Šta je to cancel culture, odnosno kultura otkazivanja? Struka daje odgovor

Fenomen cancel culture, u slobodnom prijevodu 'kultura otkazivanja', prisutan je u širem smislu još odavno. No tek u zadnjih nekoliko godina poznajemo ga pod ovim imenom i povezanošću sa društvneim mrežama. 

Cancel culture se odnosi na upotrebu profila na društvenim mrežama kako bi se jedna osoba isključila iz društva, najčešće tako što se spominju njihovi stavovi koji se ne sviđaju većini.

Ovdje je jako važno spomenuti da je isključivanje iz društva jedno od čestih  formi nasilja. Prisutno je među mladima i djecom, a posljedice ove vrste nasilja mogu biti jako ozbiljne.

Prema nekim teoretičarima, fenomen kulture otkazivanja započeo je s MeToo pokretom u SAD-u, kao pojava 'otkazivanja' pojedinaca zbog njihovih određenih djela iz prošlosti. Međutim, današnje značenje termina cancel culture sve manje ima veze s ovim

Dok je za vrijeme pokreta Me Too ovaj trend imao za cilj da razotkrije i pozove na odgovornost određene osobe zbog njihovih ilegalnih radnji, danas je sve češće usmjeren na one koji svojim mišljenjem i stavovima nisu u skladu s glavnim društvenim narativom.  

Cancel kultura smanjuje toleranciju i mogućnost dijaloga 

Kako kultura otkazivanja utječe na pojedinca i zašto se tako često praktikuje u današnje vrijeme? Za Radiosarajevo.ba na ovu temu govori Remzija Šetić, klinički psiholog iz Sarajeva.

"Cancel culture ili 'kultura otkazivanja' se koristi za označavanje onih za koje se smatra da su se ponašali ili govorili na neprihvatljiv način, oni postaju izopćeni, bojkotirani ili izbjegavani.

Korijeni ove kulture traju već jako dugo, prvenstveno u američkoj kulturi, a u cijelom svijetu postaje sve više slučajeva u kojem se u javnom prostoru, društvenim mrežama, poziva na isključivanje nekih pojedinaca jer su u nekom momentu po nečijoj prosudbi koristili 'politički nekorektan govor'.

Ovakvi postupci ne doprinose kulturi komunikacije i održavanja otvorenosti, jer ipak procjene da se neko treba "otkazati" rade pojedinci na osnovu svojih kriterija, gdje se poziv drugima na isključivanje poprima ostrašćene oblike" upozorava dr. Šetić. 

Prema stavu struke, ovaj fenomen ima kontra efekat. Umjesto da popravlja ponašanje, kao što je bio prvobitni cilj, kultura otkazivanja radi upravo suprotno.

"Ovim se razvija kultura da se ljudi posmatraju na osnovu jednog ili nekoliko svojih postupaka, smanjuje se mogućnost tolerancije i dijaloga, pa i mogućnost promjene ponašanja. Potpuna isključivost onih koji zagovaraju cancel culture pojačava netoleranciju.

Težnja ka nekom nemogućem perfekcionizmu u posmatranju ljudskog ponašanja neće dobro donijeti jer besprijekorno i perfektno ponašanje čovjeka ne postoji, svi smo pogrešivi i svima se treba dati mogućnost za promjenu ponašanja", rekao je dr. Šetić. 

Kultura otkazivanja isto tako pokazuje ljudsku tendenciju da gledamo stvari 'crno/bijelo', odnosno kao dobro ili loše. Naš sagovornik je istog stava.

"Sve ovo dolazi iz promatranja ljudi na dihotoman način, crno - bijelo posmatranje. U takvoj percepciji ljude posmatramo da su dobri - loši, ne prihvaćamo da su ljudi najčešće negdje u sredini, da u svi imamo dobra i loša ponašanja.

Sve ili ništa mišljenje je gledanje na situaciju u samo dvije kategorije umjesto na kontinuum. Psiholozi to nazivaju kognitivnom distorzijom, ili iskrivljenošću u mišljenju. Ovo mišljenje je manje ili više prisutno kod svih ljudi, ovisno o situaciji i donosu, a sada poprima jedne nove oblike i primjenu u savremenom načinu komunikacije i odnosa u javnom prostoru", rekao je psiholog Šetić. 

Javnosti u regiji poznat je nedavni slučaj u čijoj je žiži bio Rambo Amadeus.  Ovaj regionalni muzičar je spominjao upravo fenomen cancel culture kada ga je Lejla Kašić optužila za seksualno zlostavljanje. 

To nas je navelo da pitamo dr. Šetića o pojavi ovog kulturološkog fenomena u regionu. On nam je odgovorio: "Ovaj fenomen je na različite načine i od ranije prisutan kod ljudi, samo je bio prisutan na nivou odnosa između ljudi, u porodici, radnom mjestu, itd. Sada dobiva javne konotacije u nekim odnosima koji nisu tako bliski, i ako je prisutna u zapadnom svijetu uskoro ćemo takve postupke imati kod nas."

Za kraj, pitali smo našeg sagovornika za njegov stav o ovom fenomenu. 

"Mišljenja sam da bilo koji oblik isključivanja nije dobar jer isključivanje je jedan od oblika nasilja", zaključuje psiholog Remzija Šetić u razgovoru za Radiosarajevo.ba.