FOTO: Dobrodošli u Riace, gradić otvoren za imigrante

Italija je prva stanica brojnih imigranata iz Afrike, a mnogi od njih, nažalost, u svojim pokušajima da se domognu svjetlije budućnosti izgube i život. Ako prežive, suočavaju se s prijetnjom krivičnog progona za pokušaj ilegalnog ulaska u zemlju, a njihovi evropski dani puni su nesigurnosti i straha.

Gradić Riace na jugu Italije, međutim, pravi je mali raj za imigrante. Ovom malom mjestu je prije desetak godina prijetio nestanak, usljed masovne emigracije stanovništva, ali su lokalne vlasti odlučile da postanu mjesto dobrodošlice za imigrante i tako riješe problem depopulacije.

Gradonačelnik Domenico Lucano već se godinama zalaže za rješavanje problema tražilaca azila. Ovaj bivši učitelj je, zajedno s drugim osnivačima udruženja Grad budućnosti, uključio Riace u projekat pod nazivom Recosol, tj. solidarne mreže komuna, koji podrazumijeva da se u napuštene kuće mogu smjestiti pridošlice iz drugih zemalja.

Imigranti u ovom italijanskom gradiću mogu pronaći posao i uz pomoć subvencija osigurati hranu za svoju porodicu, a njihova djeca pohađaju časove italijanskog jezika. Uz pomoć njih, cijeli gradić je očuvan: učitelji su zadržali poslove, traže se novi vaspitači i prosvjetni radnici, pekari, mesari...

U Riaceu danas uz 1.600 autohtonih stanovnika živi 220 imigranata iz Egipta, Eritreje, Etiopije, Somalije, Gane, Afganistana, Palestine, Srbije, a neke buduće imigrante se čak i podstiče na doseljavanje.

''Imamo više od 10 godina iskustva iza sebe i možemo samo poručiti – imigranti nisu problem, oni su prednost'', poručuje Lucano.

Akciju pomaganja imigrantima pokrenuo je 1998. godine kad je dvjestotinjak Kurda pobjeglo na jug Italije kako bi se spasili tokom tursko-kurdskog sukoba. Ponudio im je smještaj u napuštenim kućama Riacea. '

'Roditelji su me uvijek učili da s dobrodošlicom dočekujem strance'', kaže on.

Dolazak imigranata spasio je jednu lokalnu školu od zatvaranja, budući da je u to vrijeme u Riaceu živjelo pretežno starije stanovništvo, dok su se mladi selili na perspektivniji sjever Italije.

Imigranti pohađaju i radionice u kojima od autohtonih starijih stanovnika uče izrađivati tradicionalne rukotvorine i prodavati ih na ulici, što je omogućilo starijim generacijama da prenesu svoje znanje drugima, a potom je spriječilo odumiranje i zaboravljanje lokalne kulture.

Helem je Eritrejka koja je na talijansku obalu došla u osmom mjesecu trudnoće. Nekad joj je jedina nada bila opstati, danas se bavi vezenjem i pletenjem te je u mogućnosti izdržavati sebe i svoju kćer. Njezina sadašnja sugrađanka Issa pobjegla je iz Afganistana i danas radi u fabrici keramičkih pločica. Daniel Yaboah, izbjeglica iz Gane, danas dobiva plaću od 800 dolara za čuvanje magaraca koji gradom vuku kolica u koja se skuplja otpad iz kućanstava za recikliranje.

Iako je riječ o malenom mjestašcu, ono zasigurno može poslužiti kao pozitivan primjer i zaokret od politike straha prema imigrantima kojeg raspiruju političari i mediji. Isto tako, pristup kakav održavaju u Riaceu pokazao se puno učinkovitiji i finansijski manje opterećujuć nego u prihvatilišta za imigrante u kojima svaki ''gost'' košta od 60 do 70 eura dnevno.

''Kad se na kraju sve zbroji, imigranti su pozitivno uticali na lokalnu ekonomiju. Vlasnici kuća dobivaju stanarinu, imigranti kupuju namirnice ovdje, a mi agenti zahvaljujući njima imamo posao'', objašnjava Katarina koja radi u udruženju za pomoć imigrantima, prenosi Advance.hr.

U fotogaleriji pogledajte nekolicinu fotografija koje je u ovom posebnom gradiću napravio fotograf Michele Borzoni.