Drago Pilsel: Biskup Banije Košić u jurišu na Turke, Srbe i komuniste

Umjesto da obilazi napaćene ljude na terenu svoje biskupije, sisačke, umjesto da pohrli u pomoć nejakima, svejedno bili oni Hrvati, Srbi, Romi… biskup Vlado Košić predvodi maškare i riga vatru na Turke, Srbe, komuniste…

Piše: Drago Pilsel za autograf.hr

Opravdano je pitati se je li taj čovjek normalan, nije li mu potrebna psihijatrijska pomoć?

Informativna katolička agencija, i inače, objavljuje svaku njegovu ludoriju, ali kao veličanstveno djelo, kao uzornu pastirsku brigu! Tako čitamo da je Košić u nedjelju 10. siječnja u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom slavio misu ”u spomen na 443. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko, te slavne pogibelji branitelja ove utvrde 1578. godine”.

Pred kostimiranom publikom je rekao i ovo: ”Poznato nam je kako su pred jačom turskom silom hrabro tri mjeseca odolijevali i nisu prihvaćali nekoliko poziva na predaju, čime su mogli spasiti vlastite živote. No oni su radije ostali na braniku utvrde Gvozdansko i na braniku Domovine negoli se pokorili neprijatelju i njegovoj sili.

Ta borba do kraja resila je i resi naš hrvatski narod, bilo da su nas tlačili Turci, bilo komunisti, bilo Srbi. Sve smo te zulume, progone i agresije hrabro odbijali jer smo imali pojedince koji su nas vodili u tom otporu i borbi za svoju zemlju”.

Pitate se govori li o potresu? Govori. Ovako: ”On pustoši, zavija u crno, ruši kuće i crkve, tjera nas s naših stoljetnih ognjišta i prijeti da nestanemo, da u ovim dijelovima Lijepe Naše više ne žive Hrvati (…) Potres je teško predvidiv, ne možemo se protiv njega boriti kao protiv Turaka, komunista ili Srba…”.

Bože, sačuvaj!

Mislio sam da ću se danas baviti samo jednom lijepom viješću, ekumenskom, koja nam dolazi iz Varaždinske biskupije. I hoću. Moram. Ali ne mogu dalje, a da se ne pitam ima li kod toga Košića imalo sućuti za druge kakve ima, recimo, a brojnih takvih primjera vidimo ovih dana na Baniji, kod paroha Petrinje Saše Umićevića? (Više o parohu Umićeviću pronađite u našoj rubrici Abrahamova djeca).

Zar zaista ne može prestati s tim užasnim hrvatovanjem i preziranjem drugih (Turaka, Srba…)?

Bože, sačuvaj!

Joj, kako ovo boli. Ne toliko ovaj Košićev Monty Python u Gvozdanskom koliko to da se lik slika s rukama u džepovima kao ”ma, nije ovo ništa”, kako svom posilnom iz Večernjeg lista olajava nevladine organizacije koje sada dižu ljude na noge na tom istom terenu, kako još uvijek vidi četnike i komunjare tamo gdje svatko priseban sada vidi ljude u kombijima i šatorima na poljanama ispod nule i pod snijegom.

Bože, sačuvaj!

***

Rekoh, idem napisati dobru vijest.

Župa Presvetog Trojstva Legrad i Župa Uznesenja BDM Đelekovec javljaju ovako:

”Župljani Legrada!

Obavještavamo vas da smo s Evangeličkom crkvenom općinom Legrad dogovorili slavlja nedjeljnih i blagdanskih svetih misa u dvorani ELIM. Sveta misa na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2021., slavit će se u navedenom prostoru u 17 sati. Svete mise kroz tjedan, osim blagdanskih, slavit će se u kapeli sv. Augustina u župnoj kući.

Zahvalni smo Prezbiteriju Evangeličke crkve Legrad i pastorici Davorki Horvat na iskazanoj kršćanskoj ljubavi i zajedništvu u Kristu te mogućnosti da nastavimo slaviti katolička bogoslužja u Legradu, unatoč tome što je župna crkva Presvetog Trojstva zatvorena”.

Prošlo je ispod radara. Ne samo Plenkovićevih. A važno je istaknuti kako katolici na samom sjeveru Varaždinske biskupije natjerani od nevolje jer im je župna crkva u Legradu jako stradala od potresa u 2020. (posljednji, banijski potresi su crkvu doveli do puknuća u apsidi i kod kora te je ona opasna za ljude) dobivaju gostoprimstvo od luterana.

Mudro od biskupa Bože Radoša što je odobrio i pohvalno od pastorice Horvat što je uskočila u pomoć.

Hajmo nešto naučiti iz ovoga.

Luteranski protestanti su prva crkva reformacije 16. stoljeća. Evangelička crkva ima svoje početke u njemačkim područjima. Martin Luther je začetnik protestantske reformacije koja se vrlo brzo proširila diljem Sjeverne Europe, kao i Srednje Europe.

Skandinavija i Baltik su postali većinski luteranski. Njemački i srednjoeuropski prostori su postali podijeljeni. Luteranski protestanti, kalvinisti i rimokatolici su se počeli sve više tolerirati. Luterani, kalvinisti i anglikanci su počeli stvarati i Novi svijet donijevši slobodu vjere i poduzetnički duh.

Evangelička (luteranska) crkva u Republici Hrvatskoj je povijesno priznata vjerska zajednica od strane države, s obzirom na pripadnost hrvatskoj i europskoj kulturi te kontinuitet od 16. stoljeća.

Među protestantskim crkvama u Hrvatskoj taj status ”povijesno priznate” crkve još ima i Reformirana kršćanska (kalvinska) crkva.

U nekim europskim zemljama su evangelička i reformirana crkva ujedinjene, dok u Hrvatskoj postoje bliske veze. Luteranizam i kalvinizam su dio europske kulture i povijesnog nasljeđa.

Hrvatski prostori su bili pod relativno jakim utjecajem protestantizma. Luteranizam se širio s njemačkih i slovenskih prostora na prostor Slavonije i Zagreba te iz Venecije u Istru. Kalvinizam se širio s mađarskih prostora na prostor Slavonije i Zagreba, a Međimurje i Varaždin su u počecima bili pod jakim utjecajem protestantizma, sve do pojave protureformacije.

Luteranski protestanti su dio sudbine na hrvatskim prostorima koje je već od druge polovice 16. stoljeća odredila nasilna protureformacija. Početkom 17. stoljeća hrvatski Sabor zabranjuje svaku konfesiju osim rimokatoličke. Time luteranski protestanti postaju žrtve progona i nasilne promjene konfesije.

Tek Edikt o toleranciji liberalnog austrijskog cara Josipa II. godine 1781. jamči slobodu savjesti protestantima augsburške i helvetske konfesije (luterani i kalvinisti). Sloboda savjesti se potvrđuje Austro-Ugarskim Protestantskim patentom 1861. cara Franje Josipa I.

Pripadnost hrvatskih prostora Srednjoj Europi je jamčila slobodu savjesti od pokušaja nasilnog nametanja većinske religije. Luterani su bili dio njemačke većine u Srednjoj Europi, kao i nositelj nacionalnih preporoda Slovaka, Čeha, Slovenaca i Mađara.

Pripadnici različitih etničkih manjina su izgrađivali Evangeličku crkvu na hrvatskim i južnoslavenskim prostorima – Nijemci, Slovaci, Česi, Mađari, Slovenci i drugi. Mnogi pripadnici manjina su došli na ”hrvatske prostore” u okviru Habsburške i Austro-Ugarske Monarhije, ponajviše na prostor Slavonije. Luterana je bilo i među Južnim Slavenima – Hrvatima i Srbima.

Broj luterana znatno se smanjio nakon Drugog svjetskog rata kada je organiziran sustavni progon Nijemaca s južnoslavenskih područja zbog kolektivistički nametnute krivnje. Slijedila je nacionalizacija i ciljana eksproprijacija imovine Evangeličke crkve, ponajviše zbog Nijemaca koji su se potom morali iseliti u slobodne zemlje. Preostali luterani postaju žrtve asimilacije i praćenja uz znatno smanjenje broja.

Zbog mnoštva predrasuda i stereotipa luterane se doživljava kao sektu. Evangelička crkva je ekumenski aktivna, dok istovremeno zadržava svoju kulturnu i konfesionalnu posebnost, odnosno drugačiji pristup društvu po uzoru na sjevernije europske zemlje (ređenje pastorica, prihvaćanje ravnopravnosti homoseksualaca…).

Dok su svjetonazorske rasprave u hrvatskom društvu sve jače, luterani ostaju po strani i teže umjerenim rješenjima za moderno i otvoreno građansko društvo.

Svake godine luteranski protestanti obilježavaju Dan reformacije kao sjećanje na prekretnicu europske kulture. S luteranima i drugim protestantima taj datum slavimo i mi, na Autografu.

Papa Franjo je mnogo puta izrazio bliskost luteranima. Na primjer, u Vatikanu je 4. lipnja 2018. primio izaslanstvo Njemačkog nacionalnog odbora Svjetske luteranske federacije i predstavnike njemačke Evangeličke luteranske Crkve.

Podsjetivši na zajedničko obilježavanje luteranske reformacije i na povijest tijekom koje su katolici i evangelici bili pet stoljeća na suprotnim stranama – Papa je naglasio da se u posljednjih pedeset godina povećava zajedništvo kroz dijalog, te se otklanjanju predrasude što vodi prema punom nadvladavanju razmimoilaženja.

Zajedničko obilježavanje 500. godina reformacije (u švedskom Lundu, 31. listopada 2016., zbog čega su Papu jako napali retrogradni katolički fundamentalisti) potvrdilo je da će ekumenizam i dalje obilježavati put katolika i evangelika, da je to sve više potreba i želja, ”da će nam Duh Sveti pokazati koje korake treba poduzeti, a On nas potiče da idemo putovima ljubavi”.

Kao kršćani, katolici i luterani pozvani su međusobno se ljubiti, ali i ublažiti bijedu siromašnih i progonjenih, te na taj način postići konkretnije i vidljivije jedinstvo među sobom.

Podržimo jedni druge na putu, kao što se sada događa na sjeveru Hrvatske, u Legradu, razvijajmo teološki dijalog, molimo zajedno! Nikakav ekumenski dijalog ne može napredovati bez našeg zauzimanja.

Ali pazite, to što vrijedi za Varaždinsku biskupiju i za kršćane Legrada, vrijedi za Sisačku biskupiju, Baniju i Kordun, gdje bi Vlado Košić, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije i gornjokarlovački episkop Gerasim trebali moći raditi zajedno na obnovi i, prije svega, na pomoći unesrećenima.

Ali kako, kada je sisački biskup Košić stalno s mačem u ruci, a sada i u jurišu prema Turcima, Srbima i komunistima?!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.