Britanski ambasador: Republika Srpska - tu je i bit će tu. Možemo li sada dalje?

Tokom moje prve godine boravka u ovoj zemlji, iznenadilo me je koliko se političke energije u Republici Srpskoj troši na brigu o zamišljenim prijetnjama njenom daljem postojanju. U političkim govorima nedovoljno se govori o stvarnim problemima s kojima se obični ljudi u Republici Srpskoj, i cijeloj BiH, suočavaju, u okruženju narušene ekonomije, visoke stope nezaposlenosti i nekontrolirane korupcije. Umjesto toga, stvara se slika Republike Srpske okružene neprijateljima, domaćim ili stranim. Ovo je politika nesigurnosti, a ne nade. Ali, ova nesigurnost je u najmanju ruku pretjerana i, prema mom mišljenju, nepotrebna.

Piše: Edward Ferguson, britanski ambasador u BiH (blog)

Realnost je da ne postoji prijetnja postojanju Republike Srpske. Da, postoje povremeni pozivi Bošnjaka, Hrvata ili drugih na ukidanje. Ali, ovi pozivi su jednako neprihvatljivi kao i pokušaji Srba da naruše državne pravosudne institucije ili da promoviraju otcjepljenje. U skladu s Daytonom, BiH je zemlja sa dva entiteta i, uz Ujedinjeno Kraljevstvo i naše partnere kao garante Mirovnog sporazuma, tako će i ostati.

Uredu, tačno je da smo u prošlosti svjedočili prenošenju nekih nadležnosti s entiteta na državu, uz podršku međunarodne zajednice. Postojali su, i sada postoje, dobri razlozi za to i zato su ove promjene u to vrijeme dobile podršku Parlamentarne skupštine BiH i predstavnika srpskog naroda. Objektivno, još uvijek postoje snažni argumenti za dodatnu centralizaciju u određenim područjima. Ako bi se to uradilo kako treba, pojačala bi se koherentnost, povećali standardi i poboljšala efikasnost. To bi smanjilo fokus na etničku pripadnost i okrenulo ga prema efikasnom pružanju usluga.

Ali – ovo je važano – mi smo, zajedno s našim evropskim i američkim partnerima, vrlo jasno rekli da nećemo nametati centralizaciju. Spremni smo raditi s postojećim sistemom, a ne onakvim kakvim bismo mi možda željeli da bude.

Ako mi ne vjerujete, pogledajte ono šta smo do sada uradili. Putem Britansko-njemačke inicijative, sada strategije EU, bili smo vrlo dosljedni i jasni da relevantni nivoi vlasti trebaju implementirati reforme u skladu s njihovim nadležnostima. A najveći dio posla leži na entitetima, ne na državi. Bio sam prisutan kad su britanski i njemački ministri za vanjske poslove ovo vrlo jasno obećali vodećim političarima na svim stranama. I tu je, ponavlja se iznova u Zajedničkoj izjavi koju su potpisale sve političke vođe i usvojila Parlamentarna skupština.

Ovo je vrlo jasno i u samoj reformskoj agendi koju je Vlada RS-a konačno dogovorila 24. jula. Državna i Vlada FBiH bile su spremne i čekale od juna, a Vlada FBIH je brzo reagirala uspješno usvajajući dugo očekivani novi Zakon o radu. Nadamo se i očekujemo da će isto vrlo brzo uraditi i Vlada RS-a, čime će se otvoriti vrata finansijskoj podršci EU i MMF-a Bosni i Hercegovini u vrijednosti od preko milijardu eura.

Sjajno je da sada na stolu imamo ambicioznu i pozitivnu reformsku agendu. Ove reforme neće biti ni lake ni bezbolne, ali su očajnički potrebne kako bi se ekonomija stabilizirala, otvorila nova radna mjesta, posebno za mlade ljude, i kako bi se ojačao pravosudni sistem.

Implementacija reformi će tražiti liderstvo, hrabrost i fokus. To je dobro, jer će, nadamo se, biti manje vremena i energije za politička rivalstva koja su zadržavala ovu zemlju dok su njeni susjedi napredovali na putu ka EU i NATO-u.

Reformska agenda otvara mogućnost za novu, konstruktivniju politiku u BiH, s jačim akcentom na saradnji. Za uspješnu implementaciju svi moraju shvatiti da sigurna, prosperitetna i evropska budućnost za građane RS-a leži samo u sklopu sigurne, prosperitetne i evropske BiH. Jednako, jedini način da BiH bude uspješna je da svi njeni građani rade zajedno, za dobrobit svih – bez obzira na to da li žive u Federaciji ili RS-u.

Da budemo jasni – prihvatanje entitetske strukture u BiH ne znači da se ništa neće mijenjati. Troškovi se moraju smanjiti jer je javni sektor preskup. A ako će se BiH pridružiti EU, što se svi nadamo da hoće, onda je promjena neizbježna. U jednom trenutku to će značiti i promjenu ustava, baš kao što je to bio slučaj s drugim novim EU članicama, poput Hrvatske. Plan nije bio da Dayton bude zapisan u kamenu, ali poenta je da se ove promjene mogu napraviti samo ustavnim putem. To znači da RS nema samo pravo glasa nego i pravo veta, iako se nadam da će se to pravo rjeđe i odgovornije koristiti u budućnosti. Drugim riječima, RS će opstati sve dok ona sama ne odluči da izglasa svoj kraj. Ja prvi ne vidim da će se to u doglednoj budućnosti desiti, pa možda bi svi mogli sebi priuštiti da se malo opuste.

Predsjednik RS-a, gospodin Dodik, nedavno je rekao da međunarodna zajednica treba prihvatiti stvarnost, da trebamo prestati negirati Republiku Srpsku, i da zauzvrat, RS neće negirati BiH. Uredu. Mi prihvatamo stvarnost. Mi podržavamo pravo RS-a da postoji, kao što smo i ranije rekli mnogo puta. Štaviše, želimo da bude uspješna i da se razvija, zajedno s ostatkom BiH, i mi smo joj spremni pomoći u tome. Tako da se iskreno nadam da će RS sada odustati od ovog nepotrebnog i neustavnog referenduma. I da ćemo krenuti dalje i konstruktivno raditi zajedno na reformama, uključujući i one u sektoru pravosuđa, za koje se svi slažemo da su hitno potrebne.