Akademik Muriz Spahić: Zašto presušuju naši izvori i rijeke?!

Pojava presušivanja izvora i pretvaranje tekućica u sušice nastaje u vrijeme trajanja suša. Suše se u meteorološkoj praksi definišu nepogodama ili nevremenima, koja se javljaju tokom dugotrajnog suhog vremena s malo ili potpuno bez padavina, često praćene visokim temperaturama zraka, što dovodi do iscrpljivanja vlage u tlu i naglog smanjenja relativne vlažnosti zraka.

Piše: Akademik Muriz Spahić, za Radiosarajevo.ba

Obično se javlja u uvjetima dugotrajnog stabilnog vremena. Suša je jedan od najnepovoljnijih faktora za razvoj vegetacije, remeti vodni režim u tlu i biljkama. S klimatsko-meteorološkog stanovišta razlikuje se  suša atmosfere i suša tla.

Najčešće se one kombinuju i uvjetuje jedna drugu. Suša povećava transpiraciju i nesrazmjer apsorbovanja vode iz tla korijenskim sistemom i isparavanja vode iz biljke. Tokom vrelog ljetnog dana listopadna šuma s jednog hektara (ha) transpiriše oko 40 tona (47.000 litara) vodene pare. Transpiracijom šume sa jednog hektara slivne površine obezbjeđuju rijekama 500 do 700 litara vode. Smanjenjem šumskog pokrova sa sliva za jedan posto smanjuje doticanje površinskih voda za 2,5 posto!

Šta uzrokuje dugotrajna sušna i kišna razdoblja

Suše uvjetuju nedostatak vlage kako u zraku tako i u tlu pa izvori i rijeke presušuju. Meteorološko vrijeme uvjetuje sušu, a suša nestanak vode na izvorima i riječnim koritima. Veoma često u medijima čujemo da se suša objašnjava anticiklonskim vremenom mada niko ne objašnjava šta uzrokuje takva vremenska stanja.

Prije objašnjenja zadržimo se na pojmu termičkog ekvatora. Termički ekvator je zamišljena kružnica koja obavija Zemlju po najvišim prosječnim godišnjom temperaturom. On je pomaknut, u odnosu na geografski ekvator (0° geografske širine), prema suptropskom pojasu posebno na sjevernoj hemisferi, gdje su godišnje prosječne temperature najviše. Važno je napomenuti da položaj termičkog ekvatora nije fiksiran; tokom ljeta pomijera se prema sjeveru, a tokom zime vraća se prema jugu.

Na njegovo pomjeranje, osim godišnjih doba, značajno utiču mlazna strujanja. To su snažni vjetrovi čija je brzina veća od 100 km/h, a maksimalna iznosi oko 400 km/h i zahvataju uski pojas gornjeg sloja troposfre i tropopauzu, a često zadire donje sloje stratosfre.

Mlazna strujanja nastaju na granicama različitih zračnih masa sa izraženim termičkim razlikama. Mlazna strujanja imaju značajan uticaj na vrijeme širom svijeta, jer utiču na formiranje i kretanje zračnih sistema. Ona su slična putanjama ciklona i anticiklona. Unutar mlaznih struja javljaju se snažni i brzi vjetrovi koji mogu ubrzati formiranje oluja i tornama, posebno kada hladniji zrak sa sjevera i topliji zrak sa juga se nađu u međusobnoj interakciji. Slabiji vjetrovi mogu uzrokovati duže zadržavanje mlazne struje na jednom mjestu, što produžava periode sušnih ili padavinskih razdoblja.

Položaj hladne i tople zračne mase u mlaznoj struji mogu uticati na prodore hladnoće prema jugu ili vrućine prema sjeveru. Može se desiti da mlazna struja duže vremena stacionira na jednom mjestu i biva blokirana (“zaglavljena”) što dovodi do produženog trajanja povišenog zračnog pritiska u toploj zračnoj masi koji generira sušu ili nestabilno kišno razdoblje tokom hladnijeg perioda godine.

Mlazna strujanja mijenjaju svoj položaj tokom godine, pomjerajući se za termičkim ekvatorom tokom ljeta prema sjeveru, a tom zime prema jugu. Ona imaju ključnu ulogu u određivanju vremenskih stanja, kako na lokalnom tako i na globalnom nivou. Njihov uticaj može biti dramatičan u izazivanju ekstremnih vremenskih prilika, odnosno dugotrajnih suša tokom toplijeg perioda godine, kao što je ova. Blokada stacioniranja mlazne struje povećava prosječne temperature jedne godine koje se produžuju u naredne, kao što je u drugoj polovini ovog klimatskog razdoblja (1990-2020. god) i evidentno se nastavlja u naredno klimatsko razdoblje, koje svjedočimo i ove godine.

Posljedice suša

Suše su očigledne prirodne nepogode i manifestuju se u prirodnom pejzažu smanjenjem ili nestankom vode na izvorima, vrelima i riječnim koritima te sušenjem vegetacije. Na ove prirodne nepogode djeluje i antropogeni faktor nenamjernim (iz neznanja) i namjernim (radi profita) radnjama za ličnu ili kolektivnu korst.

Najočitiji primjer antropogenog djelovanja je eksploatacijom šumskih površina, prevođenje voda iz jednog u drugi riječni sistem; uvođenje tekućica u cijevi kod izgradnji mini hidroelektrana; zatrpavanjem riječnih sistema krutim i drugim otpadom; brojni incidenti kao što je upuštanje teških i toksičnih metala iz rudničkih jama; nemaran odnos prema vodozaštitnim zonama pitkih voda i stalno smanjivanje njihovih površina; urbanizacijom obalnog pojasa rijeka i jezera; neracionalna potrošnja pitkih voda iz vodozahvata; nepovratni gubitak vode iz vodovodnih sistema; neodgovarajućim projektovanjem obaloutvrda i neplanskim korištenjem vučenim i suspendovanih nanosa (riječni pijesak i šljunak) iz riječnih korita te mnogobrojne druge nepromišljene antropogene radnje.

Sarajevo, kao uostalom i cijela Bosna i Hercegovina, ubrajaju se u vrh zemalja svijeta po raspoloživom bogatstvu vode po jednom stanovniku; više od prosjeka po jednom stanovniku Evrope i Azije. Definisanje raspoložive količine vode vrši se na ušćima proticajnih vodomjerima svih pritoka prema Savi, na sjeveru i na Neretvi koja se uliva u Jadransko more, na jugu.

Sve riječne vode su padavinske, bilo da pripadaju površinskom (promjenjivom) ili podzemnom (postojanom) doticaju. Površinski doticaj obrazuju padavine od kojih direktno zavisi površinski doticaj koji je često je iscrpan, za razliku od podzemnog, koji se obrazuje u podzemnim rezervoarima rastresite serije kao izdanska voda ili u pukotinama, kavernama, pećinama i jamama krških stijena kao krška voda, koje dugotrajno kroz godinu napaja rijeke iz podzemlja. I pored velike količine vode sa kojima Bosna i Hercegovina raspolaže postoje problemi njene upotrebe od kojih je najbitniji pokazatelj raspoložive količine riječnih voda tokom ljetne sezona kada stanovnici Bosne i Hercegovine imaju na raspolaganju svega 9,5 posto ukupnog prosječnog godišnjeg proticaja.

Kad nema vode

Ova količina voda nije dovoljna za opskrbu stanovništva i privrede, pa se sve više poseže za redukcijama vode. Druge negativnosti su: neujednačena gustina riječna mreža i izvora i vrela ne teritoriji Bosne i Hercegovine koja je neravnomjerna prema naseljenim mjestima; ne primjenjivanje dovoljno pažnje na zaštiti voda od zagađenja; ne postojanje dovoljno gustog riječni monitoring koji prati stanje riječnih režima i stepen njihove zagađenosti, posebno po slivovima i riječnim sistemima koje dijele entitetske i kantonalne granice. Svi ovi problemi i još problemi vodozaštitnih zona i gubljenja voda u cjelokupnoj vodovodnoj mreži u vodosnabdijevanju Sarajeva vodom su prateći problemi koji dolaze do izražaja posebno u nevremenu suše kao što je ove godine.

Sagledavajući ove probleme u kontekstu izmjene i dopune Prostornog plana za period 2003-2023. rađen je na štetu vodosnabdijevanja Grada proširenjem njegove urbanizacije. Naslijeđeni vodovodni sistem Sarajeva koji je pretrpio značajna fizička oštećena tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu uticao je na povećanje ukupnih gubitaka vode u vodovodno sistemu oko 70 posto.

Realizaciji smanjenja gubitaka pokušalo se riješiti studijama dugoročnog vodosnabdijevanja i tretmana otpadnih voda 20 godina nakon agresije. Iz ovoga vremena Master planom predviđeno je evidentiranje izdašnosti i kvaliteta voda postojećih izvora. Ovim planom je utvrđeno da postojeći riječni zahvati i vrela koja su uključena u sistem vodosnabdijevanja, predstavljaju zadovoljavajuću količinu vode po izdašnosti i kvalitetu.

Pored toga iskazana je sumnja da gotovo polovina ovih voda iz bunarastih postrojenja zatrpava podzemnu izdan čime se smanjuje njena izdašnost. Zbog toga je konstatovano da ukupna izdašnost podzemne akumulacije u vodozaštitnoj zoni Sarajevskog polja uz postojeće vodozahvate Vogošće i Mošćanice obezbjeđuje samo oko 41 posto od ukupnih postojećih potreba Sarajeva vodom.

S obzirom da kapacitet Vrela Bosne u cijelosti ne zadovoljava potrebnu količinu vode u planskom periodu (do protekle 2020. godine), u okviru Master plana su razmatrane i tri potencijalne lokacije akumulacija: Crna Rijeka, Bijela rijeka i Misoča do protekle 2006. godine. Od spomenutih projekata nijedan nije realizovan, a ukupni gubici vode iz cjelokupnog vodovodnog sistema Sarajeva narasli su na preko 75 posto vode. Zbog toga i ne čude redukcije potrošnje vode tokom noći u ovakvoj sušnoj sezoni. Suša će se nastaviti jer svi podzemni recipijenti ne mogu trenutačno uspostaviti normalno funkcionisanje i kada bi kiša počela padati dok čitate ovaj tekst.

Očito da je većina projekata ostalo mrtvo slovo na papiru po poznatoj našoj krilatici “ma, neće se desiti što se predviđa”, a onda gledamo u nebo kada će se naoblačiti da udari kiša, a u povodnju kada će se razvedriti.

Niko do sada se ne usuđuje da govori o sanitarnoj ispravnosti vode koju pijemo. Ne zaboravimo da je najveća prisutnost bakterija upravo u maloj količini voda na visokim temperaturama. Uzurpacije malih vodotoka koji nose čistu vodu i njihovo pakovanje u cijevi, neodgovoran odnos prema vodotocima ne ide ukorak sa održivim razvojem vodnih sistema u Bosni i Hercegovini.

Dok ne zaboravimo da smo bogati vodom ove i druge probleme vezanim za vode u Bosni i Hercegovini nećemo riješiti.

Napomena: Danas 02.09.2024. gdine posjetio sam vrela Bosne da bih se osobno uvjerio u priče o presušivanju njenih vrela. Očito da je prenapuhana vijest. Bilo je još ovakvih dešavanja još u vrijeme kada sam studente vodio na poludnevne terenske nastave na lokalitetu vrela Bosne tokom septembra mjeseca. Osim jednog izvora ostala funkcionišu koja formiraju rijeku Bosnu istina sa niskim vodostajem i proticajem šo ćemo naknadno potvrditi sa usporedbom serijom datumskih vodostaja i proticaja zabilježenih u Hidrološkim godišnjacima.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba