Protiv seksističkog izvještavanja o političarkama

Koliko ste često pročitali članak o lijepoj Juliji Timošenko i njenoj nadaleko poznatoj pletenici, o staromodnom stilu odijevanja Angele Merkel, o izgledu Marine Le Pen, o broševima i kostimima Jadranke Kosor? A jeste li ikad pročitali sličan članak koji se bavio izgledom, figurom, frizurom ili odijelom nekom političara, muškarca u istoj struci?

Kao što nije važno kako uspješan biznismen usklađuje porodicu i poslovni život, dok je za poslovnu ženu to neizbježno novinarsko pitanje, tako za muškarce u politici nije važno kako izgledaju, dok je za žene, čini se, presudno. Brojne studije još od '70-ih pokazuju da žene u politici puno više pažnje dobivaju na temelju izgleda, osobnosti ili obitelji nego na temelju stavova ili političkog programa.

Dobar primjer predstavlja članak koji je nedavno objavio New York Times, o jednoj od radikalnih vođa studentskog pokreta u Čileu, a naslov je glasio: Camila Vallejo, najglamuroznija revolucionarka. Članak Francisca Goldmana počinje komentarom Camilina obožavatelja koji je rekao "She's hot!" Tj. "Ona je vruća, sexy." Dalje Goldman nastavlja kako je 23-godišnja predsjednica čileanske studentske federacije, Botticellijeve ljepote, koja nosi srebrnu naušnicu u nosu. Ova priča o Vallejo je posvuda, no ta priča bi joj više odgovarala na modnoj pisti nego na prosvjednim barikadama, piše Libela.

Camila Vallejo - vođa čileanske pobune

Ipak, nisu svi čitaoci bili oduševljeni glamuroznim opisom mlade studentice. Jedan od prvih komentara je bio: "To je zapravo ponižavajuće… Sve njene sposobnosti, inteligenciju, hrabrost i ljudsku kvalitetu usporediti sa njenim izgledom. Vrlo, vrlo loše novinarstvo." Drugi se čitalac zapitao: "Jedva mogu zamisliti naslovnu priču o muškoj političkoj figuri o kojoj se piše 'On je sexy' i da se tako opširno komentira o njegovim fizičkim osobinama."

S ciljem dekonstruiranja i suzbijanja seksističkih pisanja o političarkamaWomen's Media Center je pokrenuo kampanju Name it. Change it., te priručnik u iste svrhe, koji novinarima/kama nude smjernice koje će im pomoći da ne prave takve greške. Gloria Steinem, jedna od suosnivačica Centra, jednostavno objašnjava:

„Ako kod kandidata ne biste spominjali boju očiju, šminku, frizuru, bračno stanje ili odnos s djecom, nemojte ni kod kandidatkinje. Ako se određeni opis, priča ili izraz upotrijebljen za muškarca doima previše „ženskastim,“ ne bi ga trebalo upotrijebiti ni za ženu, jer to podrazumijeva stvaranje rodno uvjetovanih standarda.“ Novinarski tekstovi naprosto bi trebali žene u politici prikazati jednako kao i muškarce u politici – pri čemu bi važni trebali biti njihovi stavovi, planovi i programi, a ne izgled ili stil odijevanja.

Evo smjernica koje donosi priručnik: