Akademik Esad Duraković: Ka dogradnji Daytonskog mirovnog sporazuma

Gotovo četvrt vijeka dokazuje se disfunkcionalnost DAYTONSKE BOSNE I HERCEGOVINE. Njeni konstruktori bili su zamislili taj Mirovni sporazum privremenim – kao mjeru za hitno zaustavljanje rata – a da se potom taj Mirovni sporazum dograđuje, transformira itd.

Piše: Akademik Esad Duraković

No, Sporazum je ostao na snazi skoro četvrt vijeka, što je zaista mnogo, a istovremeno je dovoljno da barem jedna generacija izgubi svoju sadašnjost i budućnost, svoj život. Što je najgore – taj Mirovni sporazum nikada nije implementiran u nekim temeljnim aneksima, tako da je – već i tom činjenicom – onemogućeno njegovo cjelovito ispunjenje i djelovanje, makar bio i tako defektan: on je danas anomalija anomalije.

Zato BiH ne funkcionira, i ne može funkcionirati na tome višestruko defektnom sporazumu: mladi ljudi će – zbog očigledne besperspektivnosti i depresije – masovno napuštati ovu zemlju pa će u relativno bliskoj budućnosti biti ugroženi svi budžetski korisnici. Slijedi kolaps i onima koji tu ostanu. Horizont je zaista zamračen, svima osim tzv. političkim elitama koje su politički totalno neuke i koje suistovremeno egzistencijalno beskrajno samožive jer su sebe i svoje osigurali koristeći naivnost, čak stupidnost birača.

Dakle, budući da je u interesu svih naroda napredak,pomjeranje iz ubitačne stagnacije, nužno je da svi patriotski i misleći ljudi shvate kako je neophodna korekcija Daytona jer u njegovom „gravitacijskom polju“ baš svi smo kao u crnoj rupi.

No, vladajuće političke elite znaju da time gube pozicije i izlažu se prijetnji procesuiranja (najveći dokaz napretka u nas bilo bi procesuiranje samih subjekata pravosudnog sistema jer je on najodgovorniji za dramatično stanje u zemlji) pa posežu za nacionalizmima kao dokazanim i moćnim sredstvom nacionalne homogenizacije, omamljenosti iz koje se ne vidi ništa racionalno i progresivno.

Oni spretno doziraju to „sredstvo omamljivanja“ jer znaju za njegovu moć. U Republici Srpskoj, na  primjer, iako nipošto samo u njoj, svemoćni Dodik –zaista je tamo svemoćan! – tako omamljuje i vlastitu opoziciju koja je naprosto opozicijski maloumna, koja ne postoji kao takva: čim se ukaže mogućnost da se ona malo osvijesti, “Svemoćni“ posegne za omamljujućim nacionalizmom koji paralizira njegovu „opoziciju“ i vraća je na njegov kolosjek, osnažujući ga iznova, i opet iznova.

U Federaciji je Čović notorna negativna činjenica koja se maskira gandijevskim jezikom, i o njemu neću ovom prilikom ni govoriti.

Bakir Izetbegović po ko zna koji put pruža spasiteljsku ruku Dodiku, iako je očigledno da lider SNSD-a sve čini da razvali BiH. Tako su iz SDA potpisali u Istočnom Sarajevu papir kojim je Dodiku, pred socijalnim i političkim kolapsom, omogućen pristup evropskome novcu i ostanak na vlasti. To je sjajno partnerstvo! Upravo smo svi šokirani najavom iz SDA da će podnijeti zahtjev za promjenu naziva Republika Srpska.

U OVOME KONTEKSTU, u trenutnoj političkoj realnosti, ovo je katastrofalan politički potez. On izvrsno ide naruku Dodiku, njegovoj politici, što znači da je time na strašnom gubitku DRŽAVA BiH. To je dramatičan antidržavni, antibosanski potez. Odavno gori nismo vidjeli. Jer, on daje Dodiku silan politički kapital, on homogenizira nacionaliste u RS i neutralizira njenu opoziciju. Štetno da štetnije ne može biti! Mnogo puta sam rekao i ponovit ću u ovome kontekstu: Svih ovih godina, pokazalo se da BiH ne mogu uništiti ni srpski ni hrvatski nacionalisti, ni Srbija ni Hrvatska, ali je mogu uništiti Bošnjaci.

Dakle, ovakva situacija, s ovakvim „Daytonom“, odgovara samo onima kojima je u interesu da se BiH mrcvari do disolucije, do krepavanja. Svakome ko umije logički misliti jasno je kako je četvrt vijeka disfunkcionalnosti dovoljan dokaz da treba nešto mijenjati u tome Daytonu.

To bi morale shvatiti naročito SAD i politički sterilna EU. U zlopaćenju BiH jest velik interes Rusije: sve što je problem za Evropu, za NATO, dobrodođe Rusiji. To je njen interes.

Zato vjerujem da i sve probosanske snage, iz bilo koje nacije, trebalo da zagovaraju, da lobiraju za pozitivnu dogradnju Daytonskog mirovnog sporazuma jer on tokom svih ovih dvadeset i nekoliko godina, sve više, omogućava urušavanje BiH, njenu konačnu destrukciju, ali pogrešno je činiti to na način na koji to upravo sada radi SDA. Ovo je kontraproduktivno.