Akademik Duraković: Prokletstvo granice

U povijesti ljudskoga roda nijedan njegov izmišljaj nije izvor zla i svekolikih nevolja kao što je granica, kao što je međa. To je najuspjelija kreacija Mefistofelova, koju je načinio tako da bude zauvijek zavodljiva, trajno opsesivna.

Piše: Akademik Esad Duraković

Od najstarijih vremena, horde i plemena uporno i pomamno su ratovali zbog granica, u krvavom obilježavanju svojih teritorija.

I golema antička carstva bijahu sudbinski opsjednuta granicama. Na istome načelu i danas hegemonije i imperije funkcioniraju, kao i minijaturne zajednice koje nikad ne prestaju snivati snove hegemonijske. A takvi snovi mefistofelski vode u stradanje.

Od komšijske međe do granica imperije – na svakoj Mefistofel stoji i likuje.

Nevolja je u tome što opsjednutost granicom ima nesavladivu inerciju i ubrzanje: ukoliko je omeđeno carstvo ili područje veće, utoliko su težnje jače i izvjesnije da se one razmiču sve više i sve surovije, unesrećujući one s druge strane.

To je prokletstvo granice. I toj inerciji Mefistofel se raduje, proglašavajući junacima one što granice uporno i uspješno razmiču i šire.

Ljudi su oduvijek granicama opsjednuti i zato nikada zapravo nisu istinski slobodni, makar i u najvećim carstvima živjeli.

Njihova sloboda je samo iluzija. Najveća pobjeda Čovjekova, trijumf istinske vrline i slobodarstva, bilo bi poništenje a ne širenje granica.

Istinska sloboda nije u toru ni u čoporu, bez obzira na veličinu, već u Božanskoj slobodi i otvorenosti U slobodi kao bezgraničnosti.