Prednosti i mane: Zamijenili smo javna kupatila i kupanje tuširanjem, ali šta je bolje?

Većinu ljudske povijesti smo se kupali, ali je kupanje često zamijenjeno tuširanjem. Tuširanje je efikasno, ali je li bolje?

Za prosječnog Amerikanca, dan nije kompletan bez tuširanja. Više od 60 posto američkih odraslih izjavilo je da se barem jednom dnevno tuširaju, u prosjeku 8,2 minute svaki put, prema javnom istraživanju iz 2021. godine.

Koliko god da su danas nezamjenjivi, tuševi su relativno novi dodatak ljudskoj civilizaciji. Većinu zabilježene ljudske povijesti, koja seže otprilike 3000. godine pr. Kr., dokazi sugeriraju da su zajedničke kupke igrale centralnu ulogu u svakodnevnom životu. Od drevnih grčkih kupki do japanskih onsena, ljudi svih društvenih klasa okupljali su se u kupalištima kako bi vježbali, kupali se i družili, piše National Geographic.

Danas ljudi uglavnom uživaju u solo tuševima umjesto u društvenom kupanju, dajući prednost efikasnosti nad druženjem i opuštanjem. Ali koliko god da je tuširanje duboko ukorijenjeno, praksa nije nužno poželjna s zdravstvene perspektive. Stručnjaci razmatraju evoluciju kulture kupanja i što je u procesu dobiveno, a što izgubljeno.

Hiljade godina kupanja

Kao centralni dio života, prakse kupanja kroz povijest odražavale su promjenjive ideale o ličnoj njezi i zdravlju.

U drevnim vremenima, posebno unutar Rimskog Carstva, kupanje je bilo gotovo isključivo javna stvar. Samo najbogatiji su imali svoje privatne kupke, dok su svi ostali sudjelovali u ritualu zajedničkog kupanja, koji se često odvijao u prostranim kupalištima i uključivao masaže, knjižare, pa čak i hranu i piće. "Postoji mnogo umjetničkih ilustracija koje prikazuju zabave i druge aktivnosti u kupkama i ljude koji večeraju u kadi", kaže Virgina Smith, historičarka i autorica knjige Clean: A History of Personal Hygiene and Purity.

Za drevne Grke, kupanje je često bilo ritualno samočišćenje prije religijskih obreda ili dočeka gostiju, prema Katherine Ashenburg, autorici knjige The Dirt on Clean: An Unsanitized History. Tradicionalna japanska kupališta koristila su se i u terapijske i religijske svrhe, a kasnije i kao mjesta druženja. Ruske banje i turski hamami također su povijesno bili važni centri društvene i religijske aktivnosti.

"Kupanje nije uvijek bilo povezano u ljudskim umovima s čistoćom", kaže Ashenburg. "Ponekad se ulazak u vodu smatrao ne samo da ne čini ništa za čišćenje, već je zapravo bio opasan za vaše zdravlje".

Tokom Crne smrti, na primjer, javna kupališta su zatvorena jer su srednjovjekovni Europljani vjerovali da bi otvaranje pora vrućom vodom omogućilo ulazak kuge kroz kožu.

Iako je ovo razmišljanje bilo pogrešno, postojali su higijenski problemi u javnim kupalištima, prema Jamesu Hamblinu, liječniku i predavaču na Yale University i autoru knjige Clean: The New Science of Skin and the Beauty of Doing Less. "Neke priče o drevnim kupalištima...opisivale su slojeve sluzi na površini vode", kaže on. "Ako išta, izlažete se patogenima".

Novo doba kupanja

Veliko zajedničko kupanje na kraju je nestalo oko prelaska u 20. stoljeće na Zapadu. Jedan od glavnih razloga bio je nastanak teorije germi, "kada je kupanje postalo snažno povezano s čistoćom", kaže Hamblin.

Počevši od sredine 19. stoljeća, gradovi u Ujedinjenom Kraljevstvu počeli su graditi javna kupališta i perionice rublja uglavnom za siromašne. Slična pojava uskoro se počela odvijati i u Sjedinjenim Državama, posebno u New Yorku gdje je pristup vodovodu bio prilično nedostupan, a populacija imigranata je eksplodirala. S razvojem takozvanog "kišnog kupanja" – ranih tuševa koji su prvo korišteni za europske vojne i industrijske radnike – došla je nova vizija javnog zdravlja i masovne higijene.

Otišli su dani dugih, luksuznih, zajedničkih kupki. Zbog svoje prostornosti, vode, goriva i efikasnosti troškova, kišni tuš postao je preferirani način kupanja. Kako su ljudi počeli dobivati vodovod u svojim domovima, osobne kade i tuševi postali su sve učestaliji i, konačno, postali norma.

Naomi Adiv, docentica političkih nauka na University of Toronto Mississauga, većinom pripisuje ovu promjenu "usponu industrijskog kapitalizma" u Americi. "Ideja da biste otišli, znate, provesti popodne u kadi nije u skladu s produktivnošću radnika".

Javna kupališta još uvijek postoje širom svijeta, uključujući Tursku, Rusiju i Japan. Ali naše svakodnevne ritualne čišćenja uglavnom su se sveli na individualne kade i tuš kabine – i ne nužno za bolje.

"Izgubili smo socijalni aspekt [kupanja], i za mnoge ljude osjećaj užitka", kaže Hamblin.

Šta je bolje, tuširanje ili kupanje?

S higijenske perspektive, postoji malo istraživanja o tome je li tuširanje ili kupanje poželjnije. S čistim izvorom vode, oba su efikasna za osobnu higijenu, kaže Kelly Reynolds, profesorica zajednice, okoliša i politike na University of Arizona, i "stvarno izgleda da je stvar osobnog izbora".

Za one zabrinute zbog natapanja u nehigijenskoj vodi, Amy Huang, dermatologinja u Medical Offices of Manhattan, kaže "osim ako ste izuzetno prljavi...ne bi trebalo biti nikakvih briga."

Poput mikrobioma crijeva, kožni biomi sadrže hiljade vrsta mikroba koji žive na koži i podržavaju zdravlje kože, kaže Hamblin. I kupke i tuševi mogu privremeno ukloniti ovaj biom ili oštetiti našu kožu ako je voda prevruća, ako se koristi previše sapuna i ako je trljanje previše energično.

"Idealan režim je zapravo nježan sapun...bez mirisa, bez boja i idealno bez pjenjenja", kaže Huang. Čak vam nije potrebno trljati svuda – usredotočite se na pazuhe, genitalije, stopala i vlasište ako perete kosu, dodaje ona. Katrina Abuabara, docentica dermatologije na UCSF-u, dodaje da "korištenje spužvi i ručnika može oštetiti kožnu barijeru, a pranje rukama je dovoljno".

Za ljude s ekcemom ili drugim kožnim stanjima, na primjer, kupke mogu biti učinkovit dio njihovog tretmana. "Zbog toga što sjedite u kadi duže nego što to radite pod tušem, kožu činite mekšom tako da kada nanesete lijek...koža ga bolje upija", kaže Huang.

Topla kupka također može djelovati kao fizički i mentalni poticaj, prema Justine Grosso, psihologinji uma-tijela u New Yorku i Sjevernoj Karolini. Uronjavanje u kupku, više nego tuširanje, "pokazalo se da poboljšava raspoloženje kod ljudi s depresijom, poboljšava san kod ljudi s nesanicom i ima pozitivne učinke na kardiovaskularni sustav", kaže ona.

Kako točno topla kupka utječe na tijelo još se istražuje. "Postoji neki dokazi da djeluje kroz vazodilataciju, pri čemu se krvne žile šire omogućavajući više kisika i hranjivih tvari na periferiju tijela", dodaje Grosso.

"Radi se o toplini", kaže Ashley Mason, klinička psihologinja u Osher Centru za integrativno zdravlje na UCSF-u. Preliminarna istraživanja sugeriraju da bi uranjanje u saune, parne sobe, jacuzzije i vruće tuševe ili kupke barem jednom dnevno moglo biti korisno.

Općenito, kada je u pitanju čišćenje sebe, kaže Hamblin, manje je više. Industrija osobne higijene "medicinizirala" je praksu koja ima vrlo malo veze s prevencijom bolesti, kaže on. Ne osporavajući nužnost sapuna u javnom zdravstvu, krivi moderni marketing što manipulira potrošače u iskrivljena vjerovanja o važnosti dnevne rutine korištenjem skupih proizvoda.

S medicinskog stajališta, javno kupanje nikada nije bilo sredstvo za bolje zdravlje, dodaje Hamblin. Ali "što se tiče povezanosti društveno, opuštanja psihološki, ne sumnjam da je imalo nekog učinka."