Bursać: Koviću bi trebalo zabraniti ulazak u Srbiju – za dobro i regiona i Srba!

"Ratnom huškaču Koviću ne treba zabraniti samo ulazak u Hrvatsku. To je već urađeno. Koviću treba zabraniti ulazak u matičnu Srbiju. Da, dobro ste pročitali. Jer ako Srbija želi da bude normalna država, mora početi čistiti vlastito dvorište. A u tom dvorištu sjede ljudi koji proizvode ideološki velikosrpski otpad koji se onda izvozi u region. I dokle god se ta bolest hrani, region će imati nove generacije koje će vjerovati da su srpske granate bile humanitarna pomoć, da su logori bili zaštitne zone, da je genocid bio nesporazum. Zato ova priča nije o zabranama. Ovo je priča o odgovornosti."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Život piše drame, a BiH sistem državne promašaje! Sjećate li se maja 2023, kad je Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA)  procijenila da ratni huškač i parahistoričar Miloš Ković koji je kao svjedok branio zločinca Ratka Mladića više ne ugrožava nacionalnu sigurnost BiH. E, bravo vam ga majstori! Od tada do danas, taj čovjek slobodno može da se šetka po BiH. Opet, bravo vam ga majstori!

Malo podsjećanje

Da, da to je isti onaj Miloš Ković koji je nahuškavao srpsku djecu da idu na Kosovo da poginu i koji je on još 2015. godine kao vještak odbrane ratnog zločinca Ratka Mladića opisao rat u Bosni i Hercegovini kao građanski, tvrdeći da su se srpske snage "samo branile". Pa su valjda toj "odbrani" pobile sve na svom putu, napravile genocid, urbicid, elitocid, femicid, izvele masovna silovanja, najveća etnička čišćenja, držale gradove pod granatama i snajperima u okruženju...

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Dobro, jasno vam je to. ali zašto vam sve ovo pišem? Pa zato što je Republika Hrvatska s pravom natečenom srpskom (para)historičaru i profesoru Filozofskog fakulteta u Beogradu zabranila ulazak na svoju teritoriju, uz obrazloženje da predstavlja prijetnju javnom poretku, unutrašnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica Evropske unije. Dakle stvar je poprilično jasna, Ković je blago rečeno persona non grata u svakoj zemlji regiona. I to potpuni zasluženo! Reko bih cilizacijski zaslužno. Osim u BiH, kako rekoh. Vidite apsurda, Koviću je dozvoljeno da bude u Srbiji i da dolazi u BiH na koju srpski svet pretenduje. Samo budala može lagati da je ovo slučajno.

E, sad kad smo podsjetili gdje smo i ko smo, da vidimo gdje i kuda idemo.

Hrvatska kaže: ne može! Zemlje regiona, ne može! Evropska unija klimne glavom i napiše hladno administrativno obrazloženje koje u prevodu znači jedno: ovaj čovjek širi ideologiju koja je već jednom ubijala ljude. Desetine hiljada ljudi.

Zašto mi to radimo sebi?

I onda imate Bosnu i Hercegovinu koja kaže: izvolite, profesore, uđite, promovištie svoje knjige, držite predavanja!

To nije propust. To je obrazac. To je patern antidržavnog djelovanja zemlje koja bi trebala sebe štititi.

Jer kad jedna država zabrani ulazak čovjeku zbog ugrožavanja sigurnosti, to je jasan signal. Kad druge države urade isto, to je dijagnoza. Kad vi nakon toga otvorite vrata širom, to je saučesništvo.

Ković nije tek neki profesor koji piše fusnote po arhivima. Ković je ideolog srpskog sveta. Čovjek koji rat naziva "građanskim sukobom", genocid "odbranom", a agresiju "nuždom". Čovjek koji sistematski relativizira zločin i pretvara ideologiju krvi i tla u poželjan narativ.

Takvi ljudi ne dolaze da drže predavanja. Takvi ljudi dolaze da proizvode i podvode generacije koje će vjerovati da je zločin bio opravdan i poželjan.

I sad dolazimo do ključnog pitanja: Ko u Bosni i Hercegovini smatra da takav čovjek nije prijetnja?

Odgovor znamo. 

To su isti oni koji su 2023. procijenili da je sve u redu s Kovićem. Da nema opasnosti. Da je Ković bezazlen "naučni radnik". Da su ideologije koje su devedesetih gorjele sada postale benigni folklor.

I tu dolazimo do srži.

Poenta, ako je znamo shvatiti

Ovo nije priča o Koviću. Ovo je priča o sistemu koji ne prepoznaje opasnost ni kad mu se potpiše na čelo.

Ili još gore, prepoznaje je, ali je svjesno pušta.

Jer kad Ković ide promovisati knjigu "Tesla, Srbin sam", to nije književni događaj. To je politička poruka. To je nastavak iste matrice u kojoj se historija pretvara u oružje, identitet u teritorijalni zahtjev, a kultura u produženu ruku ideologije.

Tesla nije tema. Tema je prisvajanje. Tema je narativ. Tema je dokazivanje da sve što postoji mora imati nacionalni pečat.

A kad to spojite sa čovjekom koji negira karakter rata u Bosni i Hercegovini, dobijete savršenu formulu za novo trovanje.

I sad dolazimo do ironije koja peče.

Hrvatska ga zaustavi na granici. Čovjek ne može ući u EU prostor. Kažu mu: prijetnja si.

On onda u teoriji može okrenuti volan i uđi u Bosnu i Hercegovinu preko Rače.

Kao da je BiH neka tampon zona za sve što Evropa odbije.

Kao da je ova zemlja deponija ideologija koje su drugdje označene kao opasne.

I sad dolazimo do najtežeg dijela.

Ako je Ković prijetnja javnom poretku u Hrvatskoj, šta je u Bosni i Hercegovini?

Ako je opasan za EU, kako nije opasan za zemlju koja je preživjela upravo ideologiju koju on zastupa?

Odgovor je brutalan.

U Bosni i Hercegovini problem nije Ković. Problem je što postoje strukture  i struje koje se slažu s njim.

I ne samo da se slažu, nego mu otvaraju prostor.

Jer Ković ne dolazi sam. On dolazi u društvu. Dolazi u mreži. Dolazi uz političku podršku, medijsku logistiku i institucionalnu ravnodušnost.

A šta će Srbija sa Kovićem?!

Koviću ne treba zabraniti samo ulazak u Hrvatsku. To je već urađeno.

Koviću treba zabraniti ulazak u matičnu Srbiju.

Da, dobro ste pročitali.

Jer ako Srbija želi da bude normalna država, mora početi čistiti vlastito dvorište. A u tom dvorištu stoje ljudi koji proizvode ideološki otpad koji se onda izvozi u region.

Ković je simptom. Bolest je mnogo dublja.

I dokle god se ta bolest hrani, region će imati nove generacije koje će vjerovati da su srpske granate bile humanitarna pomoć, da su logori bili zaštitne zone, da je genocid bio nesporazum.

Zato ova priča nije o zabranama. Ovo je priča o odgovornosti.

Bosna i Hercegovina mora odgovoriti na jedno jednostavno pitanje: Ko odlučuje šta je prijetnja po zemlju?

Ako je odgovor politika, onda znamo da sigurnosti nema.

Ako je odgovor institucija, onda te institucije moraju objasniti kako je moguće da tri države vide opasnost, a jedna ne vidi ništa.

Jer ovo nije diplomatska razlika. Ovo je moralni test.

I Bosna i Hercegovina ga pada iznova i iznova.

Zato nije problem (samo) što je Ković pokušao ući u Hrvatsku. Problem je što je mogao i što može ući u Bosnu i Hercegovinu.

Zato nije problem što mu je uručen papir na granici. Problem je što mu ovdje niko ne uruči ništa.

I zato ova kolumna završava tamo gdje treba početi ozbiljna rasprava.

Ako država ne zna prepoznati ideologiju koja ju je skoro uništila, onda ta država nije naučila ništa.

A kad ne naučite ništa, historija ne oprašta.

Ona se ponavlja.

I svaki put je skuplja.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.