Američke presude: Priprema se prinudna naplata 143 milijarde USD za žrtve genocida i tortura!

Pravni korak koji sada poduzimaju zastupnici žrtava genocida, a to je advokatski tim iz New Yorka, Minhena i domaći Advokatski ured "Prof. dr Ramo Atajić", jeste aktiviranje mehanizma prinudne naplate preko stranih agencija i institucija Sjedinjenih Američkih Država koje se bave izvršenjem.

Piše: Edin Subašić*, za Radiosarajevo.ba

Sjedinjene Države su pri tome, a što je navedeno i u presudama, garant izvršenja.
U praksi to će značiti blokadu računa, resursa, imovine i finansijskih aranžmana Srbije, Crne Gore, bh. entiteta Republika Srpska (RS), a neminovno će opteretiti i državu Bosnu i Hercegovinu, kao međunarodnog pravnog subjekta u čijem je sastavu RS. Sada se već radi o iznosu koji premašuje 143 milijarde dolara (USD)!

Lideri izabrali goru opciju

Podsjećanja radi, riječ je o već poznatim slučajevima kolektivnih tužbi koje su žrtve genocida podnijele 1993. godine na sudu u New Yorku. Procesi "Jane Doe vs. Radovan Karadžić" (No. 93-Civ-0878 (PKL) (S.D.N.Y.)) te "Kadić i ostali protiv Karadžića i ostalih" (No. 1:93-cv-01163 (PKL) (S.D.N.Y.)) odavno su okončani, presude postale pravosnažne i izvršne.

Žrtvama je dosuđen početni odštetni iznos od nešto više od 5 milijardi i 650 miliona USD sa sudskim i advokatskim troškovima. Međutim, ignoriranje dužnika da isplate odštetu rezultiralo je rastom duga po kamatama na više od 143 milijarde USD, pri čemu se iznos i dalje mjesečno povećava za preko 1 milijardu USD!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Portal Radiosarajevo.ba, prateći ovaj slučaj, nedavno je objavio da su pravni zastupnici žrtava na adrese institucija i odgovornih lidera u Bosni i okruženju uputili dokument – "Zvaničan poziv za dogovor o rješenju spora naplate pravosnažnih presuda američkog suda New York Southern District Court po odštetnim zahtjevima žrtava genocida".

Međutim, ponavlja se ista reakcija (kao i u "slučaju Viaduct" i drugima) – da na ponuđenu nagodbu niko iz Beograda, Podgorice, Banjaluke i Sarajeva ne odgovara, a rokovi su istekli!
Nažalost, uslijediće, izgleda, za njih bolno i skupo otrežnjenje.

"Žrtve i mi kao njihovi zastupnici smo svjesni da se radi o enormnom iznosu koji se ne može u potpunosti naplatiti. Ovi dužnici, prvenstveno Srbija i entitet RS te Crna Gora, niti imaju, niti mogu isplatiti preko 143 milijarde dolara. Stoga smo im ponudili nagodbu, a za to imamo saglasnost naših klijenata. Ovdje su bitna dva aspekta. Jedan je moralne prirode – žrtve imaju pravo na satisfakciju za pretrpljenu bol i štetu i one će je dobiti. Genocid su potvrdile i Ujedinjene nacije svojom rezolucijom. No, ovih dana, kad obilježavamo 30 godina od srebreničke tragedije, imamo sve jače negiranje genocida, pa me ne čudi ni ignoriranje presuda od odgovorne strane. Ali me čudi da se ne oglašava niko ni iz bošnjačkog rukovodstva", kaže advokat dr. Ramo Atajić, te dodaje:

"Međutim, neshvatljivo mi je da oni ne razumiju drugi aspekt koji je pravno-finansijsko pitanje. Oni znaju da će pravosnažno i izvršno dosuđene odštete morati biti plaćene. Na ovaj ili onaj način. Odgovorni lideri odbijanjem nagodbe samo srljaju u još veći dug i prave štetu svojim državama i, na koncu, narodu".

Odgađali pljenidbu

Atajić dalje navodi kako su zvaničnom ponudom za dogovor odgađali opciju prinudnog izvršenja, svjesni da pljenidba imovine i blokiranje finansijskih aranžmana može uzrokovati destabilizaciju ekonomija triju zemalja.

Tako da su lošiji scenarij koji slijedi izabrali upravo najodgovorniji u tim zemljama, a to su Aleksandar Vučić (Srbija), Milojko Spajić (Crna Gora), Milorad Dodik i Željka Cvijanović (RS), te državni zvaničnici BiH, koji neće moći izbjeći učešće u slučaju.

Nezavisni istraživač u pravnom timu, Muradif Pajt, koji se godinama bavi prikupljanjem dokaza i dokumenata u ovom slučaju, već je neuspješno pokušao inicirati nagodbu sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem.

On odbija mogućnost ikakve rasprave o validnosti i meritumu presuda, smatrajući to pravno završenom pričom.

"Ponudom za nagodbu mi smo bili u fazi da razgovaramo o visini odštete, o smanjenom... mogućem i prihvatljivom iznosu za sve strane. Vučić je to odbio 2018. godine praveći se 'nenadležnim' za ovo pitanje. Dodik i zvaničnici iz bh. entiteta RS se nikad nisu ni oglasili. Dakle, ako će se i dalje praviti da se presude ne odnose na Beograd, moraju znati da su institucije Srbije nedvosmisleno obavezne da ih izvrše jer su presuđeni 'Karadžić i ostali'... a taj termin 'ostali' obuhvata sve uključene strane, a pogotovo entitet RS", objašnjava Pajt. Osim njih, i kasnije donesenim presudama za genocid, te onim protiv čelnika SDB Srbije, Stanišića i Simatovića, Srbija je nedvosmisleno umiješana. Ključno je što smo u procesu Slobodanu Miloševiću dobili i takozvanu 'djelimičnu' presudu kojom je on označen krivim za genocid. On je kao predsjednik države imao ključnu i naredbodavnu ulogu u kontroli snaga VRS, dajući im političku, logističku i svaku drugu podršku,” naglašava Pajt.

Međunarodni tim pokreće naplatu

Advokat Atajić precizira naredne korake i procese koji su već u toku:

"Mi smo sada već u fazi pokretanja prinudne naplate. Naš pravni tim proširen je advokatima iz New Yorka i Minhena. Oni su već napravili konekcije sa nadležnim institucijama u Americi i nekim agencijama koje se bave izvršenjem prinudne naplate. Njihov model rada je uhodan i temeljiće se na blokadi imovine, računa i atraktivnih resursa dužnika. To su efikasni protokoli koji ne dozvoljavaju dužnicima da izbjegnu obaveze kao što su dosad činili. Osim toga, iza presuda stoji država SAD, u presudama se naglašava da je država garant izvršenja", najavljuje Atajić i ponovo poziva sve žrtve da ga kontaktiraju.

"Mi već imamo uspjeha u naplati nekih presuda oštećenima u ratu, koji su dobili satisfakciju, tako da je i ovdje izvjesno da ćemo uspjeti. Sada je bitno da nas sve žrtve koje zastupamo kontaktiraju, jer ćemo doći do tačke kada će se odlučivati o dodijeljenom pojedinačnom iznosu", naglašava Atajić.

Kriminal i taktika ignoriranja

Zahvaljujući medijima, ovaj slučaj, afera Viaduct te predstojeće arbitraže za TE Gacko, Ugljevik i Stanari su objelodanjene, ali je već kasno da zvaničnici donesu odluke ka jeftinijim rješenjima za državu. U pozadini su redovito najprije pravno i ekonomski pogrešni potezi, naivna taktika ignoriranja problema i prebacivanja na drugoga, ali i smišljeni teški kriminal i korupcija.
Primjer "Viaducta" otkriva da se od prvog poteza "posao razvijao" na način da se nije ni namjeravalo izgraditi hidroelektranu na Vrbasu, a da se kroz naknadni postupak raskidanja ugovora i obeštećenje žele izvući novci iz budžeta. Sada je enigma i na čiji račun bi uopće otišlo preko 110 miliona KM koje bi država platila navodno "Viaductu"!

U slučaju američkih presuda situacija je mnogo kompliciranija, kako zbog velikog iznosa, tako i zbog stanja ekonomija i imovine dužnika koje će napasti međunarodni "utjerivači duga", ali i zbog snage države koja stoji iza presuda. Političke posljedice po aktere su neminovne. Opozicija u Narodnoj skupštini Srbije već nekoliko puta pokušava staviti na dnevni red pitanje duga po američkim presudama, što Vučićev režim uporno odbija praveći se da ovaj problem ne postoji. To je i razumljivo, jer je upravo njegova vlast propustila prilike za povoljnije rješenje.

Isto se može reći i za političke elite u bh. entitetu RS, ali tu je za očekivati da će iz Banje Luke problem, kada dođe do dramatične završnice, pokušati prebaciti na nivo države kao međunarodnog subjekta.

Na koncu, povjerioci će naplatu presude zaista tražiti od države BiH, a drugo je pitanje na koju imovinu će "baciti oko". U svakom slučaju, pred nama je buran period u kojem je krajnji račun sasvim neizvjestan, a sigurno je da se niko od aktera više neće moći "praviti mrtav".

*Autor je umirovljeni brigadir Vojne obavještajno-sigurnosne službe OS BiH, magistar politologije u oblasti međunarodnih odnosa i vojno-politički analitičar u projektima koji se bave sigurnosnim pitanjima

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba