Palmino ulje u kozmetici – koliki je utjecaj na okoliš i zabrinutost za održivost

Palmino ulje je svestrano biljno ulje koje je sveprisutno u kozmetici i proizvodima za osobnu njegu, kao i u pakiranoj hrani, proizvodima za čišćenje, pa čak i biogorivu.

Čineći trećinu globalnog tržišta nafte, sastojak je prisutan u više od polovice svih pakiranih proizvoda koji se prodaju diljem svijeta i 70% kozmetičkih proizvoda. Industrija ljepote ga voli zbog visokog sadržaja vitamina E, masnih kiselina koje jačaju teksturu i prirodnih alkohola, koji mu daju poželjna svojstva omekšavanja.

Palmino ulje je jeftino i dolazi od vrlo učinkovite kulture uljane palme koja daje izdašne prinose tokom cijele godine, s relativno malo zemlje. Ipak, može biti užasno neodrživo. Potražnja za proizvodom potiče krčenje šuma i uništava staništa divljih životinja u raznolikim tropima. Poljoprivredne prakse povezane s usjevima poznate su po značajnom ugljičnom otisku i poznato je da uključuju rad djece, piše tportal.

Kako se proizvodi palmino ulje?

Palmino ulje dolazi od stabala uljane palme (Elaeis guineensis) koja se nalaze u ograničenom rasponu unutar samo 10 stupnjeva od ekvatora. Izvorno su rasle samo u Africi, ali su uvedene u Aziju kao ukrasne biljke. Otkako su otkrili njihovu mnogobrojnu upotrebu, oko 40 zemalja diljem Afrike, Azije i Južne Amerike uspostavilo je unosne plantaže palminog ulja.

Indonezija i Malezija su vodeći proizvođači, odgovorni za 58% odnosno 26% svjetske proizvodnje. Postoje dvije vrste palminog ulja: sirovo palmino ulje i ulje palminih koštica. Prvi dolazi od cijeđenja mesa ploda, a drugi od drobljenja jezgre.

Sirovo palmino ulje ima mnogo manje zasićenih masti (50% u odnosu na 80%) i stoga se više koristi u jestivim proizvodima. Ulje palminih koštica, naprotiv, više se koristi za kozmetiku, deterdžente i sapune jer ga visok sadržaj masti čini čvršćim. Uljne palme žive i do 30 godina. Obično sjeme raste u rasadniku godinu dana prije presađivanja na plantaže. U dobi od 30 mjeseci postižu zrelost i gole grozdove svjetlocrvenog voća koje se bere sedmično.

Da bi se dobilo ulje, zreli plodovi se odvoze u mlinove, kuhaju na pari, odvajaju, a meso se preša za sirovo palmino ulje. To ulje se pregledava, bistri i prenosi u rafinerije koje ga prerađuju za hranu, deterdžente, gorivo ili sapun i kozmetiku. Kako bi se dobilo ulje palminih koštica, sjeme se drobi, a dobiveno ulje se rafinira prije nego što se može koristiti u hrani, kozmetici i sredstvima za čišćenje. Nusproizvodi iz procesa proizvodnje palminog ulja često se vraćaju u ciklus rasta ili se recikliraju u druge proizvode.

Na primjer, Asian Agri, jedan od najvećih azijskih proizvođača palminog ulja, tvrdi da prazne grozdove voća koristi kao gnojivo, a ostatke vlakana mezokarpa koristi za biogorivo za pogon kotlova u tvornici. Od stabljika se pravi punjenje za jastuke i madrace.

Utjecaj na okoliš

Utjecaj palminog ulja na okoliš počinje čišćenjem zemljišta prije sadnje sadnica. Studija Greenpeacea iz 2018. pokazala je da su najveći dobavljači palminog ulja iskrčili 500 kvadratnih kilometara prašume jugoistočne Azije samo između 2015. i 2018. Krčenje šuma, ponekad putem šumskih požara koji dodatno zagađuju, oslobađa sekvestre ugljika natrag u atmosferu.

Kao rezultat toga, Indonezija, zemlja tek malo veća od Aljaske, postala je osmi najveći svjetski emiter stakleničkih plinova. Da stvar bude gora, plantaže uljane palme često se sade na tresetištu, koje skladišti više ugljika (30%) nego bilo koji drugi ekosustav. Kako bi se napravilo mjesta za imanja, ta se tresetišta iskopavaju, isušuju i spaljuju, pri čemu se svake godine u atmosferu oslobađa više od 2 milijarde tona ugljika.

Naravno, proizvodnja palminog ulja također je uvelike povezana s padom vitalne faune. Orangutan Foundation naziva palmino ulje vodećim uzrokom izumiranja orangutana, jer svake godine ubija između 1000 i 5000 primata. Neprofitna organizacija Rainforest Rescue kaže da su orangutani posebno osjetljivi na krčenje šuma jer se za hranu oslanjaju na velike dijelove šume. Kad zalutaju na plantaže uljanih palmi u potrazi za hranom, često ih ubiju farmeri.

Međunarodna unija za očuvanje prirode procjenjuje da industrija palminog ulja utječe na 193 ugrožene vrste i da bi njezino širenje moglo utjecati na 54% svih ugroženih sisavaca i 64% svih ugroženih ptica na globalnoj razini. Vrste koje su već ugrožene, osim orangutana, uključuju sumatranskog slona, bonskog malog slona, sumatranskog nosoroga i sumatranskog tigra. Svi su ili ugroženi ili kritično ugroženi.

Je li palmino ulje vegansko?

Palmino ulje je tehnički vegansko. Sam proizvod se temelji na biljkama i ne sadrži životinjske proizvode. U stvari, to je čak i uobičajeno u certificiranoj veganskoj hrani poput nekih prozora biljnog ulja (aka alternative maslaca), maslaca orašastih plodova, sireva, sladoleda i kolačića, ne spominjemo kozmetiku i proizvode za čišćenje.

To je problem za mnoge koji održavaju vegansku prehranu iz razloga dobrobiti okoliša ili životinja. Iako se sastojak općenito ne usklađuje s onim što se smatra okrutnošću, ekološki prihvatljivim načinom života, izbor da ga konzumirate potpuno je osobni.

Problem s palminim uljem kao biogorivom

Veliki dio svjetskog palminog ulja koristi se za biogorivo. Iako je biogorivo u prošlosti postavljeno kao zlatna karta za odlazak od fosilnih goriva, zapravo je imala suprotan učinak: potražnja za palminim uljem se povećala, što je rezultiralo većim uništavanjem šuma i većim emisijama. U stvari, vjeruje se da su emisije iz biogoriva, uključujući one iz promjene korištenja zemljišta, veće od onoga što proizvodi fosilna goriva.

Unatoč upozorenju Međunarodnog vijeća za čisti prijevoz da "ako se ništa ne učini za promjenu tečaja, problem s palminim uljem će učiniti sve teže ispuniti bilo koju vrstu klimatske cilja", više se problematičnog proizvoda koristi za biogorivo nego za hranu ili kozmetiku. U 2018. godini 65% svih palminih ulja uvezenih u Europsku uniju bilo je za biogorivo za vozila i proizvodnju električne energije.