Bursać: Beogradske ustaše s Kalemegdana

"Eto, Beograd je preko noći postao prijestonica ustaštva. Dok se na Kalemegdanu šeta Bojna Jure Francetića, na Tašmajdanu se otvara ekspozitura NDH, a na Dorćolu se peče jagnjetina "katoličkog podrijetla". I nema veze što je to laž i ludilo, važno je spasiti Dodikovu glavu i kožu!"

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba.

Znate li šta se desilo u Beogradskoj areni?

Ne, nije Srbija izgubila utakmicu, niti je Vučić pao u nesvijest od nedostatka reflektora. Desilo se nešto mnogo strašnije: nekolicina ustaške mladeži – tri do četiri hiljade komada, dakle baš ono "nekolicina" – usudila se da zviždi Miloradu Dodiku.

Zviždati Dodiku u Beogradu?! To je, prema Novostima, isto što i osnovati Bojnu Jure Francetića na Kalemegdanu i paradirati Knez Mihajlovom s majicama "Za dom spremni!"

Srboslav Horvatinić i njegovi drugovi

Tu su, dakle, nastupile mlade ustaše sa Vračara i Zvezdare, predvođeni opasnim komandantom Srboslavom Horvatinićem, koji je, vidjet ćete kazat će režimski proroci, već sutra spreman zauzeti Tašmajdan i proglasiti NDH na Dorćolu. Za početak. A onda ide prisajedinjenje sa povijesnim hrvatskim Zemun-gradom.

"Mrze sve što je srpsko!", vrište naslovi iz Novosti.

Da li, recimo, mrze pljeskavicu na Slaviji? Da li mrze Karađorđevu na Skadarliji? Ili mrze samo Milorada, jer je on, eto, iz Banja Luke pa im kvari ustaški apetit?

Ako ćemo po logici režimskih tabloida, zvižduk nije zvižduk – to je oružani napad na Republiku Srpsku, atentat na srpstvo i udar na same temelje grada Beograda.

Matematički paradoks

Slušajte sada ovu matematičku egzibiciju:

"Nije cijela sala, već nekolicina njih, grupa od 3 do 4 hiljade ljudi."

Znači, ako vas na koncertu Ceca pogleda poprijeko tri hiljade ljudi, to je "nekolicina". Ako zvižde Dodiku, to je "ustaška mladež".

Ako aplaudiraju Vučiću – onda je to cijeli narod, to je nacija, to je Srpstvo do neba.

Ova aritmetika se predaje samo u Beogradskoj školi spinovanja, smjer "Etiketiranje 101", prvac "Novosti style".

Dodik – pandan panda

Milorad Dodik, bivši predsjednik RS-a, čovjek koji se do juče kleo da mu niko ništa ne može, sad je politički pandan – panda. Toliko je ugrožen da će mu uskoro početi donositi bambus u Banjaluku. A kad mu zvižde, on postaje simbol srpske žrtve.

Zvižduk je, kažu, metak na braću preko Drine. Zvižduk je, kažu, ustaška zavjera protiv Republike Srpske. Zvižduk je, kažu, genocidna Pavelićeva ideologija u zvučnom obliku.

Ljudi moji, pa ako zvižduk može srušiti Republiku Srpsku, onda je problem mnogo veći nego što mislimo. 

Beograd – nova NDH

Eto, Beograd je preko noći postao prijestonica ustaštva. Dok se na Kalemegdanu šeta Bojna Jure Francetića, na Tašmajdanu se otvara ekspozitura NDH, a na Dorćolu se peče jagnjetina katoličkog porijekla.

To je taj apsurd – grad koji je simbol srpskog sveta, koji se decenijama ponaša kao centar svega srpskog, odjednom proglašen leglom ustaštva. I to ne Sarajeva, ne Zagreba, ne Širokog Brijega – nego samog Beograda!

Zaključak ako ga ima

Manimo šalu, ovo je zapravo savršen primjer kako Vučićev režim funkcioniše:

• Ako aplaudiraš Dodiku – brat si.
• Ako šutiš – sumnjiv si.
• Ako zviždiš – eto ti etiketa "ustaše".

Beograd se tako pretvorio u NDH po mjeri režimskih tabloida. Svaki zvižduk postaje "ustaški pucanj". Svaka pištaljka – atentat. Svaka ironija – veleizdaja.

A prava istina? Ljudi su zviždali jer su siti. Jer su umorni. Jer su Dodik i Vučić dvije strane iste pročetničke medalje.

Beogradske ustaše?

Ma dajte, ljudi, nemojte molim vas. To nisu ustaše, to su vaši građani. A ako se toliko bojite zvižduka, onda nije problem u njima, nego u vama.

I ne zaboravite: kada Miloradu Dodiku zvižde u Beogradu, to je znak da je mali car go. A Vučićev režim toliko se plaši tog golog malog cara da mu oblači kostim pande, samo da ne bi priznao da je običan zvižduk jači od hiljadu spinova.

Jer nakon malog cara, na red dolazi veliki car. Koliko li će tada tek biti ustaša u Beogradu? Par miliona, hm?!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.