Šta je moždani udar, zašto nastaje i može li se spriječiti: Ovo su prvi simptomi

Moždani udar je prestanak funkcionisanja određe­nih grupa moždanih ćelija koji nastaje usljed nedostatka hranljivih materija i kiseonika. Nedostatak hranljivih materija se javlja kao posljedica poremećaja krvotoka usljed začepljenja krvnih sudova ili usljed njihovog prskanja i izliva krvi u moždano tkivo ili moždane ovoj­nice.

Kako moždane ćelije ne posjeduju rezerve hranljivih materija dolazi do njihovog propadanja što se klinički manifestuje ispadom onih funkcija za čije su izvršenje one odgovorne.

Ovo se manifestuje u vidu oduzetosti pojedinih dijelova tjela, poremećajem govora, ispadom pojedinih vrsta osjećaja, smetnjama u koordinaciji pokreta i hoda ili ipak raznim psihičkim ispadima ili poremećaji­ma svijesti, a u skoro 33% slučajeva dolazi do smrtnog ishoda.

Po procentu smrtnosti moždani udar se nalazi na trećem mjestu, odmah poslije bolesti srca i svih formi karcinoma. Svake godine se registruje oko 20.000 no­vih bolesnika od svih formi moždanog udara. Posljedice moždanog udara čine najveću i najtežu grupu invalidno­sti.

Ove osobe su, u najvećoj mjeri, u direktnoj zavisnosti od okoline u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. Ovo je utoliko važnije jer je činjenica da se ljudski vijek produžuje, a dokazano je da se poslije 55. godine života rizik za pojavu moždanog udara udvostručuje za svaku narednu deceniju života.

Međutim, moždani udar se javlja u sve mlađoj populaciji (po raznim statistikama 28% su mlađi od 65 godina). Iz navedenih podataka se i vidi značaj ranog uočavanja znakova moždanog udara, a sve u cilju smanjenja smrtnosti i sprječavanja poja­ve invaliditeta.

Znaci moždanog udara

Moždani udar može da nastane naglo ili postepe­no. U većini slucajeva početak je postepen (nekoliko sati ili dana) i bez pojave bola, za razliku od srčanog napada. Međutim, sve vrste moždanog udara zahtevaju hitnu medicinsku intervenciju, a u cilju očuvanja svih funkcija i sprječavanja pojave invalidnosti, piše Stetoskop.info.

Najčešći simptomi koji se često mogu i previdjeti od okoline su:

• Slabost motornih funkcija ili trnjenje jedne polovine lica ili tijela.
• Iznenadna pojava vrtoglavice, sa nemogućnoš­ću hodanja i stajanja, koja je praćena nagonom na povra­ćanje i povraćanjem, a pogoršava se sa promjenom polo­žaja glave ili tijela ili fizičkim naporom.
• Nagle pojave glavobolje, najčešće sa početkom u potiljačnom predjelu koje mogu biti praćene pojavom slabosti i pojedinih dijelova tijela, povraćanjem ili izmjenom stanja svijesti.
• Otežano izgovaranje pojedinih riječi, nemoguć­nošću govora ili nerazumijevanjem tuđeg govora.
• Poremecajima vida: (pojava duplih slika, potpuni gubitak vida na jednom ili oba oka, suženje vidnog polja)

Sve ove tegobe mogu nastati naglo ili postepeno (u većini slucajeva) a često se i spontano povlače bez ikakvog liječenja, što odlaže obraćanje doktoru.

Mehanizmi koji dovode do pojave simptoma moždanog udara

Znaci moždanog udara se javljaju kao posljedica poremećaja dotura hranljivih materija i odnošenja štetnih materija - koje nastaju pri funkcionisanju mozga - iz odre­đenih regiona mozga.

Ove promjene mogu nastati kao posljedica poremećaja cirkulacije krvi usljed otkazivanja srčane radnje (a zavise i od lokalnih promjena na samim krvnim sudovima mozga) i po pravilu ovi poremećaji se popravljaju sa normalizacijom (ili oporavkom) srčane funkcije. Prekid cirkulacije krvi u mozgu može biti i posljedica zapušenja lumena krvnog suda trombom koji se stvara ili na licu mjesta ili djelićima tromba koji dolaze iz srca.

Uzrok moždanog šloga takođe može biti prskanje krvnih sudova mozga kada dolazi do izliva krvi u sam mozak ili u moždane ovojnice. Ukoliko se mozak ne snabdeva dovoljnom količinom hranljivih materija dolazi vrlo brzo do izumiranja neurona što se manifestuje napred pomenutim simptomima.
Međutim, u početnoj fazi poremećaja ili pak u neposrednoj okolini žarista po­jedine grupe nervnih ćelija se nalaze u specifičnom stanju (ne funkcionišu a nisu izumrle) čija se funkcija pod tera­pijom obnavlja. Osim ovih kod poremećaja u ishrani moždanog tkiva dolazi i do pojave moždanog otoka koji može biti i opasniji od samog žarista.

Dijagnostika

Dijagnostika se zasniva na anamnestičkim poda­cima, objektivnom (somatskom i neurološkom) pregledu, LP, laboratorijskim pregledima (krvi i mokraće), CT i NMR mozga kao i snimanjem pojedinih krvnih sudova (ultrazvukom ili kontrasnim sredstvima).

Liječenje

Osnovni cilj svake terapije je da se poboljša meta­bolizam onih grupa ćelija koje su u neposrednoj okolini žarista i koje se nalaze u specificnom stanju. Na ovaj način mi sprječavamo proširivanje oštećenja moždanog tkiva i na taj način spasavamo život i smanjujemo mo­gućnost invaliditeta.

To se postiže upotrebom lijekova koji popravljaju protok krvi kroz mozak, koji pojačavaju otpornost zida krvnih sudova, lijekovima koji poboljšavaju rad srca i drugih organa. Posebno su važni lijekovi koji popravljaju metabolizam nervnih ćelija u neposrednoj okolini žarista i koji popravljaju odnošenje štetnih mate­rija koje se stvaraju usljed nedostatka kiseonika i glukoze.

Međutim, kako značajni procenat preživjelih ima proble­ma sa motorikom to se poslije akutne faze nastavlja sa fizijatrijskim tretmanom (ne sa balneoterapijom).

Kako spriječiti moždani udar?

Moždani udar nije bolest sui generis (nastao sam od sebe) već je to posljedica dugotrajnog procesa koji ne pokazuje kliničke smetnje a tada je i najpogodnije vrijeme za njegovu prevenciju. Kada se pojave kliničke mani­festacije mi se tada borimo da se proces ne proširi. Prema tome, moždani udar samo predstavlja jednu fazu procesa koji se godinama unazad odvija, a klinički bez ikakvih simptoma. Iz ovih razloga, tok možemo da podijelimo u tri faze: preiktalna faza, iktalna faza i postiktalna faza. U ova tri stadijuma postupci su različiti.

U fazi koja prethodi bolesti pacijent ne osjeća nikakve tego­be i obično se ne javlja doktoru. U ovoj fazi se evidentiraju povišene vrijednosti krvnog pritiska, početni dijabet i dr. U ovoj fazi je i najvažnije da se počne sa prevencijom (bolje spriječiti nego liječiti) jer su nam tu terapijske mo­gućnosti mnogo veće (korekcija visine krvnog pritiska, korekcija nivoa šećera u krvi - bilo dijetom bilo lijekovima, korekcija srčanih mana- lijekovi ili hirurški zahvati). U ovoj fazi možemo da utičemo i na štetne navike kao što su zloupotreba alkoholnih pića, duhana, naročito neadekvatan način ishrane (kvalitativno i kvantitativno).

U izraženoj fazi bolesti mi se borimo da se proces ne proširi i pokušavamo da, poboljšanjem dotoka krvi u okolini žarišta, poboljšamo sam metabolizam i da isto­vremeno pojačanim odnosom raspadnih materija stvorimo bolje uslove za život i rad neurona koji se nalaze u specifičnom stanju. Istovremeno se u ovoj fazi borimo protiv razvoja otoka mozga!

U fazi rekovalescencije kada se metabolizam mozga stabilizuje pristupamo fizijatrijskim postupcima u cilju sprječavanja pojave kontraktura, popravkom smetnji koordinacije kao i drugim procedurama koje poboljša­vaju stanje motorike oduzetih dijelova tijela. Ukoliko pos­toje smetnje govora bolesnici se podvrgavaju i logoped­skim vježbama. U ovoj fazi takođe se borimo (lijekovima) protiv recidiva. Ukoliko se ne upotrebljava terapija, reci­divi se javljaju za tri do pet godina a sa terapijom se recidiv odlaže i desetak godina.