Ovako možete smiriti i pomoći djetetu koje vrišti i stalno plače

Djeca tokom odrastanja uče kako iskazivati svoje negativne emocije, a roditelji trebaju biti oni koji će prepoznati koju emociju izražava plačem ili nepristojnim ponašanjem i pomoći mu.

Ako vaše dijete ne može na određeni period raditi ono što je dosad radilo, na primjer zbog pandemije korona virusa mnogo djece nije se moglo igrati vani s prijateljima niti izlaziti, već su bili 'osuđeni' biti unutar svoja četiri zida i tamo se zabaviti.

Često kada se to dogodi mnogo djece zna pokazati nepristojno ponašanje.

Djeca osjećaju iste emocije kao i odrasli, ali ih izražavaju na različite načine. Oni plaču, režu kosu u najgorem slučaju, viču, vrište, svađaju se s roditeljima i s braćom, piše CNN.

Međutim, u takvim trenutcima jako je bitno da roditelji produktivno odgovore i spriječe takve trenutke, ali i pomognu djeci da kroz takve trenutke prođu. 

Prepoznavanje lošeg ponašanja

Čak i najbolji roditelji znaju imati problema i pokušavaju držati redovne dnevne rasporede, kako bi im djeca dobila tri zdrava obroka na stolu, kako bi se normalno razvijala i slično.

Svaka 'prepreka' u djetetovom životu utjecat će na njihovo mentalno zdravlje. To će utjecati na njihovu kontrolu impulsa i njihovu sposobnost regulisanja emocija.

Djeca također loše postupke mogu pokupiti od mlađe ili starije braće jer misle da je to ispravno. Kada su svi kod kuće s djecom, djeca vrlo vjerovatno na takvo okruženje cijeli dan svaki dan nisu navikla pa će sa raznim stvarima pokušati pridobiti pažnju roditelja. Nekima u cilju nije privući pažnju destruktivnim ponašanjem već 'ubiti' dosadu.

A kad su roditelji pod stresom i nestrpljivi, vjerovatnije je da će dodatno stresirati svoju djecu, što stvara začarani krug.

Može se reći kako su takve reakcije očekivane, jer su djeca, ali i roditelji većinom navikli funkcionisati u drugačijem okruženju i sada su suočeni s nečim 'novim' i ne znaju kako se najbolje ponašati.

Takvo ponašanje protječe iz tuge, usamljenosti, umora, moguće gladi i dosade. Osjećaju se izvan kontrole.

Roditelji bi trebali paziti i ispitivati ​​ponavljajuća ponašanja - izoliranost, loš san, neprestano loše ponašanje - kao potencijalne znakove nečeg ozbiljnijeg, poput depresije, tjeskobe ili problema pažnje. U tom slučaju može vam pomoći kontaktiranje terapeuta ili psihijatra.

Pomozite djeci da se nose s takvim ponašanjem

Ako na kraju natezanja dijete prizna šta stvarno nije u redu, to je sjajan trenutak jer to znači da vjeruje roditelju. Roditelji se moraju i trebaju pokušati povezati s djecom. Uskočite i recite da ste tamo ako mu treba zagrljaj; recite djetetu da ga volite i da razumijete da je situacija teška.

Pitajte dijete šta je tada razmišljalo i osjećalo kako biste mogli razumjeti njegove okidače. Budite iskreni s njima kako ne biste izgubili njihovo povjerenje. Samo ne dopustite djeci da sve katastrofiraju, da se svega plaše i uvijek misle na najgore.

Dio onoga što možete učiniti je da utvrdite vezu koja im najviše nedostaje i pomognete im uspostaviti tu vezu koja ima nedostaje, na primjer s prijateljima, rođacima i svim drugima. Tada će dijete biti fizički opuštenije, angažiranije i osjećat će se bolje. Na taj način, iako njihovi društveni životi nisu isti, djeca mogu osjećati da su neki aspekti života predvidljivi, sigurni i da im se raduju.

Lekcije emocionalne inteligencije

Učenje emocionalne inteligencije ključni je dio odrastanja. To je vrsta inteligencije koja omogućuje nekome da obrađuje emocionalne informacije i koristi ih u rasuđivanju i drugim kognitivnim aktivnostima.

Precizno uočite i procijenite svoje emocije, izrazite svoje emocije kad pomažu u razumijevanju situacije, razumijevanje emocionalnog jezika i iskorištavanje informacije. Osim toga, bitno je i regulisati vlastite i tuđe emocije za poticanje ličnog rasta i blagostanja. Svima su potrebne ove vještine kako bi bili uspješni u svom ličnom i profesionalnom životu.

Roditelj od ranog djetinjstva treba učiti dijete da se nosi s emocionalnom inteligencijom. Započnite imenovanjem emocija koje nastaju u likovima knjiga, omiljenih televizijskih emisija ili filmova kojima svoju djecu izlažete.

Razgovarajte i objasnite osjećaje tako da djeca mogu prepoznati i označiti vlastite emocije. Tada su oni mnogo sposobniji regulirati svoje emocije i imaju onu emocionalnu inteligenciju kakvu želimo da imaju.

Vrijeme igre za djecu je također period opuštanja s roditeljima i tada bi mogli dijeliti još više. Nastavite razgovore o osjećajima te na kraju dana razgovarajte o emocijama i kako nastaju te pitajte djecu kad su posljednji put osjećali određeno raspoloženje, piše Miss7mama.hr.