Znate li da se u plodovima smokve krije uginula osa i da zapravo jedete njezine ostatke?

Možda niste znali da je ono što mi smatramo plodom smokve zapravo cvat, odnosno grozd s mnogo cvjetova i sjemenki unutar lukovičaste stabljike.

Zbog ovog neobičnog rasporeda, sjemenke zahtijevaju poseban način oprašivanja i oprašivača koji je prilagođen za kretanje u tako uskom području, a tu počinje priča o odnosu smokve i smokvine ose, glavnog oprašivača ove slasne voćke.

Kraljica smokvinih osa gotovo je savršene veličine za taj posao, ali će, unatoč svom sićušnom tijelu, često izgubiti krila i antene dok ulazi kroz uski otvor na smokvi. Naime, jedina veza koju šupljina smokve ima s vanjskim svijetom je sićušni otvor na vrhu koji se zove ostiola, a pomoću tog prolaza osa smokvina oprašivačica dobiva pristup cvjetićima.

Kad uđe unutra, osa odlaže jajašca i istovremeno baca pelud koji je nosila sa sobom s druge smokve. Nakon što je položila jaja, ona ugiba i smokva ju probavi, osiguravajući hranu. Nakon što se jaja izlegu, mužjak i ženka ose preuzimaju različite uloge.

Najprije se međusobno pare (da, braća i sestre), a zatim ženke skupljaju pelud dok mužjaci bez krila počinju krčiti put van iz ploda. Ovo ne rade zbog vlastitog bijega, već za stvaranje otvora za izlazak ženki. Naime, ženke će oprašiti drugu smokvu kao kraljice, a mužjaci će cijeli svoj životni ciklus provesti unutar jednog ploda. Iako ovaj odnos možda nije poznat svima koji jedu smokve, dobro je poznat biolozima kao jedan od najčvršćih primjera koevolucije.

Nakon što smo saznali priču o smokvi i njezinoj osi, najčešće pitanje je: "Jedemo li ose kad jedemo smokve?” Kratak odgovor je da ovisi - to jest, neke smokve su bez sjemenki pa u njima nema osa, piše Jutarnji list. 

Komercijalno uzgojeno stablo smokve obično je ženska partenokarpna sorta drevne obične smokve (ficus carica) i ne treba oprašivanje da bi proizvela plod. S druge strane, one vrste smokava koje se oslanjaju na ose za oprašivanje vjerojatno će sadržavati komadiće osa u plodu.