Bursać: 'Stanivukovićeva četnička ćirilizacija Banjaluke'

“Draško Stanivuković ide stazama zločinca Karadžića i kaže da će preduzeća koja istaknu natpis na ćirilici dobiti dodatne bodove u gradskim konkursima i niže naknade. Kako je krenulo, ko bude pričao ruski, bit će oslobođen od plaćanja poreza! Svi ostali mogu da se kupe iz grada i entiteta! Sramno!”

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Draško Stanivuković nastavlja da od Banjaluke pravi četnički, ćirilični Diznilend.

U najnovijoj inicijativi otvoreno je naglasio kako će poslovni subjekti koji imena svojih preduzeća istaknu na ćirilici dobiti dodatne bodove u gradskim konkursima, kao i niže određene naknade. Istina, nije 1992. kad je desetine hiljada nesrba iz grada na Vrbasu protjerano, kad su gradske džamije dignute u zrak, kad su oni koji su ostali primorani da govore ekavski i pišu ćirilicu, ali se u Draškovoj glavi očigledno četnikovanje nesmetano nastavilo.

U glavi i, nažalost, u realnosti!

Jer, šta radi Draško kao gradonačelnik Banjaluke? Kreira novu aparthejd-inicijativu usmjerenu na promociju ćiriličnog pisma i diskriminaciju latinice. Klasična segregaciona politika zbog koje bi trebao koliko danas biti na ustavnom sudu. Ako ga se ko sjeti, ali neće. Nažalost.

“Ova mjera ima za cilj očuvanje kulturnog identiteta i podršku upotrebi ćiriličnog pisma u javnom prostoru”, poručio je on.

E, čuj to!

Kao da je u gradu i entitetu malo trobojki, malo Ratka Mladića po zidovima, malo četiri “S” po zgradama, kao da je malo kokardi, urlikanja i nacionalističkih zapomaganja, kao da je malo ćirilice i tamo gdje je engleski tipik, kao da je malo “Bože pravde” tamo gdje joj mjesto nije, kao da je malo prekrajanja povijesti u kojoj su četnici “dobri momci”, genocid se nije desio, a Karadžić hoda kao heroj, kao da je malo novih udžbenika i nastavnih planova u kojima je agresija “odbrambeno-otadžbinski rat”. Velim, kao da je malo ludila, nego se ćirilica, kao u svakoj despotiji, favorizuje iznad latiničnog pisma. To što su oba pisma ravnopravna, okačite mačku o rep. I narodi su ravnopravni, pa ih, osim Srba, gotovo i nema u manjem entitetu.

Jednom riječju, Stanivuković orvelovski, samo manje pismeno poručuje: oba pisma su ravnopravna, samo je ćirilica ravnopravnija. Ko ne vjeruje, neka pogleda njegovu novu inicijativu.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Pa onda u teoriji imate povratnika Senada, privrednika koji bi sudjelovao na tenderu i domaćeg Stevu (neka oprosti na imenu) koji hoće isti tender, samo piše ćirilicom. I šta mislite, ko će dobiti posao? Pogađate, Stevo. Ne treba vam velika pamet.

Karadžić i Mladić, Plavšićeva i Koljević mogu biti ponosni na mladca Stanivukovića.

Ali, koliko god bio mlad gradonačelnik Banjaluke, gazi svoj drugi mandat i to suvereno, a eugeničkih i diskriminatornih ideja mu ne manjka.

Draško sve najavio

A kad smo kod ćirilice, podsjetit ću vas da ovo nije iznebuha, niti od jučer, niti je neki afekt.

Prije tačno četiri godine, dakle u decembru 2020, Stanivuković je kazao da će “Banja Luka ponovo biti ćirilična”. 

Konkretnije:

“… Kao gradonačelnik, donio sam još jedan red koji se tiče naše ćirilice, a to je da od danas svi zvanični digitalni kanali komunikacije grada na društvenim mrežama objave pišu našim pismom, što do sada nije bio slučaj. Moje očuvanje kao gradonačelnika Banjaluke će biti cijela strategija i smjer koji ćemo definisati, a sve u cilju očuvanja ćirilice i rada na važnom projektu, tako da što više javnih institucija ili preduzeća može njegovati naše pismo, a ja ću koristiti moja ovlašćenja gradonačelnika Banjaluke da, pored imena javnih preduzeća, kao što je slučaj sa Eko Toplanom, koji su sada na latinskom jeziku, budu prikazana ćirilična verzija…”

Rečeno-učinjeno. U međuvremenu je u Banjaluci, na njegovu inicijativu, nikao i ćirilični park – bizarna, montažna verzija primijenjene umjetnosti Željka Mitrovića i njegovog Pink rijalitija. Pokušaj stvaranja “Farme”, “Zadruge” i “Parova” na poljančetu, uz porno-estetiku turbo-svetosavlja.

Dobro, nismo baš od Draška niti očekivali skandinavski svedeni minimalizam, jer jebo sve ako ne blješti, svijetli i ako nije – pogađate – ćirilica. Vulgarni zahtjev da se 1992. vječno ponavlja.

Čega se pametan stidi...

A sad se vratimo na hipotetičkog Senada, koji je kao dijete izbjegao negdje u Švedsku, od demokratije ćirilice te 1992. godine. Senad bi da ulaže u rodni grad, ali mora pisati i projekt, i naziv firme, i sve ostalo ćirilicom. Inače, nema šanse, kao što mu roditelji nisu imali šanse te 1992. I šta radi Senad? Vraća se u Geteborg, da više nikad ne dođe u Banjaluku.

Eto, to je cilj cijelog ovog ćiriličarenja, koga i kad je previše, nikad dosta. Jer svi u Banjaluci pišu ćirilicom, samo treba napraviti zakon, uzuse i pravila po kojima će onaj rijetki koji se sa ludilom ne slaže napustiti grad.

Svaka čast, gradonačelniče. Tamo gdje su Karadžić i Mladić stali, gdje se Dodik nije ni usudio, vi nastavljate. I znate šta je najgore? Stanivuković će ovo shvatiti kao kompliment.

Čega se pametan stidi…