Amar Numanović: Sve u svemu, kako ocjenjuješ profesora

Piše: Amar Numanović

Proteklih su dana studenti/ce Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu ponajviše razgovarali/e o aktualnoj evaluaciji nastavnog osoblja koju se na ovoj instituciji sprovodi prvi put i koja predstavlja svojevrsnu senzaciju. Mada se ova inicijativa čini kao nešto što bi trebalo biti podržano i čemu bi smo se, uvjetno rečeno, trebali radovati, smatram da je upravo suprotno. Evaluaciju je popratio niz izrazitih propusta, pogreški i nekorektnosti, kako na organizacijskoj, tako i na razini samog teksta evaluacijskog upitnika.

Kada govorim o propustima na organizacijskoj razini, ponajprije mislim na mogućnost ostajanja nastavnika/ce ili suradnika/ce u prostoriji (učionici) tijekom ispunjavanja upitnika, što – mislim da ćete se složiti – i nije pretjerano poticajno za slobodnu i iskrenu evaluaciju.

Vježba, predavanje, seminar – sve je to isto

Na razini teksta upitnika moguće je uočiti mnoštvo problematičnih mjesta, a ovdje bih izdvojio ona najznačajnija. Prvo što se uočava jeste izostanak rodno senzitivnog jezika. Sukladno ovdašnjim akademskim praksama, nastavnice se i suradnice po ko zna koji put 'previdjelo'. Sljedeći veliki propust upitnika odnosi se na neraspoznavanje strukturnih, organizacijskih i drugih razlika između predavanja, vježbi i seminara. Naime, za sva tri pobrojana oblika nastave evaluacijski je upitnik istovjetan, pa je tako nemoguće korektno evaluirati nastavnika/cu koji/a vodi npr. seminar (pod pretpostavkom da je nastava iz seminara propisno organizirana) iako to ovaj upitnik od vas traži. Ovakva je metodološka pogreška u izradi upitnika kardinalna, ali nije i jedina.

Eh, sada zamislite 'evaluacijski upitnik nastavnog rada na Filozofskom fakultetu' koji od ukupne dvije i po stranice, skoro pa čitavu jednu posvećuje osobnim podacima studenta/ice. Osim što je problematičan sa aspekata privatnosti i zaštite podataka unutar anonimnog upitnika (što neodoljivo podsjeća na jednu scenu iz Nadrealista, 'Ja bih da ostanem anoniman'), ovaj dio upitnika nema nikakvog smisla unutar nečega što se prezentira kao 'evaluacija'. Da li će možda ovi podaci biti korišteni za neka istraživanja sa kojima studenti/ce nisu bili upoznati/e? Nadam se da osoblje zaduženo za realizaciju ovih aktivnosti nije zaboravilo da bi se takvo što kršilo sa etičkim načelima naučnoistraživačkog rada. Ako neće biti korišteni za neka druga istraživanja, onda se postavlja pitanje zašto su uzeti – ni 'onako' nije dobar odgovor, jer 'iznuđivanje' ovakvih podataka u bilo koje svrhe može otvoriti niz pitanja i biti problematično na više razina.

Anonimnost studenta i studentice?

A pitanja je o studentu/ici (i ovdje su zaboravili da na našem fakultetu studiraju i studentice) ukupnu dvanaest (godina studija, status studenta, 'da li vam je ovaj studij bio prvi izbor u odabiru studija', 'koliko puta ste do sada ponavljali godinu studija', pol, prosjek ocjena u prošloj školskoj godini itd.). I onda 'nabasate' na pitanje: Kojim uspjehom ste završili pojedine razrede u srednjoj školi (pored razreda upišite kojim ste ga uspjehom završili)? Naredno pitanje je još šokantnije: Gdje živite za vrijeme studija (1. Sa roditeljima – studiram u svom gradu, 2. Iznajmljujem stan, 3. Iznajmljujem sobu, 4. U studentskom domu, 5. Kod rodbine, 6. Drugo)? Steknete dojam da ste došli pred Inkviziciju, a ne da evaluirate nastavno osoblje.

Okrenete list i dođete do stranice na kojoj evaluirate nastavnika/cu kroz šest sekcija: 1. Priprema i provođenje nastavnog programa, 2. Klima u učionici, 3. Upravljanje podučavanjem, 4. Praćenje i ocjenjivanje studenata, 5. Komunikacija, 6. Profesionalnost, a na skali 1, 2, 3, 4, 5, NP. Ovdje ću se fokusirati na posebno zanimljive kriterije unutar ovih šest cjelina.

U prvoj sekciji, između ostalog, naveden je sljedeći kriterij: Daje literaturu koja je dostupna studentima. Šta ovo podrazumijeva? Čini mi se da bi ovo trebao biti problem biblioteke Filozofskog fakulteta (koja je uistinu problematična i čiji fond ne prati silabuse), a ne nastavnog osoblja. Ne želim pretjerati, ali bojim se da kada bi profesori davali literaturu dostupnu u fakultetskoj biblioteci, onda bi nerijeko dijelili prazne silabuse ili bi se, u boljem slučaju, ograničili na vrlo mali knjiški fond.

Nastavnik vlada znanjem

U drugoj sekciji dva su kriterija upitna. Prvi je: Izražava pozitivna očekivanja od studenata. Šta su 'pozitivna očekivanja od studenata'? Drugo: Kreira atmosferu koja potiče na učenje. Trebao/la bi možda i naučiti za studenta/icu?

Treća sekcija. Vjerovatno najproblematičniji kriterij jeste ovaj: Pokazuje da vlada znanjem iz predmeta na kojem drži nastavu. Kako će student prve godine prvog ciklusa znati da li nastavnik/ca vlada znanjem i kako će o tome suditi? I kako on/ona to 'pokazuje' da vlada znanjem? Naredni problematičan kriterij (za koji smatram da ponajbolje oslikava suvremene obrazovne trendove) jeste onaj pod brojem šesnaest: Prezentira gradivo koristeći terminologiju koju studenti razumiju. Zar ne bi trebalo da studenti/ce usvajaju terminologiju (odnosno diskurs) svoje profesije, a ne da taj proces bude obratan, tj. da nastavnici/ce 'koriste terminologiju koju studenti razumiju'. Dvadesetsedmi kriterij je vrlo interesantan: Koristi modernu tehnologiju i sredstva u nastavi. Kako će koristiti nešto što nema? Da ponese od kuće? Nadam se da korištenje projektora neko ne shvata kao korištenje moderne tehnologije. Nadalje, ne postoji na svim predmetima jednaka potreba za upotrebom tehnologije. Ovi bi kriteriji trebali biti primjenljivi na sve podjednako (sve odsjeke i sve predmete), tako da ovaj kriterij uopće ne bi trebao imati mjesto u upitniku za evaluaciju nastavnog osoblja.

Preskočit ću nekoliko spornih kriterija da bih došao do sekcije pet i kriterija: Koristi humor u nastavi na prikladan način ne vrijeđajući nikoga. Mada sebe smatram za laika po pitanju metodoloških načela za izradu upitnika, ovako sročena rečenica udžbenički je primjer metodološke pogreške. Kada bismo pročitali bilo koji bolji priručnik za izradu upitnika, tamo bismo pronašli upozorenje da nikada ne konstruiramo pitanja ili rečenice koje u sebi imaju dva različita kriterija jer to dovodi do konfuzije prilikom odgovora (pogotovo kada je u pitanju 'skala') – u ovom slučaju imamo kriterije: 1. Koristi humor 2. Humor koji nastavnik/ca koristi ne vrijeđa nikoga. Kako odgovoriti u slučaju da nastavnik/ca koga se evaluira uopće ne koristi humor?

Sve u svemu, šta misliš o nastavniku

I onda, na kraju, nakon svih šest sekcija, imamo jedno kafanski sročeno pitanje: Sve u svemu koju ocjenu biste od 1 do 5 dali ovom nastavniku/saradniku? Nakon ovog, imamo još tri pitanja na koja nije potrebno obratiti posebnu pažnju.

Za kraj, ne mogu a da ne izrazim skepsu prema svijesti i savjesti studenata/ica koji su imali da preuzmu odgovornost evaluacije. Bojim se da studenti/ce (godinama) korumpirani dodatnim (tzv. socijalnim) rokovima, niskim i upitnim kriterijima, pedagoškim koještarijama (mislim na slučajeve pretjerivanja, kojim, istina, odiše i ovaj upitnik) ili, bolje rečeno, sveopćim stanjem u obrazovanju više i nisu u stanju prosuditi koji su to nastavnici/ce, da banalizujem, dobri/e a koji/e loši/e. Nadam se da griješim, ali da se naslutiti da će nastavno osoblje bez ikakvih kriterija biti favorizirano, dok će se istinski kvalitetni/e nastavnici/e naći u nezavidnoj poziciji.

Osim što je neprofesionalno sproveden, cjelokupan proces predstavlja i ono što u narodu nazivaju 'zamazivanjem očiju'. S nadom da studenti/ce i nastavno osoblje to shvataju, smatram da bi rezultate (ovog) upitnika trebalo poništiti, jer (dugoročno gledajući) za ishod mogu imati nesagledive posljedice. Nakon toga bi trebalo oformiti stručan tim, kao i konsultirati dobre prakse nekih drugih fakulteta ili univerziteta, te osmisliti novi upitnik i nove organizacijske strategije za sprovedbu evaluacije ovog tipa. Na koncu, mišljenja sam da bi proces ustanovljavanja kriterija trebalo učiniti transparentnim i otvorenim za sugestije, čime bi se omogućilo pravoremeno identifikovanje i korigovanje ovakvih propusta.

[Stavovi iznešeni u rubrici 'Ja mislim' nisu nužno i stavovi portala Radiosarajevo.ba]