Željava: Zavirite u tajnu podzemnu bazu Jugoslavije koja je ostala skrivena decenijama

Željava, ili Objekt 505, mitska je podzemni aerodrom smješten ispod Plješivice, na samoj granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Mitski status je stekla zahvaljujući tajnosti koja je obavijala bazu – decenijama se znalo da objekt postoji, ali snimaka ili fotografija iz njene unutrašnjosti gotovo da nije bilo.

Ali, zahvaljujući pilotu Danijelu Boroviću, prvom koji je preletio sa avionom Mig-21 u Hrvatsku (Rudolf Perišin preletio je u Austriju), omogućeno je istražiti ovaj objekt u cijelosti, uz vodstvo osobe koja je 10 godina služila u njemu.

Ovaj obilazak je dokumentiran u videu na kanalu Codex Militaria koji možete pogledati na poveznici ispod. U videu Borović vodi obilazak i opisuje način na koji se u bazi radilo, a gdje moguće, video kombinira današnje i arhivske snimke. Na kraju je intervjuiran i drugi pilot koji je preletio avionom Mig-21, Ivica Ivandić.

Objekt je građen od po uzoru na manje švedske aerodrome. Švedska je, kao i Finska, prihvatila decentralizirani sistem ukopanih aerodroma kao najbolji za obranu od potencijalne agresije Sovjetskog Saveza. Decentralizacija je značila da je u prvom udaru bilo teško eliminirati čitavu avijaciju, što je bila uobičajena strategija svakog napadača u Drugom svjetskom ratu i nadalje.

Ukopanost je pružala zaštitu ne samo od konvencionalnog oružja već i djelomično od atomskog, za koje se u tim godinama podrazumijevalo da će biti korišteno.

Korištenjem tog pristupa avijacija države koja se brani bi trebala biti sačuvana i u poziciji da pruži otpor nadmoćnom napadaču. Budući da Švedska nije bila dio NATO-a, vojna saradnja s Jugoslavijom je bila moguća te ideje su došle i na naše prostore.

Međutim, Željava je bila drugačijeg koncepta od švedskih originala. Svakako nije prihvatila ideju decentralizacije aerodroma, budući da je bila jedina svoje vrste. Umjesto jedne eskadrile koliko su primale švedske baze, bila je izgrađena za čak tri, i teoretski je mogla primiti i do 60 aviona.

Gradnja je počela 1954., a završila 1968. godine, u tajnosti i koristeći prvenstveno domaće komponente i proizvode, oko 90 posto. Završeni objekt je bio monumentalan – 3,500 metara podzemnih tunela, od kojih je dobar dio bio širine 20 metara i visine 8 metara. Svaka eskadrila je imala svoj tunel u kojem su avioni smješteni i servisirani, a izlazi su vodili na tri piste, uz još dvije poprečne koje su se koristile ovisno o vremenskim uvjetima.

Zanimljivih detalja o Željavi ima bezbroj. Od toga kako su konstruirana oklopna vrata na ulazu, do radionica, spremnika za gorivo, pa do aspekata života pilota poput medicinskih tegoba koje često letenje izaziva i slično.