni model vlasti, ali mnoge ideje na kojima je gradio regionalnu politiku nastale su mnogo prije njega.

Ideja da Srbija ima posebnu političku odgovornost za Republiku Srpsku, da Beograd treba biti zaštitnik njenih nadležnosti i da se položaj Bosne i Hercegovine mora stalno preispitivati kroz entitetske interese, pripada dugom kontinuitetu srpske nacionalne politike.

Taj kontinuitet nadživljavao je različite vlasti, ideologije i političke lidere.

Zato smjena Vučića predstavlja tek prvi dio mogućeg demokratskog preobražaja Srbije.

Drugi dio, mnogo teži, podrazumijeva preispitivanje političkih ideja koje su omogućavale da različiti režimi prema Bosni i Hercegovini vode sličnu politiku.

I tu Studentska lista tek treba pokazati koliko je spremna na stvarne promjene.

Jer ako njena buduća vlada bude insistirala na zaštiti entitetske imovine, osporavala međunarodne mehanizme u BiH i politički privilegovala Banjaluku u odnosu na Sarajevo, onda će građani Bosne i Hercegovine s razlogom zaključiti da je demokratski preobražaj Srbije ostao ograničen na njenu unutrašnju politiku.

A to bi bila velika propuštena historijska prilika.

I zato se vraćam naslovu.

Sve je isto, samo njega nema.

Za sada, kada govorimo o pojedinim ključnim odrednicama politike prema RS-u, ta rečenica zvuči zabrinjavajuće uvjerljivo.

Ali još odbijam staviti konačnu tačku.

Studentska lista ima priliku pokazati da njen program može biti razvijan i tumačen u skladu s punim poštovanjem suvereniteta Bosne i Hercegovine. Ima priliku jasno priznati obavezujuće odluke Ustavnog suda BiH, uspostaviti ravnopravne odnose sa državnim institucijama i odustati od političkog pokroviteljstva nad jednim entitetom.

Ima priliku dokazati da je Srbija sposobna za demokratsku obnovu koja će se osjetiti i izvan njenih granica.

To bi bio uspjeh kojem bih se iskreno radovao.

Ali dok se to ne dogodi, ostaje pitanje koje se ne može zaobići.

Ako nova demokratska Srbija najavljuje da će braniti RS, neka nam konačno objasni od koga je brani. Od Bosne i Hercegovine? Od njenog Ustavnog suda? Od institucija države čiji je Republika Srpska sastavni dio?

Jer ako je odgovor potvrdan, onda se mora postaviti i mnogo teže pitanje: od koga će se Bosna i Hercegovina morati braniti kada Srbijom budu upravljali studenti?

Nadam se da odgovor neće biti isti kao prethodnih decenija.

A dok ga ne dobijemo, ostaje nam ona neprijatna, gotovo porazna rečenica:

Sve je isto, samo Vučića nema.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.