Turkmenistan zabranjuje uvoz bikinija

Kako prenosi engleska stranica Radija Slobodna Evropa, turkmenistanka vlada zabranila je uvoz novih bikinija i drugih tradicionalnih kupaćih kostima, primoravajući tako kupače na korištenje svojih starih kostima ili na kreiranje sopstvenih modnih trendova.

Vlasnici prodavnica u kojima se prodaju kupaći kostimi kažu da su carinski službenici u posljednjih nekoliko mjeseci zaustavili uvoz svih kupaćih kostima, kao i kratkih pantalona za muškarce i žene.

"Kako se sezona kupanja približava, potražnja za tim proizvodima raste", rekao je jedan prodavač za RSE. "Ali carinici ne objašnjavaju zašto je uvoz zabranjen."

Na novoj pijaci u Ašhabatu – blistavo bijelom i mramornom glavnom gradu Turkmenistana - vlasnici prodavnica koji i dalje imaju nude kupaće kostime i šorceve na prodaju kažu da mogu da ponude samo ono što je ostalo od starih narudžbi.

Kada zalihe nestanu, nije jasno šta će ljudi bez kupaćih kostima nositi u sušnoj centralnoazijskoj zemlji. To važi i za ljubitelje šorceva u zemlji u kojoj ljetnje temperature mogu da dosegnu 50 stepeni Celzijusa. Također, nije jasno i da li će i stari bikini biti u neskladu sa vladinim modnim normama.

Bikini i kratke pantalone su samo posljednje dvije vrste robe koju je turkmenistanka vlada obilježila kao neprihvatljive za svoje građane.

Od 2007. godine, autoritarni predsjednik Gurbanguli Berdimukhammedov, koji sebe naziva "Zaštitnikom", u Turkmenistanu je uveo zabrane poput crnih automobila (predsjednik misli da bijeli automobili donose "sreću"). Također su zabranjeni manikir, farbanje kose i zlatni nakit za sve državne radnike, objavio je prošlog mjeseca Hronik Turkmenistana.

Kao i kod prethodnih zabrana, ni ovog puta iz Vlade nije objašnjeno zašto je zabranjen uvoz bikinija i kratkih čarapa.

Jedan carinski zvaničnik rekao je za RSE da je zabrana povezana sa "moralnim normama turkmenistanskog naroda", aludirajući na stavove zvaničnika koji ne žele da žene u Turkmenistanu nose, kako kažu, krpice koje otkrivaju. Carinik nije želio da otkrije svoj identitet, jer nema dozvolu da razgovara s medijima.

Bez zvaničnog objašnjenja o zabrani, većina ljudi saznaje o tome na teži način. To se desilo i početkom ove godine kada je policija u Ašhabatu počela da plijeni crna vozila koja su bila parkirana oko glavnog grada, čak i da privodi vozače takvih mračnih automobila i određuje oštre kazne.

Zabrana lakova za nokte i boja za kosu je samo početak, jer iz prodavnica koje su prodavale ovakve predmete stižu informacije da im više nije dozvoljeno da uvoze te proizvode. Te stavke polako nestaju iz prodavnica.

Mnogi Turkmenistanci smatraju zabranu farbanja kose naročito ironičnom, jer je i sam Berdimukhammedov ranije imao po neki sijedi pramen u kosi, a u posljednjih nekoliko godina pojavljuje se u javnosti sa čistom crnom kosom, pa ga neki nazivaju "vatrenom brinetom".

Turkmenistan je konzervativno društvo čije kulturne i modne norme utiču i na islam, većinsku religiju. Ipak, tradicionalni kupaći kostimi koji se nalaze u zapadnim zemljama - i za muškarce i za žene - nisu neuobičajen vid odeće na plažama Kaspijskog mora.

Većina zabrana koje se odnose na odjeću i modu fokusiraju se na žene, počev od 2013. godine kada je ženskim državnim radnicima i studentima uvedeno pravilo koje im nalaže da nose crvene haljine i nacionalne šalove koje je odobrila država.

Turkmenistan, koji je bogat prirodnim gasom, i njegova raštrkana populacija od oko pet miliona stanovnika trebalo bi da žive dobro. Međutim, vladino vođenje ekonomije dovelo je do problema kao što su visoka nezaposlenost, visoka inflacija i veliki nedostaci namirnica, uključujući i hljeb. To je natjeralo građane Turkmenistana da švercuju brašno iz susjednih zemalja.

Sa prosječnom mjesečnom platom od oko 1.200 manata (oko 300 dolara), neki građani su prisiljeni da traže posao u Turskoj, Azerbejdžanu i drugim zemljama Centralne Azije, kao što su Kazahstan i Uzbekistan.

Grupa Turkmenistanaca održala je protest 3. aprila, nakon što su bili spriječeni, bez objašnjenja, da se ukrcaju u avion u Istanbul, u okviru vladine kampanje koja ne dozvoljava ljudima da napuste zemlju.