Stručnjakinja savjetuje: Ovo su najčešće nesreće kod djece, evo kako ih možete spriječiti

Nesreća je neočekivan i iznenadan događaj nastao nekontrolisanim djelovanjem energije (mehaničke, termičke, električne, kemijske i dr.), a najčešće međusobnim djelovanjem više čimbenika s posljedicom ranjavanja, invalidnosti ili smrti osobe ili/i s materijalnom štetom.

Nesreće su vodeći uzrok smrti djece nakon prve godine života. Predstavljaju i znatan udio obolijevanja djece, često i s trajnim invaliditetom kao posljedicom.

Nesreća je iznimno stresan i prijeloman događaj s posljedicama u fizičkom, psihičkom i socijalnom zdravlju žrtve. Posljedice nesreća se očituju na cijelu obitelj, ali i na društvo u cjelini.

Nadzor i nezaštićenost – uspostaviti mjeru

No ono što je bitno i često se zaboravlja – nesreće se u velikom broju mogu spriječiti jednostavnim mjerama. Samo manji broj nesreća zahtijeva kompleksnije mjere i ulaganja. Djecu tokom njihova rasta i razvoja treba čuvati i nadzirati cijelo vrijeme. Taj nadzor treba smanjivati tokom odrastanja i povećanja djetetove samostalnosti. Dijete ne smije biti nezaštićeno ni prezaštićeno. Oboje je jednako štetno za njegov psihički i fizički razvoj.

Nije nimalo lako procijeniti pravu mjeru nadzora i pravo vrijeme smanjivanja nadzora i to je možda najzahtjevniji dio zanimanja "roditelj".

Tri su vodeća uzroka smrti kod djece i mladih:

• Saobraćaj
• Samoubistva
• Utapanja

Podaci UNICEF-a kažu da u cijelom svijetu otprilike 830 hiljada djece do 18 godina svake godine umire od povreda. Svaki dan u cijelom svijetu životi više od 2000 porodica budu rastrgani zbog gubitka djeteta uslijed povrede.

Vrsta nesreće u velikoj mjeri ovisi o dobi djeteta, koju okvirno možemo podijeliti na:

• Dojenačka dob
• Predškolska dob
• Školska dob i adolescencija

Tipične nesreće u dojenačkoj dobi su padovi, udisanje ili gutanje stranog tijela, otrovanja, gušenje, vješanje, opekline, utapanje i povrede nastale u saobraćaju. Na prva tri mjesta uzroka nesreća u predškolskoj dobi su također padovi, udisanje ili gutanje stranog tijela i otrovanja. No daljnji uzroci su, za razliku od dojenačke dobi, mehaničke ozljede i ozljede nastale eksplozivnim napravama i oružjima. U toj dobi također su česte opekline, utapanje i povrede nastale u saobraćaju.

Povrede u saobraćaju 

Povrede u saobraćaju su vodeći uzrok smrti djece u dobi od 10 do 19 godina. Statistika pokazuje da postoji razlika između siromašnih i bogatih zemalja. U siromašnim zemljama djeca najčešće stradavaju kao pješaci, suputnici u vozilima ili na biciklima.

U razvijenim zemljama mladi stradavaju najčešće kao mladi i neiskusni vozači automobila.

Budimo djeci uzori

• ne vozimo prebrzo
• ne vozimo ako smo pili alkohol
• ne kršimo psaobraćajne propise
• uvijek se vežimo sigurnosnim pojasom u vozilu

Nikad ne držati dijete u krili tokom vožnje

Zakoni fizike ne dozvoljavaju da roditelj zadrži dijete u rukama u slučaju sudara! U slučaju sudara pri brzini od 60 km/h zadržati bebu u rukama postaje jednak pokušaju da zaustavite predmet od pola tone! Pritom je važno da dječja sjedalica odgovara dobi, da je dobro pričvršćena i da je dijete dobro svezano u njoj (ni prečvrsto, ni prelabavo). Sjedalica se treba koristiti do 8 godina života djeteta.

Učiti prelazak preko ceste

Starijoj djeci, koja se samostalno voze biciklom ili motorom, potrebno je kupiti kacige. Ali i kontrolisati nose li ih. Mlade vozače motornih vozila treba kontrolisati pridržavaju li se saobraćajnih propisa, piju li alkohol ili konzumiraju opojne droge prilikom vožnje.

Potrebno je učiti djecu da stanu, gledaju i slušaju prije nego prijeđu cestu čak i kad prelaze cestu na označenom pješačkom prijelazu. Prečesto čujemo vijesti da je netko stradao na pješačkom prijelazu, a prečesto i vidimo kako pješaci stupaju na prijelaz i ne pogledavši staje li vozilo ili ne.

Poginuloj osobi ili trajnom invalidu malo će značiti to što je po zakonu kriv vozač koji ga je "pokupio" na pješačkom prijelazu jer povratka na stanje prije nesreće nema. Bolje je spriječiti nego liječiti!

Opasnost od utapanja

Procjenjuje se da se oko 500 djece širom svijeta svaki dan utopi. Najugroženija su djeca mlađa od 5 godina. Treba uvijek imati na umu da se mala djeca mogu utopiti u samo nekoliko centimetara vode!

Šta možemo učiniti da smanjimo opasnost od utapanja djeteta?

• Ne ostavljati djecu bez nadzora blizu vode, pogotovo djecu mlađu od 5 godina, čak i ako znaju plivati
• Pokriti ili ukloniti sve vodene opasnosti oko kuće – bunare, septičke jame, veće posude s vodom (čak i kante vode, ukoliko su u kući mala djeca), bazene
• Ograditi bazene
• Ne ostavljati djecu bez nadzora prilikom kupanja
• Ukoliko se boravi na brodu, čamcu, pedalini ili slično, neka dijete uvijek ima zaštitni prsluk
• Upozoravati djecu na štetnost skakanja na glavu – svake godine oko 10 mladih ljudi ostane oduzeto zbog skakanja u vodu na glavu (loša procjena dubine, nepravilno uranjanje u vodu)

Kako spriječiti opekotine?

Opekotine mogu biti uzrokovane vrućim predmetima, vrućima tekućinama, vatrom, hemikalijama, električnom strujom ili suncem. Treba uvijek imati na umu da su mala djeca najviše ugrožena opekotinama. 

Šta možemo učiniti u prevenciji opekotina kod djece?

• Namjestiti slavinu s vrućom vodom na najviše 50 stepeni, da se dijete ne opeče ukoliko samo pusti vodu
• Držati šibice, upaljače i druge zapaljive stvari izvan dosega djece

Što učiniti u slučaju zapaljenja ili opeklina djeteta (ali i odrasle osobe)?

• zapaljenu osobu valjati po zemlji ili prekriti da se ugasi vatra
• opekline staviti pod hladnu vodu
• ne stavljati na opeklinu pekmez, ulje, slaninu i slično
• ukoliko je koža ili sluznica došla u doticaj s kemikalijama, kemikalije je potrebno obilno isprati s kože tekućom vodom iz slavine

Povrede nastale padovima

Padanje je u dječjoj dobi normalan dio učenja hodanja, trčanja i skakanja. Najveći dio povreda u djece uzrokuje padanje s visine – s kreveta, stepenica, prozora, balkona.

Šta možemo (i trebamo) učiniti da bismo spriječili povrede djece nastale padovima s visine?

• ograditi balkone, terase, stepenice – često vidimo kuće u kojima su stavljene zavjese na prozore, ali ne i ograde na balkone i terase. Zavjesa je ukras. Ograda spašava život!
• na stepenice postaviti vrata
• staviti zaštitu na prozore da djeca ne mogu otvoriti prozore, pogotovo prozore na višim katovima.

Opasnosti od otrovanja

Statistički podaci govore da je stopa otrovanja najviša u djece mlađe od 1 godine života (slučajna otrovanja) i oko 15te godine (namjerna otrovanja). Također pokazuju da su 4 puta češća u siromašnim zemljama nego u razvijenim.

I kod otrovanja možemo i trebamo učiniti mnogo toga u prevenciji. Kao prvo, iz kuće treba ukloniti sve opasne hemikalije koje u njoj ne moraju biti. Sredstva za čišćenje, lijekove i ostale potencijalno otrovne tvari treba ukloniti izvan dosega djece. Otrove nikad ne treba sipati u bočice od vode ili soka! Upravo tako nastupaju najčešća slučajna otrovanja – pijenjem iz bočice od soka ili vode, ne razmišljajući da to nije sok ili voda, već otrov.

Herbicidi su izuzetno otrovni. Osim što u slučaju direktnog ulaska u tijelo (putem usta ili kroz kožu ili sluznice) izazivaju odmah simptome otrovanja i indirektno (putem vode i hrane u koju ulazi iz zemlje koju se prska s njima) izazivaju dugoročne promjene na zdravlju ljudi (dovode do nastanka raka, smanjenja plodnosti, rađanja malformirane djece itd.). Sve to treba stalno imati na umu.

Bolovi nisu dio sportskog treninga

Često se misli da su povrede sastavni dio sporta pa se ne govori puno o njima. Sportske povrede najčešće nastaju na početku treninga (zbog neodgovarajuće pripreme) i na kraju treninga (zbog umora). Treba znati da bolovi nisu dio treninga i natjecanja i dijete ne treba trpjeti da bi nešto postiglo. Sve češći uzrok ozljeda u djece je hronični umor. I roditelji i djeca zaboravljaju da dijete za normalan rast, razvoj i za sprečavanje povreda treba više sna nego odrasla osoba. Djeca su nam često pretrpana školskim i izvanškolskim obvezama. Televizija i videoigrice ih često drže budnima do kasno u noć tako da se ujutro ustaju i kreću sa obavezama neispavani i iscrpljeni. I opet su roditelji ti koji trebaju postaviti pravila i granice, ali i nadzirati pridržava li se dijete tih pravila!

Zaključno, puno toga je na roditeljima. Država može donijeti zakone. Lokalna samouprava može donijeti svoja pravila i izgraditi infrastrukturu. Ali ako se roditelj sam ne pridržava zakona i pravila, dovodi svoje dijete u opasnost, ali i šalje poruku djetetu kako se ni ono ne mora pridržavati zakona i pravila.

Imajmo na umu da nas naša djeca često ne slušaju, ali nas neprestano gledaju, piše Portalzdravlje.hr.