Martin 12 godina bio u komi, a kad se probudio njegova porodica nije mogla vjerovati što im je rekao

Martin Pistorius iz Južnoafričke Republike bio je tipičan dječak koji se volio igrati, a onda je pao u komu iz koje se nije probudio 12 godina, donosi Fox news.

Iz dubokog sna otvorio je oči 2001. godine, a danas, iako ne može govoriti, drži motivacijske govore o tome kako je živjeti u svijetu u kojem ne možete reći "volim te".

Njegovo djetinjstvo naglo je prekinula misteriozna bolest kada je jednog dana došao iz škole s upaljenim grlom, ali majka mu nije obraćala pažnju na to, misleći da će sve brzo nestati ako popije čaj.

Međutim, Martinovo stanje se brzo pogoršalo i više nije mogao hodati, stajati ni govoriti. Doktori su pretpostavili da boluje od kriptokoknog meningitisa, no prije nego što su išta uspjeli učiniti, dječak je pao u komu.

U ranom razdoblju o kojem Martin nije znao ništa bio je u dubokoj komi. Posebnu brigu za njega organizovala je porodica - od kupanja, hranjenja uz pomoć sonde, okretanja. No sa 16 godina Martin se iznenada probudio i postao svjestan svega što se oko njega događa ali i dalje se nije mogao kretati, komunicirati s porodicom, niti im na bilo koji način pokazati svoju prisutnost.

"Mrzio sam skrbnički centar, bilo je užasno. Nisu mi ništa radili, čupali su me za kosu i udarali metalnom žlicom po zubima da jedem. Često su mi davali topli čaj, šamarali me, ponašali se kao da nisu ljudi." rekao je Martin.

Osim toga, žalio se i na seksualno zlostavljanje. Tvrdi da su "domaćice" u skrbničkom centru često simulirale seksualne odnose dok se on bio nepomičan.

[twitter]https://twitter.com/DrAsaDonBrown/status/1582332265316524039[/twitter]

"Stavili bi me ispred televizora koji bi radio cijelo poslijepodne. Svaki dan program je bio isti, dinosaur Barney. Bože, kako sam mrzio tu emisiju" prisjetio se.

Od svega što je doživio u komatoznom tijelu, kao najbolniji trenutak navodi ono što je ispričala njegova majka. Naime, ona je u jednom trenutku stajala pored njega, brisala ga krpom i gledajući njegovo beživotno tijelo naglas rekla: "Nadam se da ćeš umrijeti".

Martin je to čuo i to mu je ostalo u sjećanju. Iako ga je to tada užasno rastužilo, danas je potpuno razumije.

"Najgore je bilo što je nisam mogao zagrliti i da joj kažem kako se dobro brine o meni, koliko sam joj zahvalan" objasnio je Martin u suzama.