Revolucija u istraživanju historije: CT skenovi daju uvid u živote mumija i otkrivaju misterije

Zahvaljujući pričama o Halloween-u i specijalima o Scooby-Doo-u, mumije se često doživljavaju kao zastrašujuća ili groteskna bića sa sjajnim očima i izgužvanim omotima. U stvarnosti, mumificirani ljudski ostaci pružaju nam izuzetno ličan uvid u živote pojedinaca koji su živjeli prije više od 3.000 godina.

Novi CT skenovi napravljeni u Field Muzeju daju naučnicima svježe perspektive o praksama sahranjivanja, kao i o životima i smrću pojedinaca u starom Egiptu, zajedno s ranijim naporima konzervacije u muzeju. Ovi skenovi omogućavaju naučnicima da virtualno uklone prepreke koje stoje između njih i mumificiranih osoba, pomažući da se istakne individualnost svakog preminulog i otkrije šta je njihovoj zajednici bilo dovoljno važno da ponesu sa sobom u vječni život nakon smrti.

U studiji koja je trajala četiri dana, 26 pojedinaca prošlo je kroz mobilni CT skener parkiran odmah ispred muzeja. Ova tehnologija je praktično stvorila hiljade i hiljade rendgenskih snimaka pojedinaca, koji su digitalno složeni kako bi pružili 3D sliku onoga što se nalazi unutar. Skenovi su istraživačima omogućili da zavire ispod omota koji su pomogli da se ovi ljudi očuvaju više od 3.000 godina.

"Iz arheološke perspektive, izuzetno je rijetko imati priliku istraživati ili posmatrati historiju iz ugla jednog pojedinca," rekla je Stacy Drake, menadžerica kolekcije ljudskih ostataka u Field Museum. "Ovo je zaista sjajan način da vidimo ko su ti ljudi – ne samo stvari koje su napravili i priče koje smo izmislili o njima, već stvarne pojedince koji su živjeli u to vrijeme."

Istraživanje ovih pojedinaca tek je počelo, dok naučnici rade na digitalnom povlačenju slojeva kako bi vidjeli šta je ostalo od fizičkih tijela i njihovih sahranjenih predmeta. Ipak, osoblje muzeja je već uspjelo odgovoriti na neka od pitanja vezanih za najpoznatije ostatke u muzeju.

Slučaj zaključane kartonaže: Lady Chenet-aa

Lady Chenet-aa živjela je tokom Trećeg međuperioda Egipta, tokom 22. dinastije. To znači da su njeni ostaci stari 3.000 godina i u izvanrednom su stanju. Zahvaljujući novim skenovima, naučnici sada mogu procijeniti da je u trenutku smrti imala između 30 i 40 godina. Gubitak nekoliko zuba i značajno trošenje preostalih zuba ukazuje da je hrana koju je jela sadržavala sitne zrna pijeska koja su oštetila emajl. Skenovi također otkrivaju da je Chenet-aa imala dodatne oči postavljene u svojim očnim šupljinama kako bi osigurala da dođu s njom u njen vječni život.

"Stari egipatski pogled na zagrobni život sličan je našim idejama o štednji za penziju. To je nešto na šta se pripremaš, stavljaš novac na stranu tokom svog života i nadaš se da ćeš na kraju imati dovoljno da uživaš", rekao je JP Brown, viši konzervator antropologije.

"Dodaci su vrlo doslovni. Ako želiš oči, onda moraju biti fizičke oči, ili barem neki fizički nagovještaj očiju."

Godinama su Chenet-aa i njena kartonaža, papirna maša poput sahranjske kutije koja sadrži embalmirano tijelo, zbunjivali istraživače. Bez vidljivog šava i samo malog otvora na nogama, činilo se da ne postoji ulaz za postavljanje tijela Chenet-aa u njenu kartonažu – to je stvorilo misteriju zaključane mumije.

Zahvaljujući CT skenovima, konzervatori sada prvi put mogu vidjeti donju stranu kartonaže.

"Počinje se vidjeti da postoji šav koji ide niz leđa i neka vezica", rekao je Brown.

Sada znaju da, umjesto da je kartonaža konstruisana oko tijela, mumija je stajala uspravno, a zatim je kartonažni kovčeg omekšan vlagom do tačke da je bio dovoljno fleksibilan da se oblikuje oko tijela. Tada je napravljen rez na leđima od glave do nogu, otvorila se, spustila se preko umotanog tijela i ponovo zatvorila. Kada je bila vezana na leđima, drvena ploča je postavljena na noge i zatim pričvršćena kako bi se sve držalo zajedno.

Avanturistički zagrobni život: Harwa

Mumificirani pojedinac poznat kao Harwa već dugo je omiljen u muzeju. Također iz Trećeg međuperioda, živio je prije otprilike 3.000 godina. Skenovi su pokazali da je Harwa imao relativno lagodan život kao čuvar skladišta u 22. kraljevstvu. Snimci njegovog kičmenog stuba otkrivaju da čak i u njegovim kasnijim godinama (rani do srednji 40-ih) ne pokazuje neposredne znakove bolesti koje bi došle od ponavljajućeg fizičkog rada. Štaviše, njegovi izuzetno dobro očuvani zubi potvrđuju njegov visoki društveni status jer je imao pristup kvalitetnoj hrani.

Harwa ima bogato nasljeđe vrlo ispunjenog zagrobnog života. Arhivske publikacije Field Museum dijele Harwinu priču kao prvog mumificiranog čovjeka koji je letio avionom 1939. godine. Po dolasku u New York City, dočekan je sa raznim aktivnostima koje su nadmašivale najluđe snove starog čovjeka, uključujući posjetu Broadwayskoj predstavi. Kada je završila njegova dvogodišnja izloženost na Svjetskoj izložbi u New Yorku, postao je prva mumija koja se izgubila u prtljagu, jer je slučajno poslana u San Francisco umjesto da se vrati kući u Field Museum.

Ova anegdota, iako neobična, pokazuje važnost našeg razvijajućeg razmatranja brige koju pružamo ostacima mumificiranih pojedinaca u našim kolekcijama. Danas, naši standardi brige za ljudske ostatke naglašavaju ih kao pojedince koji zaslužuju dostojanstvo i poštovanje. Svaka od ovih osoba imala je živote i porodice, a CT skenovi nam nude vrlo ličan uvid u njihovu prošlost. Briga kojom su ovi pojedinci bili balzamirani, kao i lični detalji u njihovim fizičkim ostacima, otkrivaju koliko se malo ljudskost promijenila tokom milenijuma.

Ovo je početak novih informacija koje će nam ovi CT skenovi donijeti o ovim pojedincima. Naučnici očekuju da će studija trajati tokom sljedeće godine dok digitalno uklanjaju slojeve i otkrivaju više detalja koji bi inače bili izgubljeni u vremenu.